Jedan od najkvalitetnijih vokala na našim prostorima, pjevačica koja je, zahvaljujući pobjedi na Eurosongu 2007. godine, s pjesmom „Molitva“, svoju zemlju učinila domaćinom najstarijeg muzičkog takmičenja u Evropi, prošle sedmice je boravila u Sarajevu. Povod dolaska bila je najava velikog solističkog koncerta, koji će održati 30. juna na stadionu „Asim Ferhatović-Hase“ na Koševu. Nastup na Olimpijskom stadionu nastavak je uspješnog koncertnog niza Marije Šerifović, koja je posljednji put pred sarajevskom publikom nastupila prije dvije godine u „Zetri“. Tada je tražena karta više, a sudeći prema interesu za junski koncert, čini se da će i „Koševo“ biti ispunjeno do posljednjeg mjesta. Vlasnicu hitova: “Nisam anđeo”, “Pametna i luda”, “Sama i nervozna”, “11”…, sreli smo u Sarajevu. U velikom intervjuu za „Azru“ govorila je o muzici, odnosu prema poslu, ali i otkrila manje poznate detalje iz svog odnosa s roditeljima, ljubavi i spremnosti da se ostvari u ulozi majke.
Nije krila radost zbog skorog susreta sa sarajevskom publikom. U njoj se, priča nam, smjenjuju lijepa osjećanja, od uzbuđenosti, odgovornosti, do velike sreće.
– Jedva čekam koncert. Nadam se da će svi uživati. Veliki dio koncerta iz beogradske „Arene“ će biti prenijet u svakom smislu na Koševo, ali postoji jedan dio koji će biti potpuno drugačiji u odnosu na sve dosadašnje koncerte – kaže Marija za “Azru”.
Po čemu pamtite Sarajevo, šta Vas je najviše oduševilo u ovom gradu?
– Svaki grad čine atmosfera, miris, ljudi. Vjerujem da su to tri glavne stvari koje čine ovaj grad takvim kakav jeste, a definitivno je drugačiji. Ne bih ništa posebno izdvajala, osjećam se prijatno i domaće u ovom gradu.
Kćerka ste poznate pjvačice Verice Šerifović. Jasno je od koga ste naslijedili muzički talent, no, je li Vam i u jednom trenutku kada ste počeli pjevati, pokušala reći “Ne” tom pozivu?
– Nije, jer je to bilo toliko očigledno. Apsolutni sam antitalent za bilo šta drugo. Kada je Bog odlučio da se rodim, bilo je potpuno jasno čime ću se baviti. To je, na kraju, bilo i jedino rješenje.
Šta Vam je u ovom poslu bilo najviše stresno, šta Vas je činilo nezadovoljnom i praznom, a šta najviše usrećilo?
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 1110)
Slovite za jednog od najboljih vokala u Regionu. U svoju zemlju ste doveli Eurosong, dakle, za vrlo kratko vrijeme ste dosegli vrhunac karijere. Šta bi Vam, intimno, još naročito bio izazov u karijeri?
– Imala sam raznih intimnih ekspedicija, ali kada je riječ o profesionalnim, vjerovatno ne znate, ali ja na Evroviziju nisam htjela da idem, “Molitvu” nisam htjela da pjevam. Meni se “Molitva” nije svidjela. Bila sam nekako “natjerana” da odem u studio da to otpjevam, nisam bila ni neki ludi fan Evrovizije, iako sam gledala prije toga kada su bili Željko i mnogi drugi. Evrovizija je došla potpuno nenadano. Niko nije bio spreman na tu količinu uspjeha, ni moji saradnici, ni ja, a ni država. Međutim, dogodilo se, i to je bio fantastičan događaj. Kada je riječ o svim ostalim poduhvatima, ne znam koji da izdvojim, jer mnogo maštam, razmišljam, zbog toga ne mogu ni da spavam. Sve stvari u životu koje sam negdje u neki trenutak zore zamislila, uglavnom su se vrlo pozitivno završavale. Imam ja još nekih raznih ideja zapisanih, ali kako god, još sam mlada.
