Maid Hećimović za “Azru”: Cilj mi je da moja djeca budu sretna

Piše: Ajla Pehlivan

Foto: Instagram / Teito

“Emocija je broj jedan”, kaže Maid Hećimović, pjevač koji je prve simpatije publike prikupio još u muzičkim takmičenjima kao što su “Zvijezda možeš biti ti” i “X Factor Adria”, a danas iza sebe ima bogatu karijeru. Iako priznaje da put nije uvijek bio jednostavan, ponosan je na sve što je prošao – od treme koju je pretvarao u snagu, do nastupa koji i danas ostavljaju publiku bez daha. Za naš magazin govorio je o emociji u muzici, porodici, ali i novim životnim prioritetima.

Vaša muzička karijera traje dugi niz godina, a pažnju publike ste privukli još u ranim takmičenjima. Šta sada osjećate kada pogledate u taj period?

– ⁠Osjećam se ponosno na sve kroz što sam prošao u tom periodu jer nije baš sve bilo divno i krasno. Bilo je tu podmetanja, nekorektnosti, ali, naravno bilo je i puno lijepih stvari! Sretan sam jer sam to sve prošao, jer nema baš svako ni tu priliku, ni sreću.

Publiku najviše oduševite kada pjevate balade. Koliko je emocija presudna za dobru izvedbu?

– Emocija je ustvari najbitnija. Naravno da trebate tehnički sve to dobro upakovati, ali emocija je broj jedan. Koliko je vanserijskih pjevača prodefilovalo kroz sva muzička takmičenja, pa i kroz ova u kojima sam ja učestvovao, i ispali su maltene u prvim krugovima, a sve to zbog nedostatka emocije ali i tog čuvenog X faktora.

Postoji li neka pjesma koju nikada ne možete otpjevati bez knedle u grlu?

– ⁠S vremenom čovjek navikne na sve, jer često izvodim sve te meni drage pjesme, ali opet postoje dani kad sam posebno ranjiv, i kad bih mogao plakati na bilo koju pjesmu. Ima par pjesama koje zbog kojih mi skoro uvijek zatreperi srce, kao što su “Ja nemam drugi dom” od Brene, ili Čolina “Moja draga”.

Privilegovan čovjek

Jeste li se ikada borili s tremom prije nastupa – i kako ste je savladali?

– Moram priznati da kod mene treme nema, nikad nije paralisala. Nekako ja tu tremu, i kad je ima, pretvorim u neku dobru pokretačku energiju. Naravno da tu uvijek postoji, pogotovo kad su neki veliki nastupi u pitanju, neka odgovornost i uzbuđenje, ali i to traje prvu minutu dok izlazim na scenu. Nakon toga baš, baš uživam!

Da li ste nekada pomislili da se potpuno povučete iz muzike?

– ⁠Mislim da ne, jer šta bih ja drugo radio?! Divno je zaista kad radite ono što volite, i još ako od toga možete da živite. Moram priznati, ja sam privilegovan čovjek!

Postoji li neko s kim biste voljeli snimiti duet, a još niste imali priliku?

– Naravno! Pa ko ne bi snimio duet sa Brenom, Čolom, Harijem, Merlinom, Bregovićem, Severinom, Joksimovićem, Halidom… Mogao bih ja još nabrajati! To su sve velika imena i zaista bi mi bila čast! Evo Breni sam nekoliko puta bio gost na velikim koncertima, pa nikad se ne zna.

Podrška kao ključ

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Maid Hecimovic (@maidhecimovic)

Na društvenim mrežama često dijelite porodične trenutke sa suprugom i djecom. Kako uspijevate pronaći ravnotežu između privatnosti i javnog života?

– Uh, teško! Supruga i ja smo jedni jako umorni ljudi. Ali opet kažem, samo neka su nam djeca zdrava i živa, i svi ljudi oko nas, sve će se izdržati! Pogotovo ako uz sebe imate partnera koji vas razumije i podupire, kao što ja imam, onda su i naizgled nemoguće situacije podnošljive. Ustvari to je ključ, podrška partnera, porodice i prijatelja.

Koliko su Vas te životne uloge promijenile?

– Veoma! Prioritet ti postanu sasvim druge stvari. Ali to je po mom mišljenju prirodno i to se samo od sebe dogodi. Ako se ne dogodi, onda imamo raspad sistema, odnosno porodice. Čovjek ulaskom u brak, mora malo posložiti prioritete. Da sad ne ispadne da sam prepametan, i idealan, daleko od toga, ali neki red se mora znati.

Da li Vam je važno da djecu odgajate u duhu muzike – i želite li da krenu vašim stopama ili biste ih radije vidjeli daleko od scene?

– Moja djeca svakodnevno slušaju muziku od kako su se rodila, što je valjda i očekivano. Sad sami traže da im se puštaju odeđene pjesme i izvođače. Čini mi se da su jako muzikalni, ali polako, vidjet ćemo. Neka se bave u životu onim što ih ispunjava. Moj cilj je da moja djeca budu sretna čime god odluče da se bave! Sreća je imperativ!

Pročitajte još