Nakon duže od godinu pjevačica Nikolina Kovač se vraća u punom sjaju na regionalnu muzičku scenu. Ova 28-godišnja Sarajka s adresom u Beogradu okupila je vrhunski tim muzičkih profesionalaca. Pjesmu „Neprestano“, koju će njena publika imati priliku čuti polovinom ovog mjeseca, uradio je Bane Opačić, dok drugu „Kako da te zaboravim“ producira naša najveća muzička zvijezda Halid Bešlić. Iza Nikoline je težak period, bitka za zdravlje koju je kao lavica dobila. U svakoj životnoj fazi, pa tako i onoj kada su joj ljekari u petom mjesecu trudnoće dijagnosticirali promjenu na grliću materice, najveća podrška joj je bio suprug, također pjevač, Saša Kapor. Par je u braku od maja 2013.godine. Iste godine njihova velika ljubav krunisana je najvećom srećom, dolaskom sina Nikolaja. Nikolina otvara novu stranicu, zrači posebnom energijom, lijepa je i spremna za nove muzičke pobjede. U velikom intervjuu za naš magazin prvi put govori o ozdravljenju, braku i novim pjesmama.
– Saradnja s Halidom velika je privilegija za mene, on je živa legenda, a prvenstveno mnogo dobar čovjek. Od samog početka sam imala veliku podršku Hanke Paldum, koja je jedna velika dama, diva, a osim toga ima plemenitu dušu i s takvim ljudima je čast biti u kontaktu i sarađivati, jer, osim što su veliki muzičari, oni su i veliki ljudi. Osim prve, koju ću uskoro objaviti, Bane mi radi još nekoliko novih pjesama – kaže Nikolina na početku razgovora.
Kakve ciljeve ste sebi postavili u novoj, 2018.godini?
– U Novu godinu ušla sam radno, kao i proteklih, ali ono što sam poželjela sebi i svim dobrim ljudima je ljubav u srcu i duši kao najveći pokretač, pozitivnu energiju i ostvarivanje ciljeva, jer čovjek bez ideje i cilja je kao i rijeka bez vode. Svemu tome prethodi zdravlje bez kojeg ne možemo ništa i nismo ništa. Tako da, dajmo svi po malo onog dobrog i desit će se pozitivno čudo. Bitno je vjerovati u čuda.
Kakvu ste godinu u privatnom i poslovnom smislu ostavili iza sebe?
– Malo mi je potrebno da budem zadovoljna. Osmijeh najbližih moje je gorivo, bez kojeg ništa ne mogu. To je moja baza i moja oaza. Nakon dužeg perioda krenula sam s nastupima i ta energija i ljubav koju dobijam od publike mi je, također, mnogo važna. Ona me pokreće i čini ponosnom. Studijski rad mi je posljednjih pola godine postao glavna preokupacija i slobodno vrijeme provodim u njemu, radeći na novim pjesmama. U pjesmi i spotu koju ću polovinom mjeseca objaviti pronašla sam sebe i u muzičkom smislu, nakon niza bitki koje sam vodila, a koje su imale utjecaj na moj stvaralački rad. Želim se ostvariti u ovom poslu, jer muziku istinski volim i ona je moj pokretač. Svega sam svjesna, ali za mene je ovo novi početak. Tako želim, osjećam i tako će i biti. Posljednjih pola godine druženje s publikom me dodatno čini sretnom.
Koliko Vam je porodični život važan?
– Jako! Tu sve počinje i sve se završava. Da bi se čovjek bavio bilo kojim poslom uspješno, potrebno je da ima iskrenu podršku, nekoga ko će vas razumjeti i ko će vam davati vjetar u leđa. To je onda čista bezrezervna ljubav, međusobna podrška. Sve ostalo je imitacija i koliko god se trudili da nešto idealiziramo i sačuvamo, ako nema ovih stvari, kad-tad će doći do pucanja.
Iza Vas je jedan težak period, zbog kojeg ste i odustvovali s muzičke scene. U trudnoći Vam je dijagnosticirana promjena na grliću materice, koju ste uspješno izliječili. Kada ste osjetili prve zdravstvene promjene?
– Od samog početka trudnoća je bila perfektna, sve do petog mjeseca, kada su se neke stvari iskomplicirale. Imala sam promjene koje nisu bile tipične za tadašnji period. Doktorici koja je vodila trudnoću bilo je sumnjivo. Kasnije smo uradili još analiza koje su ukazivale na te promjene. Sve to je nastalo zbog imunološkog stresa. U tom periodu sam i imala stresnih situacija koje su očigledno utjecale negativno. Samim tim, nisam bila svjesna tog problema u potpunosti, doktorica nije htjela da me uplaši, jer sam zbog bebe morala ostati pozitivna.
Sve mi je saopćila u najblažem mogućem obliku kako se ništa od toga ne bi odrazilo na dijete. Tek nakon porođaja sam saznala o čemu je riječ. Doktorica koja je bila dežurna, na otpusnoj listi napisala je da imam jednu vrstu raka. Sve to mi je bilo šokantno, ali nakon dva mjeseca, s obzirom na to da sam se porodila carskim rezom, saopćili su mi da tek nakon pola godine može da se izvrši intervencija. Išla sam na ispitivanja, kako bih otkrila da li su promjene maligne ili benigne. Rezultati su pokazali da je na sreću riječ o dobroćudnom tumoru. Nakon toga smo to otklonili intervencijom. Rađeno je u lokalnoj anesteziji, to je jedna vrsta rutinske operacije.
Kakvo je Vaše zdravstveno stanje danas?
– Za mene je to prošlost. Osjećam se fenomenalno, a prije pola godine sam sve kockice posložila u životu. Okrenula sam se poslu i porodici, koji su moja najveća snaga.
Ljekari neprestano upozoravaju na važnost prevencije. Koliko ste do tada bili disciplinirani kada je riječ o obavljanju redovnih pregleda?
– Najvažnije je da žena redovno odlazi na preglede, ja sam i do tada išla redovno. To mi je oduvijek bio stil života i navikla sam da idem redovno kod doktora za bilo šta, ali ovdje se radilo o pet posto slučajeva na koje čovjek nikada ne može utjecati. Neko je emotivniji, neko manje emotivan, stres na nekoga više utječe, a na nekoga manje. Najvažnije je da stavimo sebe na prvo mjesto, kako kasnije ne bi došlo do ovakvih situacija. Mnogo je važno da njegujemo svoj hram, jer naše biće je hram koje treba da se njeguje u svakom smislu. Istina je da mi se mnogo ružnih stvari desilo kao jako mladoj, tako da sam izvukla pouku iz svega. Sve me je ojačalo i učinilo da volim i cijenim apsolutno sve; život, ljude, stvari više nego ikad. U meni je ljubav koja je sve pobijedila i sve to zaboravila i s maksimalnom pozitivnošću ušla sam u nove pobjede, u nove izazove s iskrenim osmijehom na licu.
Koliko je važno kod takvih dijagnoza da žena nema strah?
– Tada čovjek dobije nadljudsku snagu. Ubijeđena sam da Bog da čovjeku onoliko koliko može da podnese. Time se vodim i od tada sam mnogo jača i drugačije pristupam stvarima. Mnoge situacije kojima ljudi pridaju važnost za mene su smiješne. Sada tim stvarima mnogo smirenije pristupam. Na sve gledam drugačije, s dodatnom dozom smirenosti. Mnogo je važno biti pozitivan.
Odmah nakon rođenja Vašeg sina su prebacili na Institut za majku i dijete, zbog čega ste bili odvojeni od njega nekoliko dana. Koliko Vam je taj period teško padao?
– To je najteži period, kada dođete u situaciju da ne možete vidjeti dijete nakon porođaja, već ga moraju, zbog anomalija koje su bile vidljive i koje su ukazivale na nešto što nije standard disanja kod bebe kada se rodi, prebaciti na Institut za majku i dijete, na moju inicijativu. Tu noć je doktorica tražila od mene da potpišem. Odmah sam pristala. Dijete je hospitalizirano na pravo mjesto i u pravo vrijeme. Sve je to život i tako je trebalo da bude. Bila sam odvojena od njega pet dana, a najemotivnije što sam doživjela je, s obzirom na to da se beba mijenja tih pet do deset dana, ušla sam na šesti sprat Ontologije, vidjela sam bebu za koju sam rekla kako je preslatka, a onda su mi rekli da je to moj Nikolaj. Kada sam prišla, bio je na aparatima. Dala sam mu ruku, stisnuo je moj prst i otvorio oči. Do tada nije otvarao okice. To je ta veza mame i bebe.
Dječak je ozdravio i danas je veseli četverogodišnjak, koji uveseljava svaki dan i Vama i suprugu. Kako provodite zajedničke trenutke?
– On je moja najveća snaga, smisao, tako da sve u vezi s njim je najljepše zadovoljstvo. To su zaista sitnice, šetnje, odlasci u igraonicu, svakodnevna spoznaja nekih stvari, učimo jedno drugo, ja njemu pružam moje iskustvo, on razdraganost prema životu, to je smisao. Balans kao savršenstvo života.
Rođeni ste u Sarajevu, no Vaša adresa je već odavno u Beogradu, gdje živite i gradite karijeru. Koliko često posjećujete rodni grad i šta obavezno uradite pri dolasku?
– Sarajevo je moja ljubav, moj grad u kojem sam rođena i u kojem sam odrasla. Volim tu različitost karaktera, kulturu, religiju, sve mi je to fascinantno i posebno. Moji roditelji, brat, bake, deke, svi žive ovdje i starosjedioci su ovog grada. Moram priznati da mjesečno barem dva puta posjetim rodni grad i nikada nisam dozvolila da se otuđim, niti ću ikad dozvoliti. Po meni je to prirodno.
Koliko uživate u tipično ženskim stvarima; shoppingu, kafi s prijateljicama, beauty tretmanima?
– Mnogo volim što sam žena i volim da se njegujem. Njega mi je na prvom mjestu. Ona odlikuje osobu ženskog spola i čini je senzualnom. Ono što je jako važno jeste njegovati svoju unutrašnjost, duhovnost, raditi na sebi svakodnevno, jer tu uvijek ima posla. Volim druženja s prijateljima, prijateljicama uz kafu i topli i zanimljivi razgovor sve je lakše. Kada je riječ o shoppingu, cijenim lijepo, kreativni rad, ali nisam od onih osoba koje stres liječe kupovinom. Nedavno sam upoznala mladu bh. dizajnericu Janju Stjepić, koja je izuzetno talentirana.
Koliko pažnje posvećujete izgledu?
– Zdrav način življenja je moj stil života. Vodim računa o ishrani, u suprotnom, bila bih jako bucmasta. Skoro 17 godina treniram, kao mala bila sam fizički aktivna, trenirala sam odbojku sedam godina i to mi je pomoglo da zavolim sport, bez kojeg danas ne mogu.
Jedne prilike ste izjavili kako niste bili svjesni svog izgleda.
– Nisam od onih koji imaju toliko samopouzdanja, ja ga gradim godinama, više su drugi isticali moju spoljašnost nego što sam je i sama svjesna bila, ali sazrijevanjem to dolazi, postajemo mudriji, zreliji i znamo se više nositi na pravi način sa stvarima.
Šta je najhrabrije što ste uradili u životu?
– To što sam veoma mlada ušla u brak. Imala sam 21 godinu.
Šta je najromantičnije što ste doživjeli?
– Tetovaža mog supruga (istetovirao je lik Nikolaja i mene) nešto je što zaista ima težinu i što me je oduševilo. Taj gest ću pamtiti cijelog života.
Foto: Safet Hadžimusić o Story.rs
Make-up: Nermina Ibrulj
Scenografija: Dalila Fejzagić