Poznat kao najveća zabava za mališane, te najveći sajam u zatvorenom u BiH, 4. Dječiji sajam bit će upriličen od 27. do 29. oktobra u sarajevskoj Skenderiji pod sloganom „I ja sam dijete“. Iza slogana stoji istoimena kampanja u produkciji organizatora Cuspisa, te uz pomoć Centra „Dajte nam šansu“, kojoj je namjera da se skrene pažnja bh. javnosti na zanemarena dječija prava, podigne svijest o obavezi društva da pruži jednaku šansu svakom djetetu, te ukaže na značaj svakog pojedinca u procesu inkluzije.
Sajam ove godine, također, skreće pažnju i na ulogu očeva u odgajanju djeteta, koja je vrlo važna u odrastanju i životu svakog mališana. Ambasadori 4. Dječijeg sajma su dva poznata TV lica u našoj zemlji, očevi, ali i dobri prijatelji: Ajdin Kulenović i Denis Huseinbegović. Roditelji su djevojčica; Ajdin kćerkice Kayre, a Denis… Raduje ih, kažu nam, ova uloga.
AJDIN: Super je kad god i tate mogu nešto da kažu. Dječiji sajam je savršeno mjesto za to. Zaista sam sretan i ponosan što ću pomoći kako god budem znao i mogao. A jednog dana će ovo čitati i moja Kayra i znati da sam dao sve od sebe.
DENIS: I prve tri godine sam pratio sajam, odlična stvar se radi i sajam napreduje iz godine u godinu. Ove godine, kada sam dobio poziv zajedno s Ajdinom, niti jedne sekunde se nismo dvoumili i rado smo pristali da budemo ambasadori. Lijepo je što se misli i na tate, jer sigurno i naša uloga u odgajanju i roditeljstvu nije mala. Ovdje mislim na sve očeve koji, siguran sam, znaju kako da paze i maze svoje mališane.
Ove godine Sajam želi skrenuti pažnju bh. javnosti na zanemarena dječija prava, potrebe podizanja svijesti o obavezi društva da pruži jednaku šansu svakom djetetu, te ukaže na značaj svakog pojedinca u procesu inkluzije. Koliko se trudite, odnosno koliko ćete se truditi, budući da su kćerkice još male, da kao roditelji ih naučite ovim vrijednostima?
AJDIN: Vrlo smo ozbiljni kada je nešto takvo u pitanju. Siguran sam da ćemo, kada dođe vrijeme, naučiti je tim vrijednostima i u tome biti otvoreni i jasni.
DENIS: Kada čujem da neko negdje odvaja, razdavaja djecu po bilo kojem osnovu ne bude mi dobro. Mi i kroz našu emisiju ukazujemo na taj problem koji sigurno postoji u našem društvu, ali želimo makar malo da doprinesemo da se podigne svijest i da ukažemo na to da svi zaslužuju jednaka prava i istu šansu. Kada je riječ o mojoj djevojčici, sigurno ćemo je učiti kako treba i dolikuje, ali sada je još mala da bi znala neke stvari.
Obojica ste očevi djevojčica. Kažu da otac i kćerka imaju poseban odnos. Da li je u vašem slučaju tako?
AJDIN: Volim misliti da jeste. Sa suprugom provede cijeli dan. Kad dođem s posla, mi imamo tek koji sat za igru prije spavanja. Ali tih nekoliko sati su najljepši u danu.
DENIS: Tako kažu, a kod mene se taj odnos polako nazire. Neću reći da sam u drugom planu, ali dok je beba dojila, moram priznati da i nisam bio na prvom mjestu. Sada se stvari polako mijenjaju pa mogu reći da nas podjednako zove i traži, a kada smo sami nas dvoje, onda sigurno imamo neke svoje momente, folove i neko samo naše zezanje.
Koliko pomažete supruzi u obavezama oko djeteta?
AJDIN: Koliko god mogu. Prije je bilo stvari koje ne znam uraditi pa baš i nisam bio od pomoći, ali polako učim. Nije mi teško. Svaki trenutak iskoristimo da se mazimo i igramo, ma koliko obaveza i posla bilo.
DENIS: Mnogo, jer u ovom smo zajedno, a nikad nisam želio propustiti nešto kod svoje bebe. Od početka sam je kupao, presvlačio, ustajao kad je trebalo, hranio, nosao, jer, kad je mala, samo jede i spava i onda mi to presvlačenje i kupanje bude jedino vrijeme kad se mi možemo igrati. Sad je veća pa je sve lakše, ali svaki period ima svoje zanimljivosti i kao što rekoh, ne želim ništa propustiti.
Uloga oca ne bi se smjela zanemariti. U kojoj ulozi (slatkoj obavezi) vi najviše uživate?
AJDIN: Znam da igra i maženje nisu obaveze, ali u tome najviše uživam. Naravno, uživam u svakom trenutku s njom i suprugom, da li je riječ o odlasku u kafić, u park, u tržni centar ili gledanje crtića.
DENIS: Ja čak i ne bih rekao da mi je biti sa svojom curicom i raditi bilo šta s njom neka obaveza. Sve s njom mi pričinjava zadovoljstvo, ali to je ono što roditeljstvo nosi sobom. Neke stvari su mi prije bile nezamislive, ali kad su došle na red, radio sam ih sa smješkom i zadovoljstvom.
Kakav je bio vaš prvi susret s kćerkom, nakon rođenja? Je li bilo teško navići se na jednu potpunu novu ulogu u životu?
AJDIN: Nije bilo teško. Naprotiv, zavoljeli smo se nakon što smo razmijenili prvi pogled. A naš prvi susret je bio „preko stakla“. U bolnici me nisu htjeli pustiti da ih vidim, a nisam mogao čekati još dan ili dva, pa sam krišom ušao u bolnicu, javio supruzi Eldini da izađu, a kasnije i morao da se krijem od ljudi iz obezbjeđenja (smijeh).
DENIS: Često me to pitaju, kako si se navikao? Nema tu navikavanja, to dođe instinktivno i sve već znaš. Od presvlačenja, kupanja, učenja da hoda… Kao da sam to već radio a nisam, ali ide i bude za deset. Taj prvi susret je nešto što se pamti. Bila je baš mala i ono što smo donijeli da joj obučemo joj je bilo veliko i bila je baš smiješna i sva crvena i već tada je bila cijeli moj život.
Je li vam bilo potrebno da se prethodno psihički pripremite na novu ulogu?
AJDIN: Imali smo devet mjeseci da se oboje pripremimo. Ali sve je „sjelo“ na svoje mjesto kada smo se vidjeli, upoznali, pomirisali… Od tada se volimo najviše na svijetu.
DENIS: Ne, nije. Za nešto ovako lijepo, barem u mom slučaju, nije potrebno psihičko pripremanje. Ipak moram reći da mene u mojim obavezama i nije mnogo promijenilo. Posao ne trpi, stižem i da se viđam s drugovima, izlazim sa suprugom, tako da je sve super.
Da li ste prisustvovali porođaju?
AJDIN: Ne, a planirao sam. Planiramo još djece, pa se nadam da ću to napraviti neki drugi put.
DENIS: To sam propustio i to ne bih uradio. Znam da ima muškaraca koji to rade, ali mislim da mi tamo nemamo šta tražiti. U bolnici biti uz suprugu da, ali ulaziti u salu, mislim da nam tamo nije mjesto.
Šta se promijenilo u vašem odnosu prema supruzi otkako je u vaš dom stigao još jedan član porodice?
AJDIN: Mnogo više cijenim sve ono što radi, jer mi je jasno koliko su sve te stvari važne, ne samo za nas nego i za Kayru. Uvijek sam govorio da su žene jači i sposobniji spol, a to se nebrojeno puta potvrdilo u našoj kući, otkako je Kayra stigla.
DENIS: Ništa pretjerano, ni previše. Ne samo nakon porođaja, već uvijek je imala moju podršku i uvijek sam bio tu, tako da se ništa nije ni trebalo mijenjati. Zajedno smo u ovome, i trudimo se da svaki dan, svaku sedmicu učinimo drugačijom, ljepšom. Trudimo se da društveni život koliko-toliko ne trpi i sve se složi na obostrano zadovoljstvo.
Vas dvojica ste prijatelji i saradnici, mame se obično savjetuju između sebe, od koga očevi traže savjete, i na koji način vas dvojica funkcionirate u tom smislu?
AJDIN: Nisu to baš savjeti, više razmjena mišljenja. „Kako je to bilo kod tebe“, pitanje koje najčešće postavim Denisu, jer on ima oko godinu i po više roditeljskog staža.
DENIS: S obzirom na to da je moja kćerka starija, često kažem Ajdinu šta može da očekuje u narednom periodu, ali tu nema pravila. Svaka beba je jedinka za sebe i ako moju smiruje, naprimjer, zvuk fena, to ne mora značiti da će važiti i kod Ajdina. Ipak, tu smo jedan za drugog šta god da treba. U pravu ste za mame da se savjetuju, ali priznajem da mame neće nas pitati često za savjet ili kako bi to riješili, prije rješenja traže na Googleu.
Inkluzivna modna revija
Organizatori Dječijeg sajma u saradnji sa centrom „Dajte nam šansu“, pokrenuli su kampanju u kojoj je fotograf Marko Jovančić zabilježio zajedničke trenutke djece s poteškoćama u razvoju i tipične djece, aludiravši da bi zdravo društvo trebalo svakodnevno funkcionirati upravo kao na fotografijama, te da oko nas žive različita djeca koja zaslužuju jednake šanse bez diskriminacije na bilo kojem nivou. Cilj kampanje je dječijim fotografijama barem na čas zaustaviti misli svakog posmatrača, navesti ga da razmotri ambijent u kojem živi i koji stvara i motivira da dâ svoj doprinos, kako bi djeca s teškoćama u razvoju, kao i njihove porodice koje se suočavaju s brojnim preprekama, u realnosti mogli ostvariti ono što im pripada. U okviru kampanje „I ja sam dijete“ u petak, 27. oktobra, u 14 sati, bit će održana i inkluzivna modna revija, koju će zajednički nositi djeca sa i bez teškoća u razvoju. Ovom revijom zvanično će biti i otvoren 4. Dječiji sajam u Sarajevu. U saradnji s Turističkom zajednicom Kantona Sarajevo, Dječiji sajam ove godine jednoj porodici koja živi izvan Sarajeva poklanja vikend u gradu u hotelu sa 4 zvjezdice, turistički obilazak, posjetu samoj manifestaciji, uz prigodne poklone i sadržaje. Sve informacije o konkurisanju nalaze se na FB stranici Dječiji sajam Kids Fair ili www.djecijisajam.ba. Zastanite i izgovorite „I ja sam dijete“ i vidimo se na 4. Dječijem sajmu. Ulaz je besplatan – poručuju organizatori.