Foto: Velija Hasanbegović
Diva regionalog glumišta Mirjana Karanović oduvijek je plijenila pažnju svojim ulogama, izgledom, a s vremena na vrijeme i izjavama koje se nisu za neke uklapale u koncepte prema kojima grade svoje živote. Projekte pažljivo bira, i uvijek, ali baš uvijek radi samo ono što osjeća u svojoj utrobi, srcu, umu da treba. I privatno i poslovno.
Pozitivne reakcije
Veliki uspjeh napravila je i kao rediteljiica, a upravo njen film “Majka Mara” premijerno je prikazan na 30. izdanju Sarajevo Film Festivala. Već vrijedno radi na novom, trećem filmu čiju će režiju potpisati. Ne daje često intervjue, ali za “Azru Premium” ekskluzivno je govorila o svojim projektima, pogledu na život, kajanjima, uz snažan osvrt na položaj žene danas, ali i poruku djevojkama kako se izboriti za uspjeh.
Bili ste u Sarajevu ovog ljeta, gdje ste premijerno predstavili “Majku Maru” na SFF-u. Izjavljivali ste da očekujete burne reakcije. Jesu li Vaša očekivanja ispunjena?
– Dobila sam više. Dobila sam pozitivne reakcije publike i to je ono što me, zapravo, učinilo veoma zadovoljnom, jer mi je bilo veoma važno da ljudi vide šta sam željela da kažem.
Vi ne govorite o hrabrosti, Vi to i jeste – ambiciozna žena, glumica, rediteljica, koja zna šta želi i gdje da se uputi.
– Ne. Ne razmišljam baš na taj način o sebi. Da li sam hrabra… ne znam. Vjerovatno, zato što mislim da postoji malo stvari od kojih odustajem, gdje se povlačim. Hoću da kažem da sam u životu uvijek radila ono što sam ja smatrala da je ispravno i to su bili razlozi, to jesu i danas razlozi zbog kojih živim kako živim. Oblikovala sam i svoj život i karijeru prema onome šta sam ja željela, kako sam ja zamišljala. Možda bi drugi ljudi mogli to da nazovu hrabrost, ali za mene su to jednostavno bile odluke koje sam donosila, gdje nisam birala između hrabrosti i kukavičluka, nego sam zapravo birala između onoga što ja želim ili ne želim. To nikako ne znači da sam u životu dobila sve što želim nego samo da su moje odluke bile uvijek rezultat onoga kako vidim svoj život, budućnost. I danas stojim iza svojih odluka.
One čine moj život potpunim i zaokruženim. Ne postoje stvari zbog kojih žalim, iako bih voljela da je moj život izgledao drugačije. Ali, znate, moj život nije zavisio samo od mene, već i od okolnosti u kojima sam živjela, te sam donosila odluke za koje sam smatrala da su najbolje za mene. I danas osjećam da to i jeste bilo najbolje za mene. Za mene samo. Hoću da kažem da ne mislim da moj život treba da bude preporuka nekome, svako treba da odlučuje za sebe i onako kako misli da je najbolje. Ljudi treba da imaju pravo na to. Mislim da niko ne treba da im govori kako da žive i šta je dobro, a šta loše za njihov život.
Neprikosnovena stvar
Koliko je ta strast u životu važna? Pri tome ne mislim ni samo na onu ljubavnu, seksualnu, već strast prema životu i svemu onome što život čini, pa i ta tuga, koja je i u “Majci Mari” gotovo opipljiva.
– Mislim da je to najvažnije u životu. Ja, prije svega, imam strast prema glumi. To je ono što je moj pokretač u životu, ono što predstavlja najbolje u meni. Ta strast je, zapravo, nešto što pokreće i ostale stvari u mom životu. To me tjera da se ne opustim. Jer uvijek postoji neka sljedeća uloga za koju moram da se brinem. Moram da budem najbolja moguća, da bih dala sebe najbolje moguće u lik koji igram. To je za mene neprikosnovena stvar. Ništa nije važnije od toga. Kada se digne zavjesa, ja moram biti najbolja moguća.
Svojim djelovanjem razbijate tabu teme koje su, nažalost, i dalje vrlo prisutne na ovim našim prostorima. Govorite o “zabranjenim” stvarima. Tu spada i Mara, ali i pozorišna predstava “Marlene Dietrich: pet tačaka optužnice” i brojne druge. I kroz njih, htjeli Vi ili ne, osnažujete žene, djevojke. Koliko je to Vama lično važno?
– Smatram da je to jedan od, možda i jedini pravi način da pozorište ili umjetnost uopšte utiču na ljude, da nekako pokušaju mijenjaju način na koji razmišljaju ili da daju povoda da razmišljaju o životu na malo drugačiji način. Ne možemo da prisilimo ljude da razmišljaju drugačije, ali možemo da ih podstaknemo da pokušamo da vide drugačije, da vide kako drugi razmišljaju. Znate, uvijek kada čitate neku knjigu ili gledate neki film ili kada ste pred nekim umjetničkim djelom, nešto se u vama dogodi i to vas mijenja. Tako da govoriti o životu na sceni jeste, zapravo, neka provokacija za ljude i pokušaj da im se na drugi način ukaže na stvari koje bi mogle da ih zanimaju. Mislim da današnje društvo ljudima mnogo toga donosi, saopštava, od tehnologije i raznih drugih senzacija. Ono što ja radim, što pozorište radi ili film to je samo jedan dio svega što bi eventualno moglo da formira neku mladu osobu, ali mislim da ono što se danas dešava je nepovratno i trajno mijenja živote mnogih žena na ovoj planeti, ohrabrujući promjene odnosa i načina života koji je tako duboko ukorijenjen u svijetu. Taj jedan odnos u kojem žene ipak sebe doživljavaju kao bića koja više sumnjaju u sebe, koja se ne usuđuju da rade mnoge stvari zato što nisu sigurne da li smiju i mislim da je dobro utjecati na tu žensku hrabrost da se ostvare kao osobe.
Pripremate treći rediteljski film “Narodna drama” čije snimanje bi moglo početi naredne godine. Akcent je opet na ženi i prekidanju okova nekog patrijarhalizma, što se smatralo, a i danas smatraju mnogi, da žena jeste i mora biti?
– Da, taj film govori o djevojci koja živi na selu i kojoj je upravo umrla majka. Ostaje sama s ocem o kojem se brine, kao i o čitavom domaćinstvu, obrađuje zemlju, brine se o maloj kafani koju su njeni roditelji držali pored groblja, u koju su ljudi dolazili poslije sahrana. Vidimo odmah da je ona jedna vrijedna, pametna djevojka koja ima sve izglede da bude uspješna u svom životu. Ali pritisak okoline pa i njenog oca i svih jeste da se ona uda. Priča, zapravo, prati kako ona polako otkriva sebe i to želi li da ostane samo domaćica u selu ili želi nešto više. Meni je ta tema bila zanimljiva. Film je, zapravo, ljubavna priča s mnogo muzike.
Upornost i obrazovanje
Plaše li Vas godine?
– Ja se s godinama bolje osjećam i imam više samopouzdanja. Tako da, godinama se radujem, ne plašim se nimalo, nemam razloga za to. Najzanimljivije stvari sam postigla u drugom dijelu svoje karijere.
Vi ste se borili i izborili za svoj uspjeh. Šta biste poručili mladim ženama koje tek možda ulaze u slične bitke?
– Nemam neki sad savjet praktičan. Imam jedan koji je više opšti. To što ću reći nije ništa novo. Mislim da je važno da znate šta, ustvari, hoćete i da u sebi odlučite da li to hoćete, koliko to želite i da li ste spremni da date sve da bi se to ostvarilo. Potrebno je mnogo upornosti, rada na sebi i rada na tom cilju. Također, mislim da je potrebno da u svemu tome imate ljude sa strane kojima vjerujete, koji su na vašoj strani i koji mogu da vam pomognu. Put do nekog samoostvarivanja, namjerno neću da kažem uspjeha, jeste upravo kroz istrajnost, veliki rad, upornost i obrazovanje. Obrazovanje je veoma važno. Čovjek može biti prirodno talentovan, ali, ako ne gaji sebe, svoj um, svoju dušu kvalitetnim sadržajima, koji znači nisu samo društvene mreže, Instagram, TikTok i tako dalje, nego čitanje, praćenje kulture, na neki način se interesuje za ono što se oko njega dešava… Mislim da takva osoba bilo gdje da krene, nekuda će sigurno stići. Ponekad neko krene na jedno, a stigne na sasvim drugo mjesto i tamo se ostvari. Tako da, ono što ja mogu da kažem – krenite prema svom cilju, budite uporni, nepokolebljivi i negdje ćete stići.