Emina Jahović o inspiraciji, ljubavi, majčinstvu za “Azru”: Moj mir stanuje u ljubavi i zagrljajima sinova

Piše: Lejla Bejdic

 Foto: Andreja Damnjanović

 

Elegantna, snažna i uvijek svoja, Emina Jahović već dvije decenije gradi muzičku priču koja prelazi granice. Od prvih hitova, preko autorskih uspjeha, do danas, njena karijera i privatni život nerijetko su išli ruku pod ruku s promjenama koje su je oblikovale.

 

Ove zime Emina stiže u Sarajevo, gdje će 26. decembra u Domu mladih održati svoj prvi veliki koncert u Bosni i Hercegovini u sklopu turneje Svitanje.

 

Tišine i padovi

 

Publiku očekuje veče ispunjeno najvećim hitovima, ali i pjesmama s novog albuma, čiji stihovi, kako kaže, nose ogoljenu i potpuno iskrenu Eminu. U otvorenom razgovoru za naš magazin, pjevačica govori o inspiraciji, ljubavi, majčinstvu i snazi tišine.

 

 Vaš novi album dolazi nakon brojnih životnih poglavlja. Možemo li reći da je to album žene koja je naučila voljeti sebe?


Apsolutno. Svitanje nije samo muzički projekat – to je moj lični trenutak buđenja. Album žene koja je preživjela tišine, padove, uspjehe, i na kraju naučila da zagrli samu sebe i prihvati se bezuslovno.

 

 Kojim emocijama ste se vodili dok ste pisali nove pjesme – jesu li to više priče koje ste živjeli ili koje ste naučili iz tuđih sudbina?


Većina su moje. Intimne, ponekad neizgovorene, ali su sačekale svoje vrijeme da budu pretočene u note i stihove. Ali, kao umjetnica, upijam itekako svijet oko sebe. Ima tu i nekih tuđih tišina, zagrljaja i rastanaka… sve ono što dušu i boli i hrani.

 

 Kako izgleda proces kada stvarate – jeste li žena papira i olovke, ili Vam pjesme dolaze u trenucima kada se najmanje nadate?


Dolaze kao šapat – u vožnji, u tišini, dok kuham. Ponekad zapišem na papiru, ponekad na telefonu, ponekad snimim sebi glasovnu poruku i otpjevušim, da mogu uvijek da se vratim u taj trenutak i nastavim. Inspiracija mi nikad ne dođe na komandu, uglavnom se pojavi kad sam ranjiva ili potpuno mirna.

 Foto: Andreja Damnjanović

 

 Koja Vam je pjesma iz dosadašnje karijere najličnija i zašto?


Teško je izdvojiti samo jednu pjesmu, ali mogu da kažem da je album Svitanje zaista najintimniji. Tu sam ogoljena pred sobom i potpuno iskrena. To je album koji sam otpjevala iz duše, ne iz grla.

 

 Kako usklađujete kreativni proces i majčinstvo – ima li dana kada jedno isključuje drugo?


Naravno. Ima dana kad sam samo mama i ne postoji ništa drugo na svijetu. Kada osjetim da sam mojim sinovima posebno potrebna, sve ostalo je manje važno. Veliki dio razloga zašto je ovaj album toliko čekao i jeste upravo to što su Jaman i Javuz prolazili kroz osjetljive godine i bilo je neophodno da budem tu stalno. Jer muzika i posao mogu da me čekaju, a roditeljstvo ne. Čula sam jednu divnu rečenicu: “Sve se može odložiti, osim ljubavi prema djeci.” I upravo po tome živim. A kreativnost ne umire – ona se skloni u tišinu, pa se vrati još jača.

 

 Kako izgleda jedno tiho, obično jutro u Vašoj kući kada niste Emina – pjevačica, autorica, javna ličnost – nego samo mama?


Miriše na ljubav. Na školsku užurbanost i mnogo zagrljaja sa mojim dječacima. Tada sam samo mama koja brine da li sve stižu, da li im nešto fali, popravlja im kragnu na majici i ljubi ih snažno. A danima kada nema škole, gledamo da budemo napolju, aktivni u prirodi, da radimo male stvari koje će postati dio i mojih i njihovih najljepših uspomena zauvijek.

 

Vaši sinovi rastu u svijetu prepunom buke – kako ih učite da prepoznaju prave vrijednosti tišine, ljubavi i poštovanja?

Primjerom. Nikada ne galamim da bih bila shvaćena. Učim ih da ne viču da bi bili jaki. Ljubav, poštovanje i mir – to se uči kroz primjere i postupke, ne kroz razgovor.

 Foto: Andreja Damnjanović

Ako bi Vaši sinovi danas napisali pjesmu o Vama, kako mislite da bi zvučala?

Mislim da bi bila nježna balada sa jakim refrenom. I da bi bila o ženi punoj ljubavi, ali i o borcu koji nikad ne odustaje.

 

Plaža u Vašim pričama često nije samo mjesto odmora, već i prekretnica. Tu ste upoznali i bivšeg supruga, Mustafu Sandala. Postoji li neka scena s plaže koju biste mogli nazvati filmskom u Vašem životu?


Desila se jedna zaista filmska priča, o kojoj sam pričala više puta. Tada je počela ljubav koja mi je donijela najvrednije što imam u životu – moje sinove.

 

Rodni Novi Pazar u Vama budi…?


Korijen. Snagu. Skromnost. I onu prvu verziju mene – čistu, pomalo bojažljivu djevojčicu koja je sanjala velike snove. Novi Pazar je moj početak i mjesto kome se uvijek rado vraćam.

 

Osjećaj da sam procvjetala

 

Postoji li neka stara izreka iz Vaše porodice koja Vas i danas vodi kroz život?


Često se sjetim one: “Ništa ne biva dok mu vrijeme nije”, kako je govorio Ivo Andrić, a prenosilo se i prenosi još uvijek i u mojoj porodici.

 

 Nakon svega što ste prošli, lično i profesionalno, u čemu danas nalazite najviše mira?


U jednostavnosti. U djeci, u mirisima doma, u večeri koju sam spremila ja i u kojoj uživamo bez telefona, u svitanju. U osjećaju da sam procvjetala.

 

Kažu da vrijeme liječi sve, ali šta je Vama najviše pomoglo da se iscijelite?


Ne vrijeme – nego prihvatanje. Onaj trenutak kad prestaneš da se pitaš “zašto” i počneš da govoriš “hvala”. Zahvalnost me iscijelila.

 

Često govorimo o uspjehu, ali kako Vi danas mjerite uspjeh – brojevima ili spokojem?


Spokojem. Brojevi dođu i prođu, ali mir u duši i osjećaj da si ostao svoj – to je moj današnji uspjeh. I naravno, mjerim ga kroz sreću moje djece.

 

Sarajevo uskoro ima priliku da Vas vidi na sceni. Šta publika može očekivati 26. decembra u Domu mladih?


Sarajevo je za mene uvijek imalo posebnu energiju i emociju, zato sam željela da upravo tu, 26. decembra u Domu mladih, održim svoj prvi koncert u BiH u sklopu turneje Svitanje. Publika može da očekuje veče ispunjeno mojim najvećim hitovima, ali i novim pjesmama sa albuma, u aranžmanima koji će, uz pratnju simfonijskog orkestra, dobiti posebnu dimenziju. Bit će to koncert srca – za sve one koji su uz mene bili sve ove godine.

 

 Foto: Andreja Damnjanović

U 40-im voliš da dišeš zajedno

 

Ljubav u 20-im i ljubav u 40-im – koja je razlika?


U 20-im voliš da se dokazuješ. U 40-im voliš da dišeš zajedno. Sa godinama i sazrijevanjem shvatimo da je ljubav koja nam je potrebna zapravo tiha, duboka i da čini da se osjećaš bezbjedno. Takvoj ljubavi ne treba mnogo riječi ni veliki gestovi kojima se pokazuje drugima. Ona postoji i u nju ne sumnjaš ni u jednom trenutku.

 

Šta mislite, šta bi mlada Emina rekla kada bi danas srela ovu Eminu?

Vjerujem da bi bila ponosna na mene, tj. sebe i da bi me zagrlila snažno.

 

Pročitajte još