2,7K
Voditeljica Merima Šemić – Prguda nedavno je okrenula novi list i s porodicom napustila rodno Sarajevo i posao na televiziji. Merima je sa suprugom i dvoje djece svila gnijezdo u Nizozemskoj gdje počinje ispočetka. Odluka kako ističe nije bila jednostavna ali prijeko potrebna jer se umorila od svega kroz šta je godinama prolazila. Samo za “Azru” otkriva razloge odlaska te kako joj se novi život na Sjeveru čini iz prvog utiska.
Nedavno ste okrenuli novi list, napustili posao na televiziji ali i zemlju, kako je došlo do te odluke?
– Ja sam rođena u BiH, odrasla, proživjela nesretni rat, i do danas živjela u političkim tenzijama, stalnim prijetnjama, konstantnom trovanju ratnom retorikom, nacionalizmom, nepotizmom, korupcijom, primitivizmom. To je nažalost sve ono što opisuje BiH danas i to je tužno. Srušen je kompletan sistem – od pravosuđa, zdravstva, obrazovanja, sigurnosti, prekrojava se historija, odgajaju se generacije laži i manipulacije. BiH kakvu mi pamtimo, za koju smo se borili i nosimo u srcima jednostavno živi jos samo u nama, došle su neke nove, drugačije generacije ljudi, za nijansu gore od učitelja koji su razorili zemlju. Ja svoju državu beskrajno volim, sve mi je tu, volim ljude koji su mi ispunjavali život, ali danas malo više volim svoju djecu, njihovu i našu sigurnost i stabilan sistem u kojem će rasti. Jednostavno sam se umorila od primitivizma, umorila sam se od nacionalista i fašista koji svakodnevno prijete i truju javnost svojim izjavama, pljuju mi po rodnom gradu u kojem je bezbroj divnih ljudi kojima ne smeta ni svinjetina ni Miro ni Drago ni Mubera, ni rakija ni pita ni kurban ni Božićno drvce. Grad koji zivi za različitost. Žene se ubijaju, ubice se sakrivaju, djeca se maltretiraju, akademska zajednica stjerana je u ćošak, autoroteti su srušeni, sistem vrijednosti ne postoji, samo još u ponekoj od porodica s dobrim odgojem i nisu nigdje dobrodošli. BiH je ljubav, i Bosanci i Hercegovci su najbolji ljudi na svijetu. Srčani, dobri, prevrijedni, pametni, srdačni i druželjubivi. Ali kako rekoh, sve to nosim sa sobom, ja sam sarajevska raja, dijete iz mahale, i dat ću sve od sebe da se tamo gdje sam o BiH čuje samo dobro i najbolje od onoga sto je iznjedrila.
Koliko Vam je ova promjena bila potrebna, jeste li sretni zbog odluke da krenete ispočetka?
Bila mi je veoma potrebna, nisam više bila mirna, zbog djece, nisam ni ja bila ni sretna ni zadovoljna, sretna sam zbog ovog koraka, iskreno željeli smo to, i onda ni taj početak nije težak kad znam zašto sam tu i s kim.
Kako Vam se čini život u Nizozemskoj iz prvog utiska?
Mirno. Uređeno. Jednostavno.
Koje su osnovne razlike koje primjećujete u odnosu na našu zemlju?
Osnovne razlike su vrlo jednostavne. naprimjer, kao strani državljanin, završite prijavu i ID dokument za pola sata.
Nema stvari koja ne funkcioniše. Država vam posalje pismo uputa za lakšu adaptaciju, adresa, zdravstveno osiguranje, obrazovanje djece, liječenje djece, 5 dana od prijave na adresu. Ljudi koji rade u drzavnim službama nisu drski, nervozni, neljubazni, objasne vam i ono što ih niste pitali. To je jednostavno potpuno uređen sistem od odvoza smeća do zdravstva. Sve je podređeno normalnom životu. Ovdje kad sam došla shvatila sam da smo mi na Balkanu naučeni da nešto jednostavno ne može pa onda da može. Mi smo naučeni da je sve problem i komplikovano. Neuređeno. Navikli smo da nam se obraćaju svakako i da se ne radi svoj posao, budete u šoku koliko svakodnevni život može biti normalan i bez stresa. Shvatite da naše normalno nije nimalo normalno. Ovdje sve rješavate preko neta i termina, nema redova, gužvi haosa. Među ljudima je disciplina, niko nema potrebu da vozi preko ograničenja, milion bicikala, auta, skutera, autobusa, tramvaja, djece.. nema sudara, nema konfuzije. Bili su izbori, nije se osjetilo. Nema agresivnih populističkih kampanja, na stranu uvjerenja ovog ili onog kandidata, u to ne ulazim, i naravno da imam mišljenje o mnogo čemu kada je riječ o političkim stavovima različitih političkih opcija ovdje. Ali to jednostavno ne utiče na svakodnevni život. Tv program je opušteniji, ovi ljudi imaju kvizove, obrazovni program, dokumentarni, vijesti nisu agresivne, nego su jednostavno vijesti. Informišete se i nastavite dalje s danom. I da, još nikad ovdje nisam vidjela policiju na ulici.
Je li imate neke ambicije kad je riječ o daljoj karijeri?
– Meni je trenutno potreban odmor, od mnogo čega a karijeru planiram nastaviti, samo ćemo vidjeti u kojem smjeru će otići. Nisam neko ko može dugo kući sjediti, radim od 16. godine pa mi je već urođeno da moram imati svoj posao, vrijeme i sve ostalo. Nerad nije opcija.
Kako su djeca reagirala na promjenu?
– Djeca su super odreagovala, njima je zanimljivo, novo sve. Djeca se lako adaptiraju, sreća mali su još. Deni je već krenuo u školu, kod njih to ide dosta ranije. Nedostaju im nana, baka i dede, ali sreća danas ima mnogo opcija da se to nadomjesti barem dijelom.
Je li Vam nedostaje Sarajevo, kolege, televizija?
Sarajevo mi ne nedostaje, to više nije ono nekad Sarajevo. Ono nekad Sarajevo mi nedostaje, uvijek će. Nedostaje mi Varadero s Čengić Vile da popijem kafu. Kolege, tv – da, to je moj život, moja druga kuća. Voljela sam sva svoja poslovna okruženja i uvijek sam radila sa sjajnim ljudima. Posljednja ekipa na BHRT je predivna, ti su ljudi sjajni, vrijedni, predivni i sretna sam sto sam bila dio i njihovog tima. Nedostaju mi moji bliski ljudi, i oni su porodica, i naravno, prije svega moji roditelji. Srce vam ostane uz njih, oni su moje sve, i početak i kraj svega, i nije lako donijeti odluku da odete, ostavite sve što ste gradili i izgradili za 36 godina. Srce se slomi jer je to sve što vi jeste. I to je tužno. I ljuta sam, beskrajno. Ljuta što tu žive ljudi koji uništavaju sve što BiH jeste. Ljuta sam jer vas natjeraju da svoju djecu odgajate negdje drugo.