Naravno da ne treba zamijeniti majku u odgoju djece, ali treba ravnopravno učestvovati. Sigurno je da će uz dva roditelja koja učestvuju djeca biti naprednija, jer ih različitost roditelja podstiče da više razmišljaju i upoređuju
Krajem prošlog mjeseca, u sarajevskom Mikser Houseu, u organizaciji Ambasade Švedske u BiH, a u partnerstvu s organizacijama CARE International Balkan i INFOHOUSE, te Švedskim institutom, održana je izložba #BHtate. Osnovni cilj izložbe bio je da se istraži uloga muškaraca, a posebno očeva u borbi za rodnu ravnopravnost. Na njoj su predstavljene fotografije očeva iz cijele BiH, na kojima je prikazano kako oni provode vrijeme sa svojom djecom.
O motivima da se prijave i učestvuju u ovom projektu, očevoj ulozi u odgoju djece, ali i vrijednostima kojima nastoje naučiti svoju djecu za naš magazin govore: Đenan Kerić, otac četverogodišnjeg Vedada, Damir Vatreš, otac Ade i Adiana, Muamer Fazlić, otac Hamze, Zejda i Eire, kao i Omar Sadgati, otac blizanaca Khana i Rajjana.
Šta Vas je motiviralo da se prijavite i učestvujete u projektu #BHtate?
ĐENAN: Svidjela mi se ideja i to što se neko napokon sjetio uloge oca u porodici. Htio sam da razbijemo tabue, jer kod nas još nije OK da tate odgajaju i budu s djecom, bar kada govorim o mom iskustvu.
DAMIR: Želio sam dokazati da i očevi mogu biti sa svojom djecom od jutra do navečer, te da ne moraju biti tipični „stereotipni“ tip oca.
MUAMER: Motivirala me je izložba „Očevi u Švedskoj“, gdje sam shvatio da imam mnogo takvih, spontanih slika. Naime, iako je izložba fotografija, one ipak nose neku poruku, te sam poželio da budem dio projekta #BHtate i da doprinesem tome da se takvi očevi prestanu nazivati „papučarima“.
OMAR: Želio sam svojim primjerom pokazati kako je divno provoditi što više vremena s djecom i biti dio njihovog odrastanja. Prvi korak, prva riječ i sve to prvo ne bi trebalo biti propušteno.
Fotografija koju ste slali za ovu izložbu trebala je da pokaže kako provodite vrijeme sa svojom djecom. Koji su vaši naljepši zajednički trenuci i kako izgleda svakodnevica tate s mališanima?
ĐENAN: Najljepši trenuci su kada je dijete sretno i zadovoljno. Naša svakodnevica počinje doručkom, a zatim odlaskom u park. Poslije toga planiramo šta ćemo za ručak u slučaju da mama nije stigla ništa da napravi, jer je radila do kasno.
DAMIR: Volimo da crtamo i slažemo kockice. Naš dan počinje jako rano. U šest ujutru se spremamo za školu i vrtić. Peremo zubiće, spremamo užinu, pjevamo i plešemo u autu do odredišta, a poslije škole i vrtića su tu zagrljaji i poljupci kao da se nismo jako dugo vidjeli.
MUAMER: Kolaž koji sam poslao sačinjen je od fotografija koje su nastale spontano. Tu je bila ona na kojoj kćerki lakiram nokte, ona gdje treniramo u teretani, vozimo bicikl, ali i ona sa skijanja, kada sam ih vodio sve troje dok je mama radila. Te i fotografija koja je nastala dok smo pravili prirodni sok treba da pokažu da imamo izgrađen kontakt, bliskost i toplinu. To su stvari koje se ne mogu tako lako zaslužiti kod djece. Mi zajedničko vrijeme provodimo konstruktivno, kao da je mama tu.
OMAR: Svaki trenutak je lijep i teško je izabrati najljepši, ali ako već biram, onda neka bude maženje ujutru nakon spavanja. Budimo se oko osam, a zatim mazimo i igramo u krevetu. Slijedi presvlačenje, pa mlijeko uz crtiće, a onda doručak. Zatim igranje, a ako vremenske prilike dopuštaju, šetnja do nekog parka. Nakon toga opet presvlačenje i priprema za popodnevno spavanje. Kratko nakon spavanja dolazi mama i onda je već druga priča. Ovo su nam obavezne aktivnosti, a između njih ima još milion stvari koje radimo zavisno od raspoloženja i napredovanja.
U središtu kampanje je ideja o tome da se podigne svijest o mogućnosti da i očevi koriste porodiljsko odsustvo. Biste li Vi ikada zamijenili suprugu u ovom smislu?
ĐENAN: Kada bi supruga dozvolila ili bila spriječena da uzme odsustvo, naravno da bih.
DAMIR: Svakako da bih zamijenio suprugu. Već sam dosta iskusan i, uprkos mojoj invalidnosti, spretan kao i sve tate.
MUAMER: Da. Kad smo čekali prvo dijete, imao sam sreću da imam dosta godišnjeg odmora koji sam sačuvao te sam dva mjeseca proveo s njima. Nekoliko dana sam čak bio i sam s bebom zbog komplikacija koje je supruga, srećom, preživjela. Sve u svemu, uživao sam. Isto sam radio i s drugo dvoje djece i drago mi je. I s malim bebama se može uživati i, iskreno, to je najljepši period našeg života.
OMAR: Naravno da ne treba zamijeniti majku u odgoju djece, ali treba ravnopravno učestvovati. Sigurno je da će uz dva roditelja koja učestvuju djeca biti naprednija, jer ih različitost roditelja podstiče da više razmišljaju i upoređuju. U suštini da se mentalno razvijaju.
Kada govorimo o roditeljstvu, često u prvi plan ističemo majčinu ulogu kao primarnu, no, mnogo je dimenzija u odgoju u kojem je ipak uloga oca vrlo bitna. Koje su to najvažnije dimenzije?
ĐENAN: Uloga majke je nezamjenjiva, a jedino što je bitno je da dijete odrasta u sretnom okruženju punom ljubavi koju mu nesebično pružaju i majka i otac.
DAMIR: Kao što mnogi kažu: „Svaki muškarac može biti otac, ali samo neki mogu biti tata“. Sve to je teško definisati. Otac je taj koji se više igra s djecom. Po meni je on taj koji vjeruje u dijete i kada ono sumnja u sebe. Mi možemo biti njihovi super heroji.
MUAMER: Majka je majka, ali je otac jako bitan za psihološki razvoj djeteta. Najbitnija je ljubav, a zatim i iskrenost i pravilan sud. I otac i majka trebaju jasno da postave granice i pravila ponašanja, te da se nježno i s puno ljubavi drže toga, bez mnogo popuštanja. Ono što se djeci dozvoljava mora se jasno obrazložiti i obratno. S djecom treba provoditi što više vremena i pokloniti im ljubav. Meni je uvijek drago što nisam ništa propustio: od mijenjanja pelena, kupanja, šišanja i uređivanja do spremanja hrane, pričanja priča i razgovaranja uopšte. Djeca to prije ili kasnije cijene, a ja sam se vodio činjenicom da će brzo odrasti i da će mi sve to nedostajati.
OMAR: S obzirom na to da djeca svjesno ili nesvjesno kopiraju sve ono što tata radi sigurno je da će kod mene osjećati veću sigurnost i zaštitu, tako da će i oni biti privrženiji jedan drugom.
Je li u Vašem domu briga o djeci ravnomjerno raspoređena između Vas i supruge?
ĐENAN: Pošto smo oboje zaposleni, snalazimo se onako kako nam posao dozvoljava. Ne gledamo ko će više, a ko manje potegnuti. Bitno je da je dijete sretno.
DAMIR: Oboje se trudimo da s djecom provedemo što više kvalitetnog vremena.
MUAMER: Da apsolutno. I u domu i van njega. Oboje smo upućeni i uključeni u sve aktivnosti od treninga do škole, s tim da mama ne vozi pa je tata više angažiran na tom polju, a pošto tata sa školom nije baš najbolji, mama je više angažirana oko zadaća. Ali u konačnici oboje vodimo računa podjednako.
OMAR: Trudimo se da budemo ravnopravni i da radimo sve zajedno. Mislim da je to jedini način, kako u braku i životu, tako i u odgoju djece. Ravnopravnost i tolerancija.
Kada je riječ o ideji strogosti, na koji način ste sa suprugom raspodijelili snage i uloge? Ko je popustljiviji?
ĐENAN: Ja sam popustljiviji, ali se vodimo i onom da dijete treba pustiti da bude dijete.
DAMIR: Pravimo se da uvodimo red, ali uvijek popuštamo.
MUAMER: Iskreno, na nekim poljima ja, a na nekim supruga. Uvijek se trudimo da do strogoće i ne dođe ali i da ostanemo pri onom što smo rekli da može ili ne može, uz adekvatno objašnjenje. Veoma je bitno da se roditelji slažu i da dijete uvijek ima pravo da ponudi argumente, ako ih ima, kako bi se možda promijenila odluka. Ali, nije sve uvijek idealno i nekad se mora malo postrožiti. Ako biste njih pitali, rekli bi da sam popustljiviji prema kćerki, ali nemojte im vjerovati (smijeh).
OMAR: Kada je riječ o strogoći, definitivno sam ja taj koji je tu da postavi granice, što je važnije od učenja dobrom ponašanju i disciplini. Mama je mama, ona popusti na prvi tužni pogled i suzu, a o poljupcu da i ne govorim.
Majka ima period od devet mjeseci u kojem se priprema na majčinsku ulogu, dok otac prvi dodir s bebom ima u porodilištu. Na koji način ste se spremali za najljepšu životnu ulogu, roditeljstvo?
ĐENAN: Nije bilo nekih specijalnih priprema. Jedva sam čekao da držim u rukama to malo, slatko biće.
DAMIR: Nema tu pripreme. Bum i desi se. Prvo se osjećaš zbunjeno i kao da si pao s Marsa, ali onda kada ugledaš to malo biće, želiš da ga zaštitiš od svega na svijetu. Tu se budi ta popustljivost i nježnost u nama.
MUAMER: Radovao sam se jako, možda i prejako. Mi smo zaista željeli djecu i voljeli smo svu djecu u našem okruženju, te provodili vrijeme s njima. S obzirom na to da sam najmlađi član brojne porodice imali smo sreću da se nagledamo i naslušamo savjeta i iskustava i nismo se plašili. Jedino malo od porođaja, jer smo imali male poteškoće s prvim. To su najljepši trenuci mog života i iščekivao sam s radošću, ali sam se svaki put zbunio i nisam znao jesam li pošao ili došao. Kod sva tri porođaja sam zaboravio nešto donijeti pa je supruga dva puta izašla u papučama i bade mantilu, ali brzo sam se dozvao, prihvatio obaveze i uživao u njima.
OMAR: I ja sam bio tu tih devet mjeseci i aktivno trpio sve suprugine želje, prohtjeve, ali i bolove (smijeh). Iskreno, nisam se nešto posebno pripremao, jer je supruga imala rizičnu trudnoću te sam samo želio da sve prođe uredu, ali sam se jako brzo uključio u novu životnu ulogu.
Koji su najveći izazovi roditeljstva danas?
ĐENAN: Jedini pravi izazov je da se dijete izvede na pravi put, da bude socijalno osjetljivo i da ne dijeli drugu djecu ni po jednom osnovu.
DAMIR: Najveći izazov je zaštititi djecu od utjecaja socijalnih medija, TV-a, interneta i svega što mlađim generacijama ispira mozak. Izazov je izvesti ih na pravi put.
MUAMER: Roditeljstvo nije lagan posao ni danas ni u stara vremena, kako kažu, ali je po meni najvažnije da naučite djecu da vole, da uživaju u onome što imaju i da se paze prvenstveno njih troje, a onda sve ostalo, te da ne mrze i da ne budu zavisni i ljubomorni. Da poštuju tuđe uspjehe i da se raduju i uživaju u svojim… što bi stari rekli: „Najveći je izazov naučiti ih šta je obraz i kako ga sačuvati“.
OMAR: Najveći izazov roditeljstva je, po meni, ta neka granica i popustljivost – koliko i kada? Barem sada u ovoj dobi. Kasnije će ih, vjerovatno, biti mnogo više jer, za sada, mi smo skoro pa jedini koji imaju utjecaj na njih.