Intervju

Sanela Prašović Gadžo: Nikome ne bih odšutjela uvredu

Mnogi su ostali zatečeni komentarima koje je na račun dugogodišnjih novinarki Sanele Prašović Gadžo i Arijane Saračević Helać, nakon emisije “Interview20”, na svom FB profilu iznio uposlenik Predsjedništva BiH Dženan Selimbegović. Mizogini i seksistički komentari, kao i uvrede nisu endemski sindrom niti moderna pojava ni kod nas niti u svijetu. No, i dalje je nejasno zašto muškarci vrijeđaju samostalne i snažne žene. I zašto se o tome šuti. Urednica i voditeljica emisije „Interview20“ Sanela Prašović Gadžo govori o podršci koju je proteklih dana dobila od svoje porodice i najbližih prijatelja, dokumentarcu, u kojem je prikazala kako izgleda borba građanina s vlašću, odgoju svojih kćerki, ali i otkriva kakvu godinu ostavlja iza sebe.

– Muškarci uglavnom vrijeđaju žene kada osjećaju neku inferiornost. Međutim, kada uvrede stignu od osobe koja nas ne poznaje, nikada nas u životu nije srela, ne zna kakve smo osobe, onda je posve jasno da je tu, zapravo, riječ o nečemu drugom.

Znate, ja pošteno živim, radim, imam kredite kao i drugi građani, borim se. Radim kao novinar, konsultant, producent, vodim firmu. Po dvanaest sati dnevno radim. Zato sam glasna. I zato ću to uvijek biti. Mirno spavam i lijepo se budim. To vam je najljepše u životu

Nakon sedam dana od trenutka kada sam reagovala prema Predsjedništvu BiH zbog uvreda, te bahatog i šovinističkog ponašanja Dženana Selimbegovića, te nakon što je on aplauze i potporu za takvo primitivno ponašanje dobio od svojih stranačkih kolega, ministra Edina Ramića primjerice, slika postaje sve jasnija. To je politika koja, zapravo, nastoji frustraciju svoje nemoći istresti putem društvenih mreža na, evo, ovaj način. Dakle, ovdje je riječ o borbi urbanog protiv primitivnog – govori Sanela na početku razgovora za naš magazin.

U našem mentalitetu duboko je ukorijenjena matrica razmišljanja da se muškarci koji napadaju nazivaju frajeri, a žene časte obično neprimjerenim i već deplasiranim epitetima. Vi se znate braniti, no, šta je sa svim onim ženama koje nemaju mogućnost da ustanu, suprotstave se, i na koncu ostaju bez  podrške kako u svojoj kući, tako i u svojoj zajednici?

– Kažete da se ja znam braniti, a jeste li razmislili kao žena kako je meni ovih dana? Ja, naime, nisam dvojila treba li da na neki način odgovorim na uvredu objavljenu na Facebook profilu od osobe koju ne poznajem. Nisam željela da personalno odgovaram već institucionalno prema Predsjedništvu BiH, jer je ta osoba koja se skandalozno i neprimjereno, šovinistički i primitivno ponaša državni službenik. Dakle, ja sam odmah znala da ću reagovati, jer nikada nikome ne bih odšutjela uvredu. Svaka žena ima mogućnost da odreaguje na svoj način, ali, da budemo posve iskreni, za to je potrebna jaka volja i podrška porodice.

Moja porodica i moji prijatelji su uz mene uvijek.I kada se smijemo i kada suze idu. I kada me nazivaju groznim imenima i primam od spin majstora određenih političkih i obavještajnih centara uvrede i kada sam zvijezda dana zbog, primjerice, intervjua s Tomislavom Nikolićem koji se izvinjava meni, Bosanki, zbog zločina koji su pripadnici njegovog naroda počinili nad Bošnjacima. Izuzetno je važna ta podrška i svaka žena to mora imati prvo u svom domu, a onda i u prijateljima koji su joj važni.

Nedavno ste učestvovali na okruglom stolu u okviru 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, gdje je, između ostalog, bilo govora i o potrebi mijenjanja krivičnog zakona s ciljem sankcioniranja počinilaca krivičnih djela putem informaciono-komunikacijskih tehnologija. Mislite li da će ova inicijativa ubrzo biti razmatrana, a Zakon mijenjan?

– Ja sam pozvana prvo na jedno neformalno druženje, a potom i na konferenciju upravo zbog uvreda koje smo Arijana i ja dobile.Na toj konferenciji su bili iz NVO sektora koji su radili na izmjenama i dopunama, potom iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH, koji su pokrenuli predmet u ovom našem konkretnom slučaju, pa i predstavnici svih policijskih agencija. Ja sam tamo bila jedina kao žrtva. I onda sam im, zapravo, objasnila šta to znači kada dobijete uvredu, maltretiranje, prijetnju putem društvenih mreža.

Objasnila sam im da je post koji je objavljen jedan segment, a onda kada odgovorite na uvredu na scenu stupaju spin majstori u formi komentara na portalu Klix, koji vas časte najgorim uvredama i izmišljotinama koje možete zamisliti. To uglavnom ide sa istih IP adresa, taj medij to dozvoljava, jer na tome zaradjuje, a čim dozvoljavaju postaju i odgovorni za taj sadržaj. Dakle, mogu biti tuženi zbog toga jer su konkretno meni nanijeli duševnu bol, mojoj porodici također kao i Arijani i njenoj porodici. Tu bi, recimo, morala da reaguje i Regulatorna agencija za medije. Ja sam upravo na toj konferenciji pojasnila da je to isto kao da ja snimim ili uživo u emisiji pustim  gledatelje da na najgori mogući način vrijeđaju nekoga u programu, a onda elegantno kažem: „Hej, ali ja nemam ništa s tim, to je “glas naroda”! Ne to nije glas naroda, to je obična laž. I medij je potpuno odgovoran za ono što plasira u javnost pa tako i te komentare.

Okrećemo glavu od problema, jer u tom trenutku nije naš, šutimo jer nas je strah ili ne želimo da se nekome zamjerimo…, žene rijetko pokazuju solidarnost prema drugoj ženi…, komentiramo formu, a ne suštinu… Zašto pristajemo, podržavamo i na koncu živimo po ovakvoj matrici?

-Najbolnije i najtužnije je gledati kako su žene aplaudirale Dženanu Selimbegoviću dok je vrijeđao Arijanu i mene. Meni je to neobjašnjivo. Potpuno.

Imate dvije kćerke. Koji su Vaši najveći strahovi i roditeljski izazovi kad je riječ o njihovom odgoju, životu?

– Majka sam dviju divnih kćerki. Lana je povučena, tiha, kućni tip, student, a mlađa Hana je onako više na mene, šesti je razred i ta se ničega ne boji. Obje su emotivne, baš kao i ja. Sve su ovo veoma emotivno proživjele, bilo je suza, trauma. Neshvatljivo im je da tako brutalno može da uvrijedi neko nekoga koga uopće ne poznaje. Sto puta su me upitale – zašto je to taj čovjek mama tebi uradio?

Nisam im još odgovorila, jer ne znam. Moj najveći strah je da njih dvije neće moći uživati u normalnom životu, jer bi država mogla da nam se pretvori u primitivnu sredinu zahvaljujući “Dženanima”. Toga se najviše bojim i mislim da se svi trebamo glasno usprotiviti tome. A izazov? Sve je izazov. Ovdje je svaki dan izazov. Uradim posve običnu emisiju i eto, upravo to nekome zasmeta. Sve je izazov. Preživjeti primitivizam koji se ovdje stvara je izazov.

Na koji način ih učite da se danas, sutra, u budućnosti bore za ono što žele, da ne odustaju od svojih snova, ideala?

– Učim ih da ne odustaju. Nikada. Da se ne plaše ničega. Izgradila sam prijateljski odnos s njima i o svemu razgovaramo. Moraju vjerovati u to što rade. Snovi su važni. Dok sanjamo, živi smo.

Nedavno je emitiran i Vaš dokumentarac u kojem ste pokazali kako izgleda borba građanina s vlašću. Jeste li imali poteškoća u vezi s njegovim objavljivanjem?

– Snaga je u istini i pravdi. Tako se zove taj dokumentarac. A ja danas mogu reći da je snaga u meni. Pokazala sam da me nisu uspjeli zastrašiti, poniziti, zaustaviti, kupiti.

Ja sam takva osoba. Nisam možda jaka kao što izgledam, ali ovo je priča koja je morala biti ispričana, pa sam našla svu snagu koju sam morala imati. Bilo je teško, padala sam i dizala se, veoma emotivno me potreslo sve to, ali sam film završila i objavila. Ta benzinska pumpa se treba napraviti 5-6 metara od mog doma. Ja tu nemam dilemu da li treba da šutim ili da reagujem. Moj Bakir Hadžiomerović me odmah prozvao “Bosanska Erin Brokovič”, a jedan drugi kolega “Miljenica nacije”… i to je lijepo.

Znate, ja pošteno živim, radim, imam kredite kao i drugi građani, borim se. Radim kao novinar, konsultant, producent, vodim firmu. Po dvanaest sati dnevno radim. Zato sam glasna. I zato ću to uvijek biti. Mirno spavam i lijepo se budim. To vam je najljepše u životu.

Kraj godine je vrijeme da se sumiraju rezultati. Kakvu godinu ostavljate iza sebe?

– Godinu u kojoj sam morala da govorim o nepravdi, korupciji, borbi. Godinu u kojoj su me udarali botovi, vrijeđali, u kojoj sam na sebe metu stavila, jer sam glasno odgovarala na uvrede. Godinu u kojoj sam postala snažnija.

Obično za novinarski posao kažu da, ko ga jednom okusi, teško iz njega izlazi. Predstavlja li vam sve što radite zadovoljstvo ili ste, jednostavno, “upali u mašineriju” iz koje više nema natrag?

– Dvadeset šest godina sam u novinarstvu i meni je to život. Uz emisiju radim kao producent, autor, snimam promotivne filmove, kampanje, radim i kao konsultant…, ali sam vam novinar u duši. Volim to, živim to, voljela bih da me ljudi upamte kao novinara.

Na stolici preko puta sebe do sada ste ugostili predsjednike država, uspješne poslovne ljude, sportiste, ali i najveće showbusiness zvijezde. S nekim sagovornicima imali ste priliku razgovarati po nekoliko puta. Koliko su se oni kroz ove godine mijenjali, a koliko Vi nakon svih realiziranih emisija, i jeste li uopće?

– S nekim od njih sam postala iskreni prijatelj. To je najljepše što nam profesija donese. Izgradite neke odnose, dobijete prijatelje. A ja? Ja sam uvijek ista.

Vjerujete li u ljude?

– Samo u nekoliko njih. Na prste jedne ruke ih mogu nabrojati.

Jeste li u mladosti bili buntovni i borili se za ono što ste u tom trenutku željeli ili smatrali da je uredu?

– Ne baš. Više sam bila mirna. Međutim, nekako s poslom koji radim naučila sam da se borim. I da idem naprijed. Nerijetko sam znala dati ostavku na uredničku poziciju, jer mi se nije sviđala odluka urednika Informativnog programa o, naprimjer, izboru gostiju ili načinu na koji treba da se javim iz Haaga. Imala sam stav. Takva sam i danas.

Jeste li ostvarili sve svoje želje?

– Ne znam šta da vam odgovorim na to pitanje. Čovjek uvijek ima nekih želja. Mi žene želimo svašta, od putovanja, preko torbica… Imam ja još želja, ali mi je najvažnije da moja porodica, moji prijatelji i ja budemo zdravi.

Koliko Vam je važna ljubav u životu?

– Najvažnija. Bez ljubavi ništa nema ni okusa, ni mirisa. Volim što volim i što sam voljena. I za to sam zahvalna Bogu.