Foto: Joanna Paciorek
Ivana Vrdoljak, poznatija kao Vanna, jedna je od onih žena koje već godinama samouvjereno vladaju muzičkom scenom, krojeći svoj put prema vlastitim vizijama i željama.
Od prvih koraka u grupi Electro Team, koja je obilježila devedesete, pa sve do današnjih dana, Vanna je ostavila neizbrisiv trag na sve generacije. Njena dosljednost, jednostavnost i, nadasve, iskrenost pronašle su put do srca publike.
O novom albumu, zavidnoj karijeri, ali i svojoj osobnosti, pjevačica je govorila za naš magazin. Ko je zapravo Vanna i kako gleda na muziku koja je već decenijama njen životni poziv – saznajte u nastavku.
Novi album “Dan po dan” obilježio je kraj 2024. godine, ali i ovu. Objavili ste i vinyl izdanje. Kakvi su vaši utisci – je li sve ispalo onako kako ste planirali?
– Jeste, naravno. U vremenu kada je komadna prodaja albuma tj. CD-ova pala na zanemarive brojke, jer se konzumacija muzike preselila na streaming platforme, važno mi je da smo pod zajednički nazivnik stavili te moje pjesme koje su nastale u zadnje tri godine, a nisu imale diskografsko izdanje. Nazvala sam ga “Dan po dan” jer je tako nekako i nastajao, ali i po pjesmi koja je dosta daleko dogurala; možda i zbog saradnje sa novim i zanimljivim Sergejom. Osim te i još ponekih balada, na albumu su i plesne pjesme, moderne produkcije, baš onako kako volim.
Dočekali smo još jedan singl, “Bora na licu”. Izvedba je izuzetno emotivna. Gdje pronalazite inspiraciju za tekstove koje donosite s tolikom snagom i osjećajem?
– Hvala vam na ovoj lijepoj i laskavoj opasci. Ljudi koji se pronalaze u takvim tekstovima nalaze put da mi pokažu da ih se pjesma itekako tiče i drago mi je zbog toga. Nije napravljena da ostavlja neki patetičan dojam, ali eto, svima nama neko stalno nedostaje i ne znamo kako to nadomjestiti i zato nekad naši osmjesi koje dijelimo svijetu prikrivaju neke stvari na koje ne možemo utjecati, ali znamo s tim živjeti. Volim se okušati i u takvim temama jer mislim da je danas jedino iskrenost originalna.
Dobre pjesme
Publika još uvijek rado sluša hitove grupe Electro Team. Kako danas gledate na taj dio svoje karijere, s odmakom i iskustvom koje sada imate?
– Pa kao što sam već mnogo puta dosad i rekla, rad u grupi ET mi uvijek stavlja osmijeh na lice i ispunjava me ponosom. ET me naučio da je zabavnije stvarati muziku sa istomišljenicima, da se isplati biti dosljedan, ali i osluškivati razvoj tržišta, ne ići protiv tradicije i nasljeđenog ukusa ljudi i ne mariti pretjerano za kritike; naročite one maliciozne, a takvih je danas obilje.
Koja je, po Vašem mišljenju, tajna dugovječnosti tih hitova – s obzirom na to da žive već više od tri decenije?
– To su dobre pjesme, a i ljudi vole stalno slušati muziku s kojom su odrasli – vole valjda taj osjećaj povratka u mladost. Ja osobno nisam nostalgičar ni u jednom smislu, trudim se uživati u današnjem danu bez pretjerane čežnje za prošlošću, ali i mene veseli ako pjesme stare 30-ak godine vesele ljude koju su mlađi od njih, kako ne bi!
Vjetar u leđa
Kada biste mogli promijeniti jednu stvar u muzičkoj industriji danas, što bi to bilo i zašto?
– Ne bih mijenjala ništa; pretenciozno je misliti da bi moje promjene bile univerzalno dobre i to pogotovo za mlade ljude koji su glavni kreatori svega u muzici današnjice. I to je jedino i logično, a moram priznati da je vrijedilo i za moje početke. Već etablirani muzičari ne bi smjeli osjećati ugrozu od strane mladih; oni su tu da donose nešto novo, ruše barijere i ustaljene obrasce, a ne da slijepo slijede već utabani put. No, ono što možda zbunjuje ne tako mladu publiku je to što ne znaju gdje bi pronašli novu muziku za sebe. Naime, nekad su to za nas nalazili muzički urednici na radiju i televiziji, emisije, top liste i tv-showovi koji su nam bili raskošno prezentirani i tako smo svi manje/više kreirali zajednički muzički ukus, odnosno, znali smo šta vrijedi poslušati.
Danas se ljudi više ne snalaze na toj strahovito širokoj ponudi svega i svačeg, a ostavljeni na milost i nemilost sofisticiranim algoritmima koji vam agresivno nude jedno te isto jer ste možda ostali sekundu predugo na nekom klipu, ili trendovi na TikTok-u koji izvlače prastare pjesme iz naftalina i onda klinci misle da su stvorene jučer. Zbog sve ga toga je na playlisti mladih ljudi toliko stilski nepovezane muzike, od narodnjaka do muzike za liftove. Ne znam je li to dobro ili loše, možda samo malo zbunjujuće za nas koji smo muziku smatrali presudnom za naše sazrijevanje. Muzika više možda nema tu ulogu, a i brzina života i urođena disperzija pažnje nas tjera da sve što u muzici imamo za reći, mora se dogoditi u prvih 30 sekundi. Slabo ko ima koncentraciju da dugo čeka bilo kakvu poantu.
Naravno, ostvarili ste i uspješnu solo karijeru. Koji trenutak biste izdvojili kao ključan u Vašem profesionalnom razvoju?
– Pa bilo je puno sitnih, ali i krupnijih detalja koji su na svakakve načine utjecali na moje odluke, a sve se to događa i dan danas jer smatram da se i dalje razvijam. Uglavnom nalazim smisao u svemu začudnom što mi se dogodi, ali nekad jednostavno ne preostaje ništa drugo nego konstatirati da me neki moj potez, neka pjesma i neka saradnja nisu zapravo doveli nigdje; možda u slijepu ulicu. Ali, mislim da je i to važno, reći, makar sam sebi, ovo je bio uzaludan potez, jer nije moguće da ste u svemu stalno nepogrešivi i drugima superiorni. Ali evo – pjevati sa Andreom Bocellijem na njegovom koncertu u Zagrebačkoj Areni je svakako bio trenutak za pamćenje, kao i moj koncert u istoj toj Areni 2022. godine, ali i svaki iskreni komentar na neku moju pjesmu ili koncert mi jednako daje vjetar u leđa da se sve isplati i da ima smisla. Uvijek sam zahvalna dobroj publici koja zna pokazati emocije i želju da uživa u koncertu kojem smo im pripremili.
Sadržaj života
Često ističete koliko Vam je porodica važna. Kako Vaši najbliži utječu na Vašu muziku i stvaralački proces?
– Oni su svakako onaj prvi sudac kad nešto napravim; često i vrlo surov sudac. No, nakon što mi ta iskrenost u početku malo teško padne, često imam koristi od njihovih opaski nakon što ih dobro procesuiram. Bitno mi je da su ponosni na mene i na činjenicu da svoj posao radim sa strašću i uvjerenjem bez pretjeranih kompromisa i neopravdanih ustupaka.
Ostvarili ste se u brojnim životnim i profesionalnim ulogama. Kada pogledate unatrag, koliko su Vas promijenili brak, majčinstvo, rođenje unučice i profesionalni uspjesi?
– Ostvariti se u muzici – to je bila moja ambicija. Ali sadržaj u mom životu je moja obitelj.
Za kraj, njegujete prirodnu ljepotu i nenametljiv šarm, što publika uvijek primjećuje. Koliko je važno ostati autentična u svijetu koji često nameće određene estetske standarde?
– Čini mi se da sam na početku našeg razgovora rekla da je danas jedino iskrenost originalna, pa tako nekako smatram da biti iskren po pitanju vlastite estetike jedino i ima smisla. Živimo u zbunjujućem svijetu gdje nam pokušavaju objasniti da jedino usmjerenost na samog sebe ima smisla, da naše potrebe moraju biti na prvom mjestu, da sami sebi moramo biti najljepši i najposebniji, prihvatiti se kakvi jesmo i ne dati se osuđivati, da prihvatimo naše mane jer nas one čine posebnima i originalnima. A onda u isto vrijeme smo, naročito mi žene, zasipane i zatrpane obrascima ljepote, dominacijom filtriranih fotografija, očitih plastičnih operacija, osudama u komentarima najčešće i najgrublje upravo zbog izgleda i to od strane žena. Najviše mi je žao mladih cura koje još nemaju sasvim izgrađenu osobnost, da budu izložene anonimnim iživljavanjima dok pokušavaju, npr. prezentirati neku svoju novu pjesmu. Da sada počinjem svoj muzički put, iskreno ne znam kako bih se nosila sa time. Iako volim za sebe misliti da sam rođena s viškom samopouzdanja, ne znam kako bi sve to danas utjecalo na mene. Ovako, ne obazirem se na zlobu i pakost anonimaca već uživam u izravnim komplimentima kada ih dobijem.