Srbijanska glumica Mirka Vasiljević na filmu se pojavila još kao djevojčica u filmu “Mi nismo anđeli 2”, a onda ju je publika zavoljela i u TV seriji “Ljubav, navika, panika”. Nakon završene srednje škole uloge su se nizale, a Mirka je krenula potpuno drugačijim putem za razliku od svojih kolegica. Ona nije sve podredila karijeri, već i porodici. Iako ima tek 27 godina, rodila je troje djece, kćerku i dva sina. Njen partner je fudbaler Vujadin Savić, sin legendarnog Duleta Savića. S Mirkom smo vodili opušteni, ženski razgovor. Zanimalo nas je kako i nakon tri trudnoće izgleda jednako dobro kao i prije njih, koje su njene beauty rutine, ali i kako organizira svoje vrijeme s tri mališana.
– Mene je život naučio da se snalazim u datim okolnostima i situacijama, da ništa ne planiram, jer sam to više puta željela, pa sam dolazila u situaciju da mi se Neko odozgo vjerovatno smije planovima. S 13 godina sam upala u velike profesionalne vode, snimajući „Mi nismo anđeli 2″, a poslije toga odmah i „Ljubav, navika, panika”, sve u toku školskih obaveza. To su bili veliki zadaci i odgovornost, a uz to sam morala da budem profesionalna na poslu, kako bih bila dio mašinerije, taj jedan šarafić. Vjerovatno mi je to i pomoglo da se sa svojih dvadesetak godina odlučim na taj korak da se ostvarim kao majka – kaže Mirka na početku razgovora, te dodaje kako je majčinstvo jedna od najvažnijih životnih uloga.
– Od trenutka kada čujete plač u porodilištu, pa do kraja života imamo odgovornost prema svojoj djeci. I moj život se promijenio, prioritet sam morala da dam djeci, ali ipak čovjek ne treba izgubiti sebe, jer kada smo dobri sebi, dobri smo i drugima.
Kako s troje djece uspijevate da organizirate svoje vrijeme?
– Prihvatila sam da su djeca mala i da njima treba dati prioritet. Kada jednog dana podvučem crtu i pogledam ko sam i šta sam, šta sam ostvarila u karijeri, želim da ponosno kažem da sam od troje djece napravila tri dobra čovjeka. Gledam da mi vrijeme bude maksimalno podređeno njima. Iz iskustva svojih poznanika se tačno vidi kada roditelji provode kvalitetno vrijeme s djetetom i kada ulože sebe u dijete. Trudim se da sam maksimalno prisutna u kući kada su i djeca tu, a kada su u vrtiću, onda obavljam sve što je neophodno za taj dan.
Nekada to bude vrlo stresno i naporno, a onda ponekad, razmišljajući o sebi, napravim „restart” i toga dana ništa ne radim. Počela sam da primjenjujem to da dio slobodnog vremena i prespavam, jer sam shvatila da mi je san jako potreban. U tih pet sati, kada su u vrtiću, zaista sve uvrstim, od privatnih do poslovnih obaveza. A tu su onda one ženske stvari, koje žena mora da obavi da bi izgledala njegovano i sređeno. Svi živimo u ovom brzom vremenu i imam osjećaj da se sada Zemljina kugla okreće mnogo brže nego u vremenu kada su naši djedovi i bake bili mlađi.
Koje su obavezne dnevne beauty rutine koje primjenjujete?
– Poprilično sam vezana za porodicu, ima nas mnogo i svi se držimo zajedno. Posebno sam povezana s mamom i tetkom. Mnogo vremena sam provodila s njima pa sam vidjela da ujutro i navečer stavljaju kremu za lice, uvijek skidaju šminku, idu kod kozmetičara, prave neke kućne maske, te je to sve nekako nesvjesno ušlo i u moju dnevnu rutinu.
Bolje je spriječiti nego liječiti, tako da treba razmišljati o svojoj koži na vrijeme, jer će nam kroz nekoliko godina biti jako zahvalna. Naravno, treba biti i umjeren. Krenula sam s nekim najblažim stvarima. Najbitnije je da je koža čista i hidrirana, te da obavezno skinem šminku uvečer. Kod kozmetičara ne odlazim baš često, možda jednom u pola godine.
Koliko je svaka trudnoća utjecala na Vaše beauty rutine i njihovu promjenu?
– Iskrena da budem, nisam ni imala vremena da odmaram u trudnoći. Funkcionirala sam normalno sve vrijeme, jer trudnoća nije bolest. U sve tri trudnoće sam mnogo radila, doktor mi je to dozvoljavao, a kada imate takvu situaciju, onda tih devet mjeseci i ne osjetite kao neko ko je primoran da leži. Koliko god da je moj talent važan za moj posao, toliko je bitan i fizički izgled, tako da sam imala svijest da se ne smijem opustiti.
Nisam se mnogo ni ugojila, a imala sam svoje standardne rutine, s tim što sam kupovala prirodne kreme protiv strija, to sam preventivno koristila kako ne bi došlo do pucanja kože. A onda su vrlo brzo došle druga i treća trudnoća, kada je dijete već bilo tu, tako da sam živjela i funkcionirala kao da nisam trudna.
Postoji li neki kozmetički proizvod koji Vam je pravo otkriće?
– Ne vezujem se za brendove, volim da mijenjam. Vrlo često na preporuku uzmem neke stvari. Mislim da ako koristim jednu stvar duže vremena, koža se navikne i nakon određenog vremena više nema efekta. Ne dam koži da mi se zasiti. Takva je stvar i s parfemima, svaki put kupim drugi. Volim težu notu mirisa, pa sve što uzimam volim da ima miris koji se osjeti. Prilagodljiva sam.
Kojem dijelu tijela posvećujete najveću pažnju?
– Zdrava kosa je jako bitna za ženin izgled. U poslu sam okružena muškarcima, a također imam mnogo prijatelja pa ih slušam šta pričaju. Oni ne primijete torbu, odjeću…, prije svega primijete kada je žena njegovana i čista, da li ima lijepu kosu i uredne nokte. A ja vodim računa od glave do pete. Kosu njegujem i pazim, a budući da mi je koža jako suha, tako i zahtijeva konstantnu njegu i mazanje.
Koliko vodite računa o ishrani?
– Jako sam disciplinirana, u osamnaestoj godini sam promijenila ishranu. Počela sam kombinirati ono što se slaže od namirnica i to postane čista navika. To je bilo najviše zbog zdravlja, jer sam vidjela da se u nekim zrelijim godinama ljudi muče zbog loše ishrane. Uz sve to smatram i da nije dobro biti robot u životu, tako da, kada osjetim potrebu za fast foodom, to i pojedem, ali ne dozvoljavam da mi to postane navika.
Da li te navike prenosite i na svoju djecu?
– Kada sam bila mala, uvijek sam imala skuhan ručak kod kuće, to se podrazumijevalo. Gledala sam njih kako to spremaju, a najčešće smo svi skupa i ručali. Kada sam dobila svoju porodicu, bilo mi je normalno da skuham ručak u našoj kući. Tako i moja djeca gledaju mene, moju mamu, baku ili tetku i naše navike u vezi s kuhinjom. Ako djeca naviknu da se jede po restoranima, postanu izbirljiva, a kada vide da je običaj ili pravilo da se za stol sjedne zajedno i jede, onda i ne biraju toliko.
S obzirom na to da je Vaš partner Vujadin fudbaler, imate li uvijek razumijevanje za njegove obaveze?
– Ako se bavite poslom koji zahtijeva mnogo odricanja, naravno da je partneru s druge strane poprilično teško. Vujadinov posao zahtijeva mnogo vremena provedenog bez porodice, pravilnu ishranu, mnogo odmora. Fudbaleri se na to odluče onoga momenta kada se time počnu profesionalno baviti, a to je u nekim tinejdžerskim danima kada propuštaju rođendane, zabave, ekskurzije i pomire se s tim.
Dobro je to što im se karijere završavaju već oko 35. godine. Sreća u tom našem “ludilu” jeste da sam i ja vrlo mlada, s 13 godina, počela da radim i da se odričem mnogo stvari zbog odmora, učenja teksta… Kada smo se s 19 godina spojili, dogovorili smo se da jedno drugome nećemo uslovljavati karijeru, jer smo sami pristali da vrlo rano počnemo raditi. Ne miješam mu se u karijeru, jako ga razumijem i znam da voli fudbal i da bez njega ne može.
Jeste li mišljenja da je i pravi muškarac pored žene jednim dijelom zaslužan za njenu ljepotu i njegovan izgled?
– Naravno, zato se i kaže „ljepša polovina”. Emocija je nešto što nam je veoma bitno u životu, a partnerova ljubav je zaista jako bitna. Ako imate sigurnost, to drvo na koje ćete se osloniti u životu, sve lakše ide.
Foto: Story.rs04