Dva talentirana muzičara, dva violončela i gotovo svakodnevna koncertna senzacija u dvoranama širom svijeta. Upravo ovo najbolje opisuje članove grupe „2Cellos“; Stjepana Hausera i Luku Šulića, koje i ne treba posebno predstavljati jer njihov uspjeh govori sam za sebe. Saradnja sa zvijezdama kao što je Elton John, rasprodani koncerti na svim meridijanima i nesvakidašnja energija koju prenose na publiku, tek su neke crtice njihove uspješne biografije. O koncertu dua „2Cellos“, koji je u Sarajevu zakazan za predstojeći Dan žena, uspjehu i karijeri, ali i privatnom životu za naš magazin govori Stjepan Hauser. Ne krije da iza sebe ostavlja jako uspješnu godnu.
– Ovo je bila fenomenalna godina, puna fenomenalnih zbivanja. Zapravo, nije mogla proći bolje. Desilo se toliko toga lijepog, što je, zapravo, samo nagovještaj za sljedeću godinu koja će biti još brutalnija. Bit će svega. Sljedeće godine ćemo snimati novi album, bit će novih koncerata, uključujući i ovaj u Sarajevu, što nas posebno veseli. Mnogo novosti i novih, generalno, uzbudljivih stvari, ali ne bih išao u detalje.
Koncert u Sarajevu zakazan je 8. marta. Šta je to što publika može očekivati?
– Može očekivati nezaboravan spektakl. Mi ćemo dati sve od sebe da to bude nešto ekstra i posebno, a uvijek je bilo ekstra kad smo svirali u Sarajevu. Uvijek smo se povezali s publikom i uvijek je nastala ta neka magija između nas i publike, te poseban doživljaj i emocija. Ovog puta će biti još jače. Svaki put je sve bolje.
Vaš duo je ostvario internacionalni uspjeh. Šta bi Vam u budućoj karijeri bio poseban izazov?
– Želimo samo održavati ovo, rasti dalje i dolaziti uvijek s jednom novom energijom i novom težinom. Da se nikada ne desi da samo odrađujemo posao i da nam on postane rutina, nego da to uvijek bude na nivou. Znači, cilj nam je da se održavamo, rastemo i uvijek budemo bolji.
Postoji li neki grad u kojem ste nastupali, a da je publika najbolje prepoznala vašu energiju?
– Svugdje je to, manje-više, isto. Nas uvijek, gdje god dođemo, dočekaju s puno ljubavi i topline. Ljudi osjete energiju koju pružamo i teško bi bilo izdvojiti neki grad. Ali, moram reći da su u Sarajevu ljudi izuzetno topli, srčani i susretljivi i tu se, svaki put kad dođem, osjećam kao kod kuće.
Postoji li neka razlika u reakcijama publike u inozemstvu i na domaćem terenu?
– Ne previše. Mi svugdje počnemo mirno, a na kraju je rock ‘n’ roll. Svi polude, skaču, plešu i vrište. Tako da je manje više to tu negdje. Razlika je u detaljima.
Sarađivali ste s mnogo velikih zvijezda, među kojima je i Elton John.
– Mi nikoga ne doživljavamo kao veliku zvijezdu, jer se s ljudima povežemo privatno i prijateljski. I to je ono što je lijepo kada je o tako velikim ljudima riječ, jer onda izgubiš osjećaj da je on zvijezda. Taj način je, zapravo, najbolji. Mnogo korisnog iz saradnje s Eltonom Johnom smo usvojili. Neprocjenjivo je biti tri godine na turneji sa živom ikonom, s jednim od posljednjih živih legendi. Biti prisutan na istoj sceni, iza nje, putovati i vidjeti sve šta se događa. Samo gledati i sve to apsorbirati je neprocjenjivo iskustvo.
S kojim umjetnikom biste, u tom smislu, još voljeli sarađivati?
– Mnogo njih je, nažalost, umrlo. Nije baš mnogo ostalo tih velikih legendi. Nemam nikoga koga bih izdvojio. Uvijek ima muzičara s kojima bi bilo zanimljivo nešto napraviti, ali mi smo fokusirani na sebe i na naš rad, tako da svaka saradnja dođe kao neki bonus na to.
Kako Luka i VI birate pjesme koje ćete svirati?
– Biramo pjesme koje nam se sviđaju, a za koje mislimo da su odgovarajuće za čelo. I to je to, nema tu mnogo filozofije. Nakon toga pokušamo napraviti nešto novo iz tih pjesama, nešto sasvim drugačije.
Dolazi li nekad do neslaganja između vas dvojice kada je riječ o izboru pjesme?
– Bude nekad, ali se muzički uglavnom razumijemo. Nema tu nikakvih problema.
Postoji li nešto što se na violončelu ne može odsvirati?
– Sve se može odsvirati, a sad koliko će to zvučati uvjerljivo ili ne, to je pitanje. Teoretski se sve može odsvirati, ali nije da baš sve leži na čelu. Nije sve namijenjeno prirodi instrumenta.
Sviranje instrumenata većina ljudi ne doživljava kao veliki napor, no, koliko je zapravo fizički naporno odsvirati koncert?
– Itekako je naporno, pogotovo čelo. Mi se preznojimo i izgubimo ne znam koliko kilograma na svakom koncertu. Koncerti su ubitačni, kao triatlon, prava sportska disciplina.
Šta za Vas muzika predstavlja?
– Muzika je nešto kroz šta se mogu izraziti maksimalno. Nekako sve što ne možeš reći možeš kroz muziku izraziti.
Možete li uopće zamisliti svoj život bez nje?
– Nema šanse. To bi bila katastrofa i ne bi bio život.
Jeste li ikada komponirali ili nekome posvetili pjesmu zbog ljubavi?
– Nisam nikad previše komponirao, ali sam svirao. Ne znam, vidiš nekog u publici, budeš inspiriran i onda sviraš na jedan poseban način. Misliš o nekome i sviraš posebno. To se osjeti.
Kome ste najčešće svirali?
– Uvijek je to neka mlada, zgodna dama koju primijetim u publici i onda ekstra sviram.
Imam svoj neki ritual, a to je da nađem prekrasnu damu u publici, odaberem je i njoj sviram koncert. To bude krajnje inspirativno i odsviram s puno strasti, što dođe do izražaja i koncert bude mnogo bolji.
U momentima kada Vam je srce zauzeto, inspirira li Vas dama iz publike ili…?
– Škakljivo pitanje. Kako da vam objasnim. To veče sam na toj sceni i moram biti prisutan u dvorani, te moram naći tu svoju ljepoticu u publici. Ali, hvala Bogu, uvijek je ima. U publici je uvijek neka prekrasna dama kojoj mogu odsvirati.
Imate li Luka i Vi neke rituale prije koncerta?
– Ništa posebno. Nema kod nas neke filozofije. Odemo na scenu, damo sve od sebe, odsviramo i to je to.
Vaša saradnja je počela 2010. godine. Jeste li tada uopće imali predstavu da ćete postići ovoliki uspjeh?
– Tome smo težili nadali se i o tome sanjarili, ali nismo znali da će se nakon prve pjesme stvari odvijati tako sumanutom brzinom. Ali smo definitivno sve ovo priželjkivali, željeli i prizivali.
Često ste zajedno, no, druži li se dvojac „2Cellos“ i mimo turneja i nastupa?
– Zbog prirode posla i putovanja, stalno smo zajedno. Tako da se i družimo.
Koliko se radujete međusobnim uspjesima?
– Uvijek ti je drago da sve funkcionira dobro i da smo sretni obojica. A kada smo obojica sretni, onda sve štima.
Vrijeme praznika je rezervirano za porodična okupljanja. Šta za Vas predstavlja porodica?
– Porodicu treba njegovati, vrlo je važno imati tu povezanost i zaštitnički osjećaj prema porodici. U vrijeme praznika bi se trebali okrenuti porodici, tako da ću nastojati da budem kući što više mogu.
Imate li neku tradiciju koju poštujete kada je o praznicima riječ?
– Nemam, to je uvijek spontano i kako bude. Budem na selu u Istri i to mi je divan doživljaj. Jedem domaću hranu i gdje ćeš bolje.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
– Volim da sam u pokretu i volim provoditi vrijeme u prirodi, tako da sam uvijek u tom nekom filmu. Ja se, zapravo, nikad ne odmaram, uvijek sam u muzici i tim nekim projektima. Uvijek nešto. Moj mozak nikad ne staje i uvijek radim na nekim novim stvarima.