Darko Rundek, interesantni i nadasve inspirirajući sagovornik, za BUKA-u, u eksluzivnom intervjuu govori o svojoj karijeri, životu, ljubavi i još mnogo čemu pred nastupajući koncert u Sarajevu koji će se održati u okviru velike turneje “Apocalypso Now” u sarajevskom Domu mladih, 10. februara 2018. godine…
Kako danas kao 61-godišnjak gledate na svoju karijeru ? Kako ste zamišljali svoj ” poslovni put”? Je li on bio jasan plan? Šta je to što je Vama kao pozorišnom režiseru prevagnulo u korist muzike? Talenat ili ljubav ili oboje?
Na svoju karijeru gledam kao na nešto što još uvijek traje. Kretala se po svojoj prirodnoj logici, onako kako je bilo moguće u datim okolnostima. Plan nisam imao, čak sam zazirao od njega. Moja namjera da budem kazališni režiser bila je relativno kratkog vijeka. Kad sam došao na Akademiju mislio sam postati filmski režiser, ali me vibrantna alternativna kazališna scena u tom trenutku privukla sebi, ali nisam znao da li kao glumca ili kao režisera. Tokom studija sam se sve više bavio muzikom, jer se ta scena počela otvarati i počeo sam uviđati da mi baš ne ide rad s glumcima. Radio režija, koja je bila i dio mog studija, a uključivala je i iskustvo studija za snimanje, koje sam već počeo sticati baveći se muzikom, pokazala se kao odlično područje rada. Sa velikim zadovoljstvom i priličnim uspjehom bavio sam se radio režijom kao član Dramskog programa Radio Zagreba, sa izuzetnim autorima kao što su, Zvonimir Bajsić, Mladen Rutić, Biserka Vučković, tokom desetak godina.
Režiseri stvaraju svijet raznih likova, po želji. Jeste li kao muzičar bili buntovna verzija tog režisera, u želji da uvijek budete autentični ? U svijetu maski i prilagođavanja, mislite li da je autentičnost ličnosti neki životni cilj, biti svoj i ne prilagođavat se prilikama okruženja ? Kako u muzici tako i u životu?
Autentičnost nije jednostavna tema. Na primjer, koliko god buntovni bili, uvijek smo u nekom kontekstu i izvrgnuti određenim utjecajima. Tako da se obrisi neke autentične osobnosti mogu više iščitati kroz nečiji put, kroz sve te okolnosti. Nekako mi se čini da stvarna autentičnost izvire iz višeg utjecaja koji ne pripada pojedincu.
ApoCalypso Now turneju, kojom proslavljate dvadeset godina od objave prvog solo albuma u karijeri prati magija zvuka, pojačan muzički tim. Prepoznatljiv sound, ipak drugačija priča. Tekstovi pjesama su duboki, poučni i životni. Da li je to vid slanja ozbiljnih poruka putem muzike ? Koliko je ” zvuk Rundeka” evoluirao, koliko tekstovi omudrili s godinama ? Ko sada čini Vaš prateći muzički tim?
ApoCalypso Now je svojevrsni presjek kroz moj autorski rad zadnjih dvadeset godina, osim jedne, u tom repertoaru nema novih pjesama. A izbor pjesama je napravljen po principu onog što nam se danas čini inspirativno i aktuelno, kao i, s obzirom da se radi o proslavi, one pjesme koje su ponajbolje primljene od publike. Iako ne donosi nove materijale, ApoCalypso Now donosi sasvim novi pristup scenskoj cjelini i time kako se razvija scensko događanje pjesme dobivaju na značenu i smislu.
Da li je Ena bila stvarna ? Koliko je Šejn zaista bio slobodan i je li sloboda što je nekad bila ? Jesu li pojmovi slobode danas malo pobrkani ? Da li je tek fizička sloboda znak stvarne slobode ili je sloboda stanje uma koje nužno ne prati fiziku ? Koliko je poruka ” Izađi i bori se ” adekvatna u današnjoj postavci društva u našem regionu ? Mislite li da su današnje generacije znatno prigušenih i umanjenih buntovničkih poriva u odnosu na generacije prije 20-30 godina i u čemu Vi vidite objašnjenje tog fenomena ?
Ena je proizvod pjesničke slobode, tako se zove jer se rimuje sa žena. Šejn je ono što cijeli život sanjamo, neka vrsta sjene našeg svakodnevnog iskustva koja nas podsjeća na to da u nama ima i nešto drugo, nešto više i istinitije. Šejn kojeg sam kao dječak upoznao u crtanim romanima je tu samo simbol te čežnje. Borba između Šejna i svakodnevnog mene odvija se od trenutka do trenutka. S vremenom shvatimo da je sloboda unutarnja stvar i da gotovo iste uloge koje igramo u životu možemo igrati slobodni iznutra ili zarobljeni u ono što smo navikli smatrati sobom.
U ovom trenutku na globalnoj razini, iznad borbe za osobnu ili društvenu slobodu, izdiže se borba za opstanak ljudske vrste i života na Zemlji i bunt koji je sada nužan je onaj protiv konzumerizma, uništavanja Prirode u svim vidovima (nek se svatko informira što je na vrhu prioriteta) i potraga za novim načinom života usklađenim sa prirodnom cjelinom.