U svijetu prava i pravde, gdje se granice između preciznosti i empatije rijetko dodiruju, Sanela Karić ih svakodnevno spaja. Po profesiji advokat s više od 25 godina iskustva, s liderskim iskustvom u internacionalnim kompanijama, poznata po svojoj odlučnosti, disciplini i mirnoći u situacijama kada drugi zastanu, Sanela je karijeru izgradila na mjestu gdje se pravo susreće s poslovnim razumom i ljudskim povjerenjem.
Svoj radni vijek je provela usko vezana za korporativne poslove, liderstvo u velikim kompanijama, ljudske resurse i komercijalno ugovaranje, pa je danas prepoznata kao jedna od najpouzdanijih pravnih savjetnica za domaće i strane investitore.
Lice firme
Njen profesionalni put vodio ju je od advokatske i notarske prakse, do pozicije izvršne direktorice za pravne poslove u industrijskoj grupaciji sa više od 5.000 zaposlenih, kao i člana boarda, te izvršne direktorice najveće strane investicije u BiH u posljednjih 30 godina. Iskustva koja su je naučila da pravo nije samo tekst zakona, nego vještina upravljanja povjerenjem, uz snagu integriteta I ličnosti koja mora biti uzor za mlađe generacije, naročito žene na liderskim pozicijama.
Danas, kao predsjednica Vijeća stranih investitora koji broji više od 80 članica i zapošljava skoro 17.000 u BiH, te kao vlasnica advokatskog društva Legal Solutions d.o.o. Sarajevo, Sanela Karić ostaje primjer uspješne žene koja jednako čvrsto razumije brojke, ljude i principe.
U razgovoru za “Azra Premium” otkriva kako se gradi autoritet bez arogancije, zašto integritet nije luksuz nego obaveza, i zašto, kako sama kaže, “najvažnije odluke donosi tiho, ali s punom sviješću o njihovoj težini.”
Advokatura je profesija u kojoj se autoritet i povjerenje ne mogu kupiti, već se stiču. Kako Vi definirate uspjeh?
– Uspjeh u pravu nije pitanje broja dobijenih slučajeva, nego broja ljudi koji vam se ponovo vraćaju. Na početku karijere, naravno, svako želi pobjede – to je prirodno. Ali vremenom shvatite da najveća pobjeda dolazi kada klijent zna da ste uz njega čak i kad stvari nisu jednostavne. Za mene, uspjeh znači kada vas klijent nazove prije nego što donese važnu odluku, ne zato što mora, već zato što vjeruje vašem sudu. To povjerenje ne dolazi preko noći. Ono se gradi kroz dosljednost, strpljenje i spremnost da, i kad je najteže, izaberete ispravno, a ne najlakše.
Radili ste u velikim sistemima i vodite vlastitu advokatsku praksu. Koja uloga Vas je više oblikovala?
– Velike korporacije vas nauče disciplini i odgovornosti prema strukturi. Kada vodite tim od nekoliko hiljada ljudi, svaka odluka ima posljedicu koja se reflektuje kroz cijeli sistem.
S druge strane, advokatska praksa vraća vas suštini prava – čovjeku. Tamo gdje korporacija traži sistem, advokatura traži lični pečat. U praksi ste vi lice firme, i sve ovisi o vašem znanju, intuiciji i komunikaciji. U korporaciji naučite da vodite druge, ali u advokaturi naučite da vodite sebe. To su dva potpuno različita načina odgovornosti, ali oba vas oblikuju u profesionalca kojem klijent vjeruje i kad se radi o milionima eura i kad se radi o ljudskoj pravdi.
Specijalizirani ste za korporativno pravo, spajanja i preuzimanja, ljudske resurse i komercijalne ugovore. Koji od tih segmenata najviše traži kombinaciju znanja i intuicije?
– Rekla bih tzv. M&A modeli, tj. modeli preuzimanja, spajanja ili kupovine kompanija, jer to je područje gdje se pravo, ekonomija i psihologija sudaraju u jednoj prostoriji. U praksi je to živa materija, spoj različitih kultura, očekivanja i strahova.
Pravni okvir vam daje mapu, ali intuicija vam pomaže da shvatite motive ljudi s druge strane stola. Imam običaj reći da pravnik koji razumije samo zakon, a ne i dinamiku odnosa, nikada neće biti pravi savjetnik. U korporativnim akvizicijama, morate znati i kako čitati ljude. To razlikuje dobrog pravnika od strateškog partnera.
Često govorite o važnosti integriteta. Kako se on gradi i čuva u poslu koji je pod stalnim pritiskom rokova, očekivanja i interesa?
– Integritet se gradi tiho i kroz odluke koje donosite kad niko ne gleda. U mojoj profesiji postoje situacije u kojima se ne testira vaše znanje, nego vaša granica – koliko ste spremni odoljeti pritisku, te koliko ste sposobni vidjeti unaprijed od ostlaih rezultat I time voditi pravac odluke iako ona drugima ne djeluje moguća. Kada vodite kompleksne korporativne poslove, ponekad vas klijent postavi pred vrlo finu liniju između profesionalne lojalnosti i moralne odgovornosti. Više puta stajala sam na toj liniji. I uvijek sam birala istinu. Ne zato što je to “lijepo zvuči”, nego zato što znam da bez nje nijedna odluka, nijedna presuda i nijedna reputacija ne traju. Zato integritet nije moj princip. To je moj sistem zaštite.
Imate veliko iskustvo u radu sa stranim kompanijama i investitorima. Po čemu se razlikuju njihova očekivanja od domaćih firmi?
– Strani investitori su vrlo jasni. Očekuju pravnu sigurnost, vladavilu prava, strukturu, transparentnost, profesionalnost i preciznost. Domaće firme, s druge strane, više se oslanjaju na povjerenje i fleksibilnost. Moj posao je da spojim ta dva svijeta. Najvažnije je uspostaviti povjerenje: investitori ne traže samo pravne garancije, nego stabilnost osobe koja ih savjetuje. Zato je u mom radu najvažnije uspostaviti profesionalni balans: pravni okvir koji garantuje sigurnost, ali ne guši poslovnu dinamiku.
Kad to postignete, tada ne gradite samo slučaj, nego dugoročnu saradnju zasnovanu na povjerenju i profesionalnom integritetu.
Gdje povlačite granicu između empatije i profesionalne distance u odnosu s klijentima?
– Empatija je neophodna, bez nje ne možete razumjeti klijenta. Ali ako izgubite distancu, izgubili ste objektivnost. U praksi se to balansira iskustvom. Imala sam situacije gdje su klijenti prolazili kroz teške poslovne odluke, gubitke, čak i lične dileme. Moja uloga tada nije da sudim, nego da razumijem, ali i da ih vratim na pravnu i racionalnu osnovu. Pravni savjet vrijedi samo ako je odmjeren i hladne glave, čak i kad srce razumije sve što se događa.
Racionalnost i stabilnost
Postoji li mjerilo uspješnosti koje nije samo broj dobijenih slučajeva?
– U mom poslu, pobjeda nije uvijek presuda. Nekad je pravi uspjeh kad stranke potpišu mirno rješenje, kad posao završi bez gorčine i kad ljudi odu s osjećajem da su svi nešto dobili.
To ne piše u sudskoj evidenciji, ali piše u iskustvu. A upravo to je ono što vam donosi sljedećeg klijenta, ne reklama, ne marketing već osjećaj da radite s osobom koja zna i razumije.
Jeste li kao žena morali dodatno dokazivati stručnost u profesiji koja je dugo bila muška domena?
– Nisam to doživljavala kao prepreku, nego kao dodatni motiv da budem još bolja. U timovima gdje su dominirali muškarci, odlučila sam da ne tražim jednakost riječima, nego djelima. Kada iza vas stoje znanje, tačnost i integritet prestajete biti advokatica i postajete partner od povjerenja. Mislim da danas žene u advokaturi nose izuzetnu snagu: kombinaciju racionalnosti, empatije i stabilnosti. To nije prednost, to je vrijednost.
Imate li savjet koji biste podijelili s mladim pravnicima, nešto iz iskustva?
– Na početku svi mislimo da se uspjeh mjeri titulama, brzinom i vidljivošću. Ali, stvarna reputacija se ne gradi time koliko ste glasni, nego koliko ste dosljedni kad je tišina najteža. Principi nisu luksuz. Oni su jedino što ostaje kada se sve drugo promijeni.
Mladim pravnicima bih rekla: učite da razmišljate, a ne da ponavljate. Gradite autoritet na znanju, ne na poziciji. I čuvajte unutrašnji kompas, jer ćete ga trebati kad vas okolnosti pokušaju udaljiti od onoga što jeste. Znanje vam otvara vrata, ali karakter određuje kroz koja ćete proći.
Prostoru između slova i ljudi
Nakon toliko godina u pravu jeste li više naučili o zakonima ili o ljudima?
– O ljudima, bez sumnje. Kroz svaki slučaj učite nešto novo o karakteru, o granicama, o strahu i ambiciji. Vremenom shvatite da svaka odluka ima posljedicu. I upravo to razlikuje rutinskog pravnika od zrelog savjetnika. U tom prostoru između slova i ljudi nalazi se istinska pravna praksa, ona koja traži da budete racionalni, ali i da razumijete emociju koja stoji iza svake odluke. Na kraju, spoznate da razumijevanje bez pravne discipline postaje improvizacija. Pravi advokat živi između ta dva svijeta i zna da bez jednog nema drugog.


