Poznato TV lice Sanja Kužet nakon duže pauze, vratila se na TV ekrane. Razlog jednogodišnjeg odsustvovanja s malih ekrana privatne je prirode, rodila je svoje drugo dijete, i posvetila se majčinskim obavezama. Njen stariji sin Andrija, kojeg je dobila u prvom braku, s mnogo ljubavi je prihvatio brata, te se sada sretna mama, koja i od supruga Nemanje ima neizmjernu podršku u svim obavezama, vratila svom televizijskom poslu.
– Pauza od godinu mi je na neki način i prijala, poželjela sam i posao, a bavila sam se i veoma lijepim privatnim stvarima. Zaokružila sam još jednu priču, a posao je tu i sačekao me je – kaže Sanja za „Azru“.
Druga trudnoća i drugo dijete donose novo iskustvo. Koliko ste Vi oprezniji danas kad je riječ o roditeljstvu?
– Više znate, pa ste oprezniji, ali napravite i selekciju nekih stvari. Za prvo dijete, u fazi u kojoj je sada Strahinja, kada je on tako kretao da puže, podiže se s poda, stalno sam govorila: “Ne”, jer od straha, ne dozvoljavate mu ništa, a sada napravite selekciju, jer ne možete mu sve zabraniti. Sada kažem „Ne“ u situaciji za koju prepoznam da je stvarno opasna na neki način. Ne možete za sve govoriti: „Ne“. Upravo smo okitili jelku i naravno da su sada njemu u fokusu kugle, kakve veze ima da dohvati tu kuglu i da ta kugla padne.
Je li Vam bilo teško odvojiti se od bebe kada ste se vratili na posao?
– Nije. Prvi put mi je bilo teže da se odvojim. To odvajanje sam prošla već s prvim djetetom, i odvajanje kada trebate na posao i u obdanište da ga ostavite. Znam da mu ništa nije nedostajalo. Strahinja je još mali, pa je lijepo prihvatio da me nema, jer nismo proveli, naprimjer, dvije godine zajedno, pa da sam se tad spremila i negdje otišla. Tako da je to sastavni dio života. Ostaje s dadiljom koju voli i za koju se vezao, tako da ne pravim nikakvu dramu. To je mnogo lakše za roditelja. Vidite nasmijano dijete i kada se vraćate, dijete je nasmijano, tako da nema prostora za brigu i patnju.
Prvog sina ste rodili sa 26 godina. Osam godina poslije ste dobili drugo dijete. Koliko Vas je majčinstvo mijenjalo i činilo zrelijom?
– I rođenje prvog sina me je kao ličnost zaokružilo i mislim da mi se Andrija trebao dogoditi baš takav kakav jeste, da bi se i kod mene neke stvari promijenile i došle na svoje mjesto, jer tada, u tim godinama se još ne pronalazite u nečemu. Bila mi je potrebna ta “slagalica” da se kao osoba baš upotpunim i upoznam taj osjećaj. Sada, dobivši Strahinju i s obzirom na to da je drugačija atmosfera u kući, više nas je, mislim da sam pronašla svoj mir, u pravom smislu te riječi. Volim kada su tu, kada se igraju, druže, tada mi ništa nije teško. Mislim da me svaka mama razumije o čemu govorim. Kada vidite svoju djecu tako sretnu i nasmijanu, ne znam šta treba da kažu, a da vaš odgovor bude: “Ne”.
Kako je Andrija prihvatio dolazak još jednog člana porodice?
– Kada ih posmatram, vidim koliko se vole. Andrija kada se osvrne oko sebe, vidi malog zvrka koji puže i uzima mu stvari, ali je on to veoma lijepo prihvatio, čak mnogo ljepše nego što sam i mogla da zamislim. Bio je pripremljen na situaciju da ću jednog dana imati još djece i da želim da mi se to dogodi. Slušao je tu priču da neće ostati jedinac i priželjkivao je to. Kada se to ostvarilo, leglo je sve na svoje mjesto. Nije pokazivao ljubomoru, ali je želio da proba sve što i Strahinja, da proba njegovu kašicu, naprimjer. Ponosna sam mama, ali moj posao tek predstoji i taj ponos se gradi decenijama i ta misija da ih jednog dana ugledate kao zrele osobe. Sretna sam do sada učinjenim.
Čega se kao majka najviše pribojavate za svoju djecu?
– Više se plašim prolaznosti vremena. Tek sada sam postala svjesna koliko vrijeme brzo teče. Nisam razmišljala prije na takav način. Kao i svi što mislimo, govorila sam: “Ima vremena, ima dana…”, a sada ne mislim tako. Kad vidim kako mi je stariji sin veliki, razmišljam: “Pa on sad nije kod kuće, šta bih ja sada radila da nemam Strahinju?” Navikli ste da imate obavezu oko nekoga. Nisam od majki koja bi to iskoristila da ode na kafu ili večeru s nekim, oni me ispunjavaju. Ne kažem da ta faza neće opet doći i da suprug i ja nećemo željeti da izdvojimo vrijeme za nas, ali volimo da se to sve odvija u kućnoj atmosferi, da večera bude u kući, prilagođena nama dok djeca spavaju.
Kako prihvatate godine koje dolaze?
– Uopće mi nije svejedno. Lijepo mi je zbog djece. Draže mi je što sam rodila u 26-oj, zato što ih sada pratim. Voljela bih da što duže uživam sa svojom djecom i draže mi je što mi se to desilo u mlađoj dobi, s obzirom na to da se žene danas odlučuju tek u 40-im da se ostvare kao majka.
Je li dolazak sina učvrstio Vaš odnos sa suprugom?
– On je i bio čvrst, ali je upotpunio i nas sve više povezao. Andrija sada zna da ima brata, da nije sam. Cijela ta priča mi je potpuna, dobiva prave porodične okvire, što me raduje.
Kako gledate na razliku u godinama koja je između Andrije i Strahinje?
– Do sada mi se pokazalo lijepo, vjerovatno zbog toga što je Andrija lijepo prihvatio brata. Mislim da nikada neće imati ista interesovanja, da neće imati razloga da dolaze u sukob mišljenja i ljubomore. Svako će imati svoje potrebe, a ja ću se kao majka potruditi da obojici ispunim sve što im treba. To su skoro dvije generacije.
Kako je živjeti s tri muškarca u kući?
– Meni je lijepo, ali s priželjkivanjem da će doći neko ko će tu ravnotežu poremetiti i da pređe na moju stranu. Voljela bih da nekad sutra bude odnos 3:2, tada bi mi bilo još ljepše. Kad nemate djevojčicu, onda bih mogla zamisliti kako bi to izgledalo i mislim da bi me to skroz upotpunilo. Sad su još mali, ali kada porastu, šta ću ja da radim, svi će da odu svojim obavezama. Ipak kada djevojčica poraste u djevojku, pa u ženu, tada mamama mnogo više znače za provođenje vremena, teme… Imam sestru i odrasla sam u porodici gdje su bile tri žene i samo tata i onda znam koliko je sestri i meni značilo to što imamo jedna drugu i što možemo s mamom nogo toga raditi da upotpunimo jedan dan.
Moram priznati da uprkos drugom porođaju, izgledate veoma lijepo. Jeste li imali problema s kilogramima?
– Oporavak je bio drugačiji, jer sam se porodila na carski rez. Tekao je sporije. Promjene su trajale četiri mjeseca, promijenila sam ishranu, počela s vježbanjem, jednostavno, postala sam aktivnija. Te stvari su utjecale da se sve vrati na svoje mjesto i imala sam sreću i s genima. Uglavnom, u večernjim satima odvojim vremena za sebe.
Kako provodite praznike?
– Otkako smo okitili jelku, nama će sada svaka večer da bude u prazničnom raspoloženju. Tako velika jelka, s toliko ukrasa sama po sebi čini čaroliju. Drugačija vam je večer. Volimo da smo kod kuće i zahvaljujući suprugovom i mom poslu, imamo mnogo dana u mjesecu kada možemo da budemo u popodnevnim i večernjim satima svi kod kuće, posebno sada u prazničnim periodima. Naredni mjesec ću imati fokus samo na porodicu i to me baš raduje.