Foto: Dragana Udovičić
Marija Pikić (34), jedna je od rijetkih glumica iz svoje generacije koja je uposlena u sva tri medija. Kada se zasiti kamere – filma i serije, glumačku dušu hrani ulogama na daskama koje život znače. Nemaju svi glumci tu privilegiju.
Publika u regionu nedavno ju je gledala u filmu „Pokidan“, a nakon praznika nastavila je s redovnim repertoarom u Beogradskom dramskom pozorištu.
U mnoštvu obaveza Marija je uspjela odvojiti vrijeme za “Azru” i u veoma otvorenom razgovoru pričala je o svom angažmanu u cijelom regionu, kako gleda na poziciju žena u poslu kojim se bavi, na kojim projektima je još angažirana, gdje se vidi u budućnosti, kako održava zavidnu figuru…
Osjetljiva tema
– U filmu „Pokidan“ igram Nadu, skromnu i uzemljenu djevojku koja je prošla trnovit put u pokušaju da napravi porodicu s čovjekom koga voli. Film je pogledala široka publika i lijepo je prošao kod gledalaca. Lično jedva čekam da pogledam seriju, kompletnu priču koju smo napravili – istakla je glumica iz Trebinja na početku razgovora.
View this post on Instagram
Na kojim projektima trenutno radite?
– Osim redovnog repertoara u pozorištu, imam u planu i nekoliko snimanja, ali ne bih još ništa zvanično govorila o tome.
Na FTV-u je emitirana serija „Znam kako dišeš“ Jasmile Žbanić. I Vi ste jedna od glumica, kako je raditi s Jasmilom na setu?
– Žao mi je što nisam imala priliku da radim s Jasmilom, zapravo, u relaciji reditelj-glumac, jer je ona u ovom slučaju bila kreator serije, ali bi bilo lijepo kada bih dobila i tu priliku. To je za mene bilo slatko parče, mnogo me raduje da je serija doživjela uspjeh i što je BiH s takvim proizvodom izašla i na svjetske platforme.
Jedan od trenutno najvećih problema kako u našoj zemlji, tako i regionu, a i cijelom svijetu je femicid, nasilje nad ženama, što je i jedna od tema Jasmiline serije. Kako Vi gledate na to i kako se žene mogu izboriti za sebe?
– To je postala veoma osjetljiva tema, mnogo se govori o tome i drago mi je. Potrebno je podizati svijest, stvarati jedno zdravije okruženje i sredinu. Tužno je što smo kao društvo došli u situaciju da uopšte moramo da skrećemo pažnju jedni drugima na to i govorimo o diskriminaciji, nasilju. Nedostaje nam pravih vrijednosti, ljudskih, poštovanja i manira.
Kada pogledate iza sebe, gdje više pripadate – pozorištu, TV projektima ili filmu?
– Kada pogledam iza sebe, prilično je šareno. Kao studentica sam stala ispred kamere i tu mi je prilično udobno, ipak, pozorište je esencijalno za glumca, to je neka vrsta poligona za trening, razvoj i rast. Mislim da jedno bez drugog ne ide niti bih i sama mogla da se opredijelim za isključivo jedan prostor za igru.
Mnogo ste angažirani u cijelom regionu. Ima li razlike na setu, na pozorišnim daskama ili je to Vama kao profesionalcu sve isto?
– Upravo jedan od razloga zašto volim ovaj poziv je prilika da dođem u dodir i radim s mnogim kolegama. Nikada ne znam šta mi dalje stiže, s kim ću imati priliku da radim i gdje. Uzbuđena sam svaki put kada treba da čujem s kim sam u podjeli za nešto, bilo da je riječ o predstavi ili snimanju. Od svakoga možeš nešto da naučiš, da vidiš kako neko radi i osjetiš svaki put neku novu energiju. Tu magija nastaje.
View this post on Instagram
Jesu li, prema Vašem mišljenju, žene zapostavljenije u Vašoj struci, da li su muške kolege bolje plaćene?
– „This is a man’s world“. Jeste teže biti žena, ali je mnogo primjera uspješnih i s muškarcima ravnopravno plaćenih žena, što je ohrabrujuće. Ipak, na balansu uvijek treba raditi. Svaki rad, zalaganje i trud ne može da prođe nezapaženo i da se ne isplati.
Zahvalna genetici
Biste li se rado okušali i van granica regiona, da li je bilo nekih poziva?
– Da, rado bih, ali do sada nije stigla ta prilika. Imala sam nekoliko puta poziv za rad u Evropi, međutim, birokratija se ispriječila. Voljela bih da živimo u poštovanijoj zemlji, s boljim pasošem.
Kada sumirate godinu iza sebe, možete li reći da je to bila Vaša godina poslovnog uspjeha?
– Mogu, i mnogo mi je drago da je tako. Bila je ovo sadržajna godina, obilježena radom, putovanjima, ali, prije svega, ličnim rastom. Zadovoljna sam.
Kako se Marija najbolje odmara, s obzirom na to da mnogo radite i putujete, ko Vam je najveća podrška u životu?
– Najviše volim kada pobjegnem negdje u prirodu ili odem u Trebinje kod porodice, tu imam svoju oazu za odmor. Oni su moja najveća podrška, ali i kritika. Odmaram kroz različite aktivnosti i hobije koji se mijenjaju kroz godišnja doba. Odmara me da provodim vrijeme na rijeci, jezeru ili moru.
Koliko radite na sebi i da li pazite na ishranu, s obzirom na to da imate veoma zavidnu figuru?
– Hvala za kompliment, ali to mogu da zahvalim, prije svega, genetici, a mislim i da moj aktivan život tome doprinosi. Ne pazim posebno na ishranu, ali se trudim da jedem zdravu i organsku hranu.
Jeste li često u teretani?
– Posao mi mnogo diktira. Treniram kada nisam u duplim probama za predstavu, u nekom napornom snimanju ili na putu. Tada mi je teško da uklopim treninge u teretani, ali je joga uvijek tu.
Neočekivana izmjena plana
Gdje se vidite u budućnosti?
– To je možda jedno od težih pitanja, jer na momente ni sama ne znam, ne mogu da gledam i planiram mnogo unaprijed. Volim što me uvijek i iznova može iznenaditi neka potpuno neočekivana izmjena plana, dođu tako neka iskustva na koja nisi mogao da računaš i o kojima si mogao da sanjaš. Treba ostati fleksibilan i van zone komfora, jer ona nije dobra ni za koga, a kreativce pogotovo.
Vjetar u leđa za dalje
Dobitnica ste mnogo priznanja za svoj rad, koliko Vam to znači, šta Vam predstavljaju i koliko su važne za Vaš budući rad?
– Nagrade me raduju zato što dođu nakon uloženog rada, truda i zalaganja, i onda dođu kao neka vrsta potvrde da si napravio nešto dobro i samim tim su i vjetar u leđa za dalje. Podižu moral, ali i želju da “kopam dublje” te, ako mogu, ubuduće dam i više od sebe.