Ceco Gaković: Izbjegavam savjetovati one koji imaju samo ideju

Piše: Redakcija

Među uspješnim Bosancima i Hercegovcima koji su svoje znanje potvrdili na inozemnom tržištu je i Ceco Gaković. Njegovo polje je IT struka, radio je u deset zemalja, i u svakoj ostavio impresivne rezultate. Iza njega su brojni internet i mobilni startupi, a zajedno sa svojim timovima radio je na izradi web i mobilnih platformi za neke od najuspješnijih globalnih brendova kao što su U2.com, Madonna.com, NFL, NHL, NBA, Weather.com, National Geographic, Martha Stewart Omnimedia, Harley Davidson, HBO, Budget Travel, History Channel, Travel Channel, NBC Universal, Guinness World Records, ali i mnogi drugi. U Sarajevu je sa svojom fondacijom CityOS otvorio Blum Lab, svojevrsni centar novih tehnoloških znanja, tehnologije i profesionalnih vještina. Također, njegova fondacija se bavi i razvojem pametnih gradova u Regionu. U velikom intervjuu za naš magazin Gaković, čija adresa je u San Franciscu, osim o vremenu prije i nakon pojave interneta, govori i o svojoj porodici, sinovima, ljubavi prema adrenalinskim sportovima, te definira uspjeh i moć.

– Uspjeh jednostavno definišem; jesam li iskočio iz kreveta iz radoznalosti da vidim šta dan nosi i da li idem u krevet s osmijehom na licu na osnovu onog danas postignutog i doživljenog. Jedan po jedan dan, svaki za sebe. Ovih dana u Sarajevu i dugim gradovima srećem mlade genijalce iz svijeta interneta i drugih tehnologija. Ti mladi ljudi su puni energije i volje da nešto konkretno urade sa svojim životima i za svijet oko nas. Druženje s njima mnogo više inspiriše nego sve to iz prošlosti. U motivaciju ne vjerujem, ona možda radi kao kratkotrajna stimulacija za nesigurne ili namrgođene i često je pumpana od self-help industrije.

U šta vjerujete?

– U principe i vrijednosti i kada biram narednu stvar u koju se uplitati, pitam se; šta je najbezobrazniji izazov i apsolutno najbolja stvar, koju želim da završim, a koja će izazvati zadovoljstvo, ponos i staviti osmijeh na licu meni i dragim ljudima. Kada se to pitate dovoljno često, ne treba vam motivacija, radoznalost odradi svoje. Rad s djecom me često podsjeti na ono što smo mi svi kao djeca znali i često zaboravili. Djecu ne treba motivisati, ona su hrabra i inspirisana od puke radoznalosti. Djeca su vojska najjača, ja za njih živim, ostalo je nebitno.

Svijet danas dijelimo na eru prije društvenih medija i eru društvenih medija, živjeti u uvjerenju kako će doći vrijeme kad nećemo trebati internet, pametne telefone ravno je iluziji. Da je tehnologija osnova pismenosti, svojevremeno ste rekli i sami, u kom pravcu će se svijet u tom smislu u narednom periodu mijenjati?

– Korisno je odvojiti beznačajne socijalne mreže i fenomenalne tehnologije koje olakšavaju i unaprjeđuju kvalitet života, rješavajući stvarne probleme. Kao neko iz industrije znam da su Facebook i slične mreže specifično specijalizovane da vam stvaraju male doze zadovoljstva kad vam neko da like i brzo stvaraju ovisnost o beznačajnim stvarima, a s jednostavnim ciljem da se pokazuju i prodaju reklame.

Pod korisnom tehnologijom podrazumijevam nešto sasvim drugo i moje oduševljenje je vezano za klince i klinceze, stvaraoce koji se ne boje da se uhvate u koštac sa stvarnim problemima i unaprjeđuju živote miliona.

Tokom karijere ste živjeli i radili u deset zemalja na četiri različita kontinenta, ima li ijedna zemlja kojoj se rado vraćate?

– Najviše mi prija i fascinira me kultura, klopa, klima, muzika i osmijesi Južne Amerike i možda dvije omiljene su mi Costa Rica i Mexico. Uvijek sam zahvalan kada mogu da se vraćam tamo sa svojom djecom.

Vrlo mladi ste otišli iz Bosne, u inozemstvu počeli praviti posao, kada Vam neko kaže da se nešto ne može, šta činite?

– Baviti se inovacijom, a pitati ljude za emotivnu dozvolu na svakom koraku je naivno i suludo. Zamislite da su braća Wright svakog pitali: “Može li ovo?” kada su htjeli da saviju komad metala, naprave avion i u njemu prelete Atlantik. Ili Tesla kada je odlučio da tok rijeke pretvori u svjetlost. Danas to svima zvuči normalno, ali da su ljude pitali može li, 99,99999 posto njih bi reklo: „Ne može“. Zašto to sebi raditi?

Možda najbolji odgovor na to pitanje je natpis na Blum Labu koji smo nedavno s prijateljima iz Energoinvesta otvorili u Sarajevu: “Ako je iko ikada nešto uradio, možemo i mi; ako nije, ne znači da mi ne možemo, to se zove inovacija. Pitajte mlade kako je moguće, na njima svijet ostaje. Desit će se jednom, desit će se negdje. Najbolje mjesto je ovdje, najbolje vrijeme je sada!”.

Svojevremeno ste pravili pametne jahte za neke od najvećih svjetskih milijardera. Proces je bio jako skup. Da biste opremili jednu takvu jahtu, bilo je potrebno blizu 30 miliona dolara, dok sada to možete uraditi za nekoliko hiljada. Zašto je to tako?

– Kao i sve ostalo na svijetu, prvo je nešto ograničeno, a onda ga tehnička revolucija pretvori u izobilje. Znam da mnogi gledaju vijesti i misle da su tako informisani. Vijesti se bave senzacijom, ne informacijom. I zbog toga vam iskrive realnost. Prave vijesti zasnovane u statistikama i nauci su, naprimjer: da se čovječiji život u posljednjih stotinu godina produžio gotovo tri puta. Da je svijet postao toliko miran, da je šansa da umrete od nasilne smrti 500 puta manja, da se broj od 99,9 posto ljudi koji su, prema današnjim standardima, bili u ekstremnom siromaštvu danas spustilo na jedan posto, da nam se kupovna moć povećala tri puta, da se cijena hrane smanjila 13 puta, cijena energije 20 puta, cijena prevoza 100 puta, cijena komunikacije 1.000 puta. Ako neko sumnja u ovo, samo razmislite šta je prije 100 godina trebalo da se, naprimjer, pošalje poruka rođaku u Americi. Svaki put kada je ta oskudica pretvorena u izobilje, to je uradila tehnologija. S tim jahtama nije ništa drugačije. Nekada su koštale 30 miliona, danas, zahvaljujući open source softveru i hardveru te masovnoj proizvodnji u Kini, za pola tih para možete da opremite cijeli grad i u procesu mu smanjite troškove održavanja za 50 posto. Tehnologija je čudo.

Kako definirate moć?

– Zvanična definicija moći je sposobnost da utičeš na ponašanje drugih ljudi ili na slijed događaja. A to možeš postići zbog poštovanja, ljubavi, rječitosti, inteligencije, sposobnosti da rješavaš probleme, para zarađenih stvarajući vrijednosti drugima. Ili što pod kontrolom imaš bruku krimosa s oružjem, što utjeruju ljudima strah u kosti i reketiraju koga stignu protiv njihove volje. Ovaj zadnji je definitivno najmanje kreativan, impresivan i jadan je onaj kome takva moć prija i koji do moći tako dolazi.

Jeste li u mladosti imali sve, je li Vam mnogo toga bilo dostupno?

– Svega nemilice (smijeh). U Sarajevu u kojem sam ja odrastao bilo je zraka, vode, ljubavi za ljude i prirodu, dobre volje i divne raje. Ostalo sve dođe s malo rada i malo pameti. Nadam se da će i buduće generacije imati te divne privilegije.

Recite nam nešto o svojoj porodici?

– Porodica kao porodica, kao i svačija druga. Čvaknuta, vesela, najgora i najbolja, ali moja i jedina. Mislim da je porodica važna, i za nju imam duboko poštovanje, ali isto tako mislim da na dan ima utjecaja više dobra kafa ujutro, jeste li isključili vijesti i fokusirali se na nešto lijepo i korisno, nego bilo šta iz prošlosti.

Kako ste zaradili svoju prvu plaću?

– Ne sjećam se da sam radio za standardnu platu, ali sam prve pare za prvi motor zaradio sa 13-14 godina, radeći u Autocadu neke 3D crteže i programirajući proračune za građevinske projekte.

Poslovno ste umreženi s cijelim svijetom, kakva vrsta znanja se danas naročito cijeni?

– Kao i uvijek u historiji čovječanstva; praktično i korisno znanje za koje su ljudi dobrovoljno spremni da plate, jer im stvaraš prave vrijednosti u životu. Ako me pitate šta je najbolje učiti ove godine i šta će biti naredni bum u tehnologiji, definitivno bih pogledao crypto, programiranje bazirano na smart contractima, AI i AR-a. U elektronici IOT i robotiku. U biznisu nove shared service modele. Ko ne zna šta su ove skraćenice, neka počne sa učenjem kako da koristi Google i Youtube, jer sve imate tamo.

Širom svijeta kroz svoju fondaciju motivirate i obučavate mlade ljude kako da uspiju u životu, šta savjetujete mladim ljudima koji dođu kod Vas s novom poslovnom idejom, koliko oni razumiju da bi se nešto stvorilo, da je, zapravo, potrebno izaći iz svoje tzv. zone komfora?

– Izbjegavam savjetovanje onih koji imaju samo ideju. A oni koji dođu s prototipom su već izašli iz komfor zone i uživaju o novom radoznalom fenomenalnom sebi. Takvima obično ne trebaju savjeti nego 3D printeri, CNC mašine i druga tehnologija koju mi u našim labovima za brze prototipe stvaramo.

Ceco je pilot, skiper, planinar, skijaš, paraglajder, otac dvoje djece s još mnogo drugih interesovanja, koje od njih Vas najviše ispunjava?

– Čovjek koji ima djecu, a u skijanju ili letenju nađe više ispunjenja, po meni ne zaslužuje da ih ima. Djeca su iznad svega u životu milion puta bolja, veća, važnija, lijepša, fantastičnija i interesantnija. Sada kada sam to raščistio, mogu reći da je najljepši momenat kada to dvoje pomiješate i kad s njima zajedno ideš na kitesurfing i slične aktivnosti. Predivan je osjećaj kada vidite malog sebe kako vam skače iznad glave i pravi dupli salto. Neko bi se možda užasavao, ja se topim od ponosa i zadovoljstva.

Kreirali ste Cityos air (senzor za mjerenje kvaliteta zraka). On ne samo da je nasušna potreba našeg glavnog grada već cijele BiH. Možete li nam detaljnije pojasniti kako funkcionira i koje su mu sve korisne karakteristike?

– Da jesmo, to je projekt koji je Eddie (Edhem Čustović,op.a) među prvima prepoznao, nesebično i svestrano podržao, opremom, ali i što je još važnije šaljući svoje stipendiste i druge studente na obuke. CityOS Air je rezultat rada našeg tima vođenog Selmom Hadžić iz CityOS fondacije kao i nesebične pomoći divnih ljudi i firmi koje vole Sarajevo i djecu Sarajeva na jednom drugom nivou; organizacija kao sto su: Eddijev BH Futures Fondacija, Authority Partners, Energoinvest, DKR Centar za Robotiku iz Tuzle i mnogi drugi divni ljudi. Mi danas imamo distribuirani network senzorskih stanica koje mjere zagađenje vazduha laserskim senzorima, kao i druge relevantne parametre vazduha i njihov broj raste svakog mjeseca.

Platforma uključuje i mobilne i web aplikacije koje uživo nadgledaju zagađenje toliko specifično da se vidi ako neko zapali kantu, te znamo glavne izvore zagađenja. Što je još važnije, diže se svijest ljudi koji sami sebe počinju da štite. Posebno sam ponosan da smo ovo uspjeli uraditi sami među običnom i našom rajom, bez pomoći ikakvih zvaničnih, državnih i humanitarnih, naših ili stranih organizacija, što je dokaz da sami možemo rješavati svoje probleme i dati divan primjer mladima. Nekih 200 mladih već smo obučili kako da ove uređaje sastave, isprogramiraju i održavaju i oni zajedno već predstavljaju jednu novu, mnogo samostalniju i sposobniju generaciju na koju sam beskrajno ponosan.

Šta sam naučio od Amerikanaca

Amerika kao birokratska jedinica je nebitna, ali je istina da mnogi ljudi koji žive tamo jesu prvi u svemu, od sporta do biznisa, od tehnologije do zabavne industrije. Šta sam ja shvatio nakon nekih 20 godina druženja s njima, jeste da to ne dolazi iz takmičenja ili sile. Da ne postoji nešto posebno u vezi s tlom i Suncem, nego su Amerikanci jednostavno cijela planeta u malom, svi narodi i kulture, plus nekoliko Indijanaca i to im često daje nevjerojatnu prednost. Ako neko ne vjeruje u onu staru “zajedno smo jači”, neka pokupi najbolje iz isključivo svog sela i neka se u bilo čemu takmiči s timom najboljih iz cijelog svijeta kada se ujedine. Što bi Ameri rekli: “Sa srećom…”.

Foto: Mario Klein

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti