Jedan od najpopularnijih hrvatskih pjevača Petar Grašo, osim što se bavi muzikom, uspješno vodi i restoran u Splitu. Poslije muzike, gastronomija je njegova ogromna strast. Grašo je krajem decembra uspješnih 20 godina muzičke karijere krunisao velikim koncertom u Zagrebačkoj areni, pred više od 18 hiljada osoba. Za njega je ovaj koncert bio poseban događaj, jer je dva sata uglas pjevao sa svojom vjernom publikom.
– Lijep je osjećaj kada te toliko ljudi voli, no zapravo je ono na šta sam najponosniji činjenica da su u publici bile sve generacije – kaže Petar, koji je svojoj publici zahvalnost iskazao novom pjesmom „Ako te pitaju“.
– Kada mi je moj prijatelj Tonči Huljić odsvirao prvi put pjesmu „Ako te pitaju“ na klaviru, prošli su me trnci i prožela neka ljepota. Znao sam da pjesma ima onu neku čaroliju, što se ne događa svakodnevno. S radošću sam iščekivao reakciju publike, a ona je nadmašila sva moja očekivanja. U samo nekoliko dana na You Tubeu je zabilježila više od dva miliona klikova i nevjerovatno brzo se primila u cijeloj Regiji. Prije nekoliko dana svirao sam u dvorani u Novom mestu, 3.000 ljudi pjevalo je od početka do kraja , a pjesma je stara malo više od sedam dana. To je divan osjećaj.
Vaše pjesme mahom pjevaju o ljubavi. Postoji li neka koja Vam je posebno draga?
– Ne mogu izdvojiti favorite među mojim pjesmama jer nemam taj klasični slušački odnos prema vlastitom radu, ali s vremenom čujem neku pjesmu i pomislim – ovo je stvarno dobro, a jednako tako neke pjesme nisu postigle ono što sam od njih očekivao. U studiju dajem apsolutno posljednji atom snage da se sve stvari poslože na svoje mjesto; analiziram, gnjavim svoje producente s milion zahtjeva i pitanja, ali, kada je pjesma gotova, stojim sto posto iza nje.
Jeste li i privatno romantični?
– Romantika je pojam koji ima širok dijapazon, nekome je nešto romantično, a nekom je to isto patetično. Smatram da bez romantike i pokazivanja nježnosti malim gestama nekom koga voliš život ne bi imao dovoljno okusa, ni mirisa.
Split je rasadnik talenata i zvijezda, svi ste vi autoriteti u svom poslu: Oliver, Gibonni, Karan, Doris, Severina, Vi, Danijela… Kako pojašnjavate ovaj fenomen?
– Split ima južnjački i mediteranski mentalitet, tu je pjesma sastavni dio života. Na svakom rođendanu, rođenju ili kućnoj proslavi se pjeva i mislim da je taj pečat juga koji nosimo nešto što određuje Split kao muzički grad.
Vaš otac je poznati košarkaš Zoran Grašo. Obično se, kada je o profesiji riječ, dječaci ugledaju na svog oca. Kako to da ste se Vi ipak odlučili za muziku?
– Trenirao sam košarku osam godina i čak sam imao ponudu da idem u Chicago na Univerzitet. No, kako Bog uplete prste onda kada treba, tačno u to vrijeme dogodio se Oliver Dragojević, koji je uzeo moje pjesme, a odmah nakon toga i Tonči Huljić koji je trebao klavijaturistu za grupu „Magazin“, a isti Oliver je preporučio mene. Tako su me tračnice života jednostavno preusmjerile na muziku i tako sam ušao u te vode. No, ja sam 10 godina išao u muzičku školu tako da mi muzika nije bila strano štivo,sve se nekako prirodno okretalo u moju korist.
U jeku najveće popularnosti povukli ste se sa scene. Punih deset godina niste nastupali, izdavali. Zbog čega ste se odlučili na ovaj korak i kajete li se danas zbog toga?
– Ne kajem se ni zbog čega, a ponajmanje zbog odluke da se povučem na neko vrijeme. Počeo sam pjevati s 19 godina i za mene nije bilo ni stajanja, niti pauze 10 godina. Radio sam i po 150 koncerata godišnje i u jednom trenutku dogodilo mi se da me više ne raduje izaći na binu, a to je nešto što ne bih nikada dozvolio sebi. U tom trenu sam odlučio da se malo sastavim sam sa sobom i neko vrijeme napravim pauzu. Bilo je to dragocjeno iskustvo, jer sam konačno mogao uživati život s one strane stagea, kao običan građanin. Putovao sam, bavio se svim onim što sam propustio. U međuvremenu sam radio s Huljićem i Bregovićem na projektu „Madre Badessa“ i uživao.
Često znate za sebe reći da ste perfekcionist. Je li Vas ikada perfekcionizam koštao u životu?
– Doista ni u čemu nisam zahtjevan osim kada je muzika u pitanju. Pjesma je nešto što ostaje kao tvoj zapis za sva vremena i kada je radim, detaljan sam i idem do krajnjih granica, no, nikada me to nije koštalo u životu.
Regionalna popularnost nije umanjila Vašu skromnost. Kako ste uspjeli ostati nogama čvrsto na zemlji?
– Imam stalne prijatelje i najbolju porodicu na svijetu. Kada se vratim s turneje, u ono malo vremena što provodim s dragim ljudima jedino što želim je biti „stari“ Petar i uživati u životu daleko od glamura, svjetala bine i svega što me prati u većini mog života.
Šta Vas još, osim muzike, čini sretnim?
– Sretnim me čini more, lov na lignje i boravak u mojoj vikendici pored Trogira.
Vlasnik ste i restorana u Splitu. Odakle ljubav prema gastronomiji? Šta Petar Grašo najviše voli skuhati, a šta pojesti?
– Restoran imamo već 25 godina i gastronomija je moja ogromna ljubav i strast. Rijetko kuham, jer nemam priliku, iako obožavam kuhati. Volim se igrati s receptima u spremanju ribe, fascinira me japanska kuhinja, pa se, kada imam vremena, zabavljam kuhajući i spremajući te stvari.
Kakvi su planovi za naredni period i šta sebi želite u novoj, 2018. godini?
– Najveći plan je da konačno nakon 15 godina izađe i novi album. Planiramo raditi velike koncerte, od Beograda, Ljubljane i dvorane u Rijeci, gdje radim koncert za Valentinovo. Privatno želim samo zdravlja i dovoljno vremena da ga provedem s ljudima koje volim.