Najviše sam se ponosio sobom kada sam bio predsjednik Bokserskog kluba “Željezničar”. Bokseri su danas izumrla vrsta, ljudi koji se bore po strogim pravilima, gledajući se u oči. Toga više nema na ovom svijetu. Bio sam predsjednik kluba takvih ljudi
Goran Bregović slavu je stekao još sedamdesetih godina s „Bijelim dugmetom“, potom je uslijedio drugi period karijere, uspješna kompozitorska priča i njegov „Orkestar za svadbe i sahrane“. Šta čovjeku koji je iz jedne male kulture ostvario globalni uspjeh i koji već decenijama mnoge promatra s ugodnog vrha, još može biti izazov u karijeri, pitam se dok zajedno s hiljadama okupljenih u Podgorici slušam zadnje što je iz njegove muzičke radionice izašlo „Tri pisma iz Sarajeva“. Ovim albumom se ponosi, ne krije to, njime šalje poruku mira svijetu. Ljestvica u profesionalnom smislu ponovo je podignuta.
Uručenje Ordena viteza umjetnosti i riječi Goranu Bregoviću u Francuskoj ambasadi, kćerke Gorana Bregovića Ema, Una i Lula
Njegova internacionalna karijera dugo traje, pa je i nemoguće nabrojati sve nagrade, priznanja…, ali podsjetiti svakako treba na: Orden viteza, što je najveća počast koju daje Francuska vlada u oblasti kulture, a koji mu je 2015. godine dodijeljen u Beogradu, potom počasni doktorat univerziteta u Šefildu, najveću nagradu Vatikana za duhovnu muziku… Kada nije na turnejama, Bregović živi na relaciji Beograd – Sarajevo – Pariz. U njegovom rasporedu je upisano više od 100 koncerata godišnje, a u slobodno vrijeme živi, kaže, kao i sav normalan svijet: posvećen je porodici, kćerkama, uživa u svojoj bašti, uvijek je, zna se sjetiti, imao baštu, čak i u rodnom Sarajevu.
Razgovarali smo u Podgorici, nakon sjajnog koncerta koji koji je povodom 55 godina postojanja kompanije „13. jul – Plantaže“, održao u jedinstvenom ambijentu vinograda Ćemovsko polje. Od prve do zadnje minute publika je uživala u izvedbama kako pjesama s posljednjeg albuma „Tri pisma iz Sarajeva“, tako i njegovim starim hitovima.
– Nema mnogo ovakvih mjesta na svijetu i velika mi je čast i izuzetno rijetka prilika svirati na mjestu kao što je vinograd Ćemovsko polje u Crnoj Gori. Publika je ispunila sva moja očekivanja. Najviše mi je stalo da to izvodim kod nas, čini mi se da je nama važnije nego bilo kome. Imam osjećaj da su ljudi otišli sretni – kaže Bregović na početku razgovora za „Azru“.
“Tri pisma iz Sarajeva” posvetili ste rodnom gradu, uz poruku: „Neka ova tri pisma budu moja molitva za mir“. I prethodnim albumom „Šampanjac za Cigane“ slali ste poruku o tome koliki doprinos svijetu su dale manjine, ukazivali na njihovu diskriminaciju… Razmišljate li ikada o efektu koji Vaša muzika izaziva kod publike?
– Nemam ja velikih iluzija da muzika može promijeniti svijet. Niko nije toliko naivan, ali volim misliti da svi nastoje napraviti ovaj svijet boljim. Radeći kao novinar, učitelj, ili kao neko ko pravi cipele…, ja pišem muziku…, svi smo s istom namjerom, da svijet bude bolji. Ja kao kompozitor mogu da uradim ovo. Kada pogledate kroz historiju, sve velike i male ideje krenule su od utopijske ideje. Krenuo sam od ideje da ćemo u 21. vijeku vjerovatno morati naučiti da živimo zajedno, bez obzira koliko različiti bili, a onda će svako od nas morati nešto da uradi da taj svijet bude baš takav.
Kompletan intervju s Goranom Bregovićem čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA (1113).
Foto: Mario Klein