Mnogi su tvrdili kako zbog razlike u godinama ljubav između pjevačice Goce Tržan i bunjara Raše Novakovića neće potrajati dugo, no, prevarili su se. Par je zajedno već šest godina. Goca ne krije koliko uživa sa suprugom i njenom sada već desetogodišnjom kćerkom Lenom. Kada je stupila u drugi brak, Goci je najbitnije bilo da se Lena i Raša dobro slažu i to se i desilo. Njih dvoje se vole baš kao otac i kćerka. No, da sve u životu ne može biti potaman, govori i činjenica da se Goca već šest godina bori da proširi porodicu. Na kraju se odlučila za vantjelesnu oplodnju, o kojoj vrlo otvoreno govori, s ciljem da podigne svijest javnosti o parovima koji se suočavaju s ovim problemom, i pošalje poruku svim ženama da ovaj vid začeća nije sramota i da problem ne mora uvijek biti u njima.
Poznati ste kao žena bez dlake na jeziku, ne libite se živjeti životom kakvim želite i niste rob ustaljenih normi. Vaš brak s Rašom mnogi mediji dočekali su na nož, no Vi ste svoju ljubav čvrsto branili. Vjerujete li da je on Vaša životna ljubav?
– Naša veza trajala je četiri godine i nekoliko mjeseci, i tek tada sam se usudila da ponovo stupim u brak, jer mi prethodni brak i razvod nije lako pao. Konačnost u životu ne postoji i ne bih nikada sebi dozvolila da dajem izjave tipa: „Da, to je ljubav do kraja života.” Život je sklon tome da nas često demantira. Možda on meni nije ljubav do kraja života, možda nisam ni ja njemu. Živim tako da pustim da ide vrijeme, i da idem svojim željama i svojim srcem. Meni je sada super. Lijepo nam je. Živimo super život, volimo se, imamo mnogo ljubavi, mnogo poštovanja i strpljenja jedno za drugo, ali prosto nisam sklona da dajem neke konačne izjave, jer život je predugačak, a ujedno i prekratak da bih bilo šta predviđala na tu temu. Za sada Raša jeste čovjek s kojim ja najviše uživam i s kojim nemam nikakav problem da pratim svoj identitet i da ga ne krijem od njega, i da u tome svemu zaista uživam.
Spomenuli ste prvi brak i razvod. Kako je Lena prihvatila razvod roditelja i je li Vam to kao majci bilo najteže objasniti?
– Lena je imala četiri godine kada sam se razvela. Iskreno ću vam reći da je ona odlično to prihvatila, zato što djeca u tom uzrastu kao životinjice potpuno instinktivno osjećaju negativnu energiju između roditelja, a mi smo je definitivno i imali, jer da nismo ne bismo se ni razveli. Pošto je dijete patilo, jer djeca u lošem braku najviše pate, mi odrasli smo najviše koncentrirani na sebe i koliko je nama teško, i često ne primijetimo patnju naše djece dok se svađamo ili smo u lošim odnosima s partnerom i slično. Tako da je Lena sve to fantastično pregurala. Bila sam iskrena prema njoj od samog početka. Nisam joj branila ni da voli tatu, niti sam joj branila da ga viđa, niti sam govorila ružne stvari o njemu. Dijete sada raste u potpuno novim uslovima, ima novu porodicu, ima sve što je potrebno tako da nije najteže djetetu objasniti. Djeca to jako dobro prihvataju i razumiju pogotovo ako nađete pravi način da im to saopštite i ako im ne stvarate lažnu sliku o razlogu zbog čega se roditelji razvode. Mislim da je najvažnije da prema djeci budete iskreni, jer djeca jako dobro prepoznaju laži.
Često ističete kako Raša i Vaša kćerkica imaju super odnos. To se može zaključiti i prema Vašim objavama na Instagram profilu. Koliko Vam je drago što se slažu tako dobro?
– Nikada se ne bih udala niti stupila u bilo kakvu ozbiljnu vezu sa svojim sadašnjim suprugom da oni nisu „kliknuli”, to jeste da ga moja kćerka nije prihvatila. To bi mi zaista bilo mnogo teško. Mislim da to sebi ne bih tako lako dozvolila. Njih dvoje se izuzetno lijepo slažu, on je voli kao da joj je biološki otac. Trebamo prestati pričati priče u 21. vijeku kako krv nije voda i kako je otac onaj koji je napravio dijete, jer je to totalna laž. Imamo toliko slučajeva usvojene djece kojima su pravi roditelji bili oni ljudi koji su ih odgojili i koji su ih hljebom hranili i koji su ih jedini voljeli. Moju kćerku smo davno prestali zvati mojom kćerkom, ona je, ustvari, naše dijete, jer je zajedno odgajamo i zajedno školujemo, brinemo o njoj. Mi smo joj sve, isto kao što je ona nama, ali da ga ona nije prihvatila bojim se da mi ne bi opstali.
Imali smo priliku pročitati u srbijanskim medijima da ste se u želji da ponovo postanete majka podvrgnuli i vantjelesnoj oplodnji. Kako ste se odlučili na ovaj korak?
– Ne, nisam se podvrgnula još uvijek, to je dezinformacija. Samo sam ušla u proceduru kontrola, spremanja i to je ono što nam svako slijedi, ali nisam još bila na vantjelesnoj oplodnji. O uzrocima i našim zdravstvenim problemima ne bih govorila, ali ću Vam reći da imam 43 godine i da nemam vremena još mnogo da čekam da se to desi prirodnim putem i mislim da sve žene koje imaju aktivne pokušaje sa svojim partnerima da ostanu u drugom stanju, a to se ne dešava godinama, trebaju što prije da urade vantjelesnu oplodnju.
Živimo u zatvorenoj sredini u kojoj se još ne govori otvoreno o nemogućnosti začeća prirodnim putem. Žene koje su se našle u sličnoj situaciji zbog toga često pate i kriju i na neki način osjećaju krivnju. Koliko je bitno javno govoriti o ovom načinu začeća?
– To je upravo jedini razlog zašto govorim o ovoj temi javno. Želim da pomognem ženama da shvate da to nije nikakva sramota i da ne mora uvijek biti problem u njima. Mislim da je izuzetno važno da se žene na vrijeme podvrgnu kontrolama jer će godine pobjeći nevjerovatnom brzinom u čekanju da dijete dobijete prirodnim putem. Ja idem, jer mi već šest godina ne možemo prirodnim putem dobiti dijete, prema tome najlogičnija stvar je pošto to jako i strasno želimo, da odem na vantjelesnu oplodnju i ja mislim da će to vrlo brzo da se desi.
Kako ste se osjećali kada ste saznali da prirodnim putem ne možete dobiti dijete?
– To nikada nije lako saznati, ali ako postoji način da se to prebrodi, uvijek ću izabrati način da ne žalim i da se ne sažalijevam i ne stresiram, a da dođem do nečega. Ima mnogo žena koje se upuste u strašan bol i jad, i onda se u njemu užive umjesto da se raduju mogućnosti da postanu majke. Svojevremeno mi je jedna moja prijateljica, koja je ginekolog, rekla da svaka žena koja fizički ima matericu može da rodi, prema tome nema odustajanja.
Kada ste se odlučili za vantjelesnu oplodnju, ko Vam je u tim trenucima bio najveća podrška i zašto je podrška, zapravo, bitna svakoj ženi u ovoj situaciji?
– Najbitnija je podrška okoline, prijatelja, porodice i, naravno, partnera. U tim momentima partneri moraju biti jaki. Mnogo je veća žrtva koju žena u tom trenutku podnosi nego muškarac. Žene su te koje odlaze na izuzetno agresivne hormonske terapije, pregledi su neprijatni, i od njih se uvijek očekuje hoće li biti ili ne. One su te koje iščekuju svaki ciklus, pa kada se desi ciklus, onda su nesretne i u svemu tome mislim da je važno da muškarci stanu uz svoju suprugu, partnerku i da budu tu kao moralna i svaka druga podrška.
Znam da je to teško, jer sam u svojoj okolini imala par koji također prirodnim putem nije mogao dobiti dijete i ona je probala već tri, četiri puta vantjelesnu oplodnju i ništa se nije desilo. On je bio u fazonu: „Ne mogu više. Neću više da ide, da pokušava ponovo, ne želim da je gledam nesretnu.” I onda sam mu rekla: „ Čekaj, šta ti ne možeš? Pa ona je ta koja toliki teret nosi, ti trebaš samo da budeš čvrst i jak muškarac do kraja i da joj pomogneš da što lakše prebrodi situaciju, a ne da ti odustaješ, jer je njoj mnogo teže nego tebi!”. Muškarac mora biti stabilan i pun razumijevanja za svoju partnerku da bi one to podnijele.
Želja za majčinstvom na ovaj način zasigurno iziskuje mnogo odricanja. Kako se emocionalno pripremate za vantjelesnu oplodnju? Jeste li i Leni objasnili šta se dešava?
– Nemam emotivnih problema, super se osjećam i mislim da će sve biti uredu. Uopšte ne razmišljam o tome da nešto loše može da se desi, a Lena je mojom odlukom oduševljena i jedva čeka da postane starija sestra.
Plašite li se da možda nećete uspjeti?
– Pa i da ne uspije, postoji i drugi i treći put. Ne plašim se ničega. Nisam ja tip žene koji se plaši. Imam pozitivnu afirmaciju i razumijem da će sve biti u najboljem redu. Nije loša ideja ni surogat majčinstvo. Ne gledam ga kao pomodarstvo, postoje objektivni fizički problemi mnogih žena koje ne mogu da nose bebu, od srčanih problema do recimo problema s dijabetesom, tako da mislim da ni to nije loša ideja.
Vratimo se Vašoj karijeri. Nedavno ste s našom pjevačicom Rialdom snimili spot za pjesmu „Bezimeni”. Možete li nam reći kako je došlo do saradnje?
– Imala sam priliku upoznati Rialdu na jednoj manifestaciji koja je bila organizirana u Beogradu. Izuzetno je lijepa i harizmatična djevojka. Volim osobe koje imaju takvu energiju. Naime, autorka Aleksandra Milutinović koja već radi s njom došla je na ideju da nam napravi duet. Rekla sam: “Zašto ne. To je potpuno ok”. I eto ostvarile smo saradnju. Pjesma je super i publika je fantastično prihvatila.
Snimili ste brojne duete. Uvijek ste se trudili pomagati i pjevačima koji su na početku svojih karijera. Koji Vam je od dueta najdraži i koja Vam je saradnja ostala u najljepšem sjećanju?
– Bilo bi izuzetno nekorektno da izdvojim nešto kao najdraže i najljepše. Ali, ono što je sigurno na mene ostavilo veliki trag, je saradnja s Tošom Proeskim na pjesmi „1200 milja”, jer je to moj najljepši duet. Zaista, on je poseban. Mogu sve moje kolege da se ljute, ali on je bio posebna ličnost u mom životu. Ta činjenica je nešto što mene ispunjava i na svakom koncertu pjevam tu pjesmu i ona još nailazi na super prijem kod publike.
Kakvi su Vam planovi za naredni period?
– Da ispromoviram novi duet „Bezimeni”. Već imam dvije spremne pjesme, samo da izaberem koju ćemo prvu da snimimo i izdamo i to je to. Radi se i dalje, pjeva se. Počinju i „Pinkove zvezdice”, tako da se i moj angažman u njima nastavlja.
Hoćete li i dalje biti najstrožiji član žirija „Pinkovih zvezdica”?
– Uvijek sam najstrožiji član u žiriju. I prema sebi sam vrlo često jako stroga. Mislim da za neke stvari kao što su znanje, talent i takmičenje morate biti strogi i pravedni. Tako da moram.
Foto: Story.rs