S gradonačelnikom Resenom, Živkom Gošarevskim
Nemam običaj da se žalim i nisam nikada. Zadovoljna sam svojim životom i onim što sam do sada napravila. Posebno se ponosim činjenicom da nisam samo prvakinja drame „Sarajevskog ratnog teatra“ nego i doktor književno-historijskih nauka. I jedno i drugo je tražilo mnogo godina rada i odricanja. Ali, ta činjenica pokazuje i to da se nikada nisam uljuljkivala u uspjeh. Stalno radim na sebi, usavršavam se, stičem nova znanja i svaki dan sam zahvalna za privilegiju koju imam, a to je da radim ono što istinski volim
O uspjehu poznate bh. glumice Selme Alispahić, prvakinje drame Sarajevskog ratnog teatra, najbolje govore, prije svega, uloge koje je tokom karijere ostvarila, a zatim i brojne nagrade i priznanja koja su joj dodijeljena. Posljednja u nizu nagrada, a istovremeno jedna od onih koju dobijaju samo rijetki, jeste ona za evropsku glumicu godine, koja je Selmi 6. jula dodijeljena na festivalu Actor of Europe u makedonskom gradu Resenu. Time se upisala u grupu najboljih kojoj, između ostalih, pripadaju Rade Šerbedžija i Ljuba Tadić, a poznata glumica na početku razgovora za naš magazin otkriva koliko joj ovo priznanje znači.
– To je priznanje za cjelokupni dosadašnji rad i počašćena sam što je neko moj profesionalni put prepoznao kao individualan, vrijedan isticanja i kao put koji ostavlja trag u, kako u obrazloženju stoji, kulturnoj memoriji Evrope. Festival dodjeljuje i glumačke nagrade za pojedinačne uloge, ali ovu nagradu dodjeljuju, kako ističu, za životno djelo. Naravno, rano mi je za životno djelo, ali je pravo vrijeme da moj rad dobije jednu ovakvu crticu u vremenu i prostoru u kojem živimo – kaže Selma.
Kako ste se osjećali kada Vam je 6. jula, na svečanoj večeri u Vašu čast, nagrada uručena?
– Bila sam vrlo dirnuta dostojanstvom cijele ceremonije, pogotovo što se održavala u gradu Resenu, koji je primjer suživota različitih nacija, religija, kulturnih tradicija i naslijeđa. Prije same ceremonije prikazan je kratki film o mom životu i radu, a vrlo dirljive besjede o meni pročitali su jedan od najznačajnijih makedonskih i evropskih glumaca Meto Jovanovski i jedan od najvećih makedonskih pisaca Jordan Plevneš, koji je i direktor Festivala. Domaćini su učinili sve da se osjećam kao kod kuće, gradonačelnik je priredio ručak u moju čast, a upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi i sigurno stekla nove prijatelje.
Alispahić: Domaćini su učinili sve da se osjećam kao kod kuće
Ko je u tom momentu bio uz Vas?
– Išla sam sama u Makedoniju jer su veze vrlo komplikovane koji god prevoz da upotrijebite. Nisam se usudila voditi porodicu na tako dalek put, ali znam da su mnogi moji prijatelji bili uz mene jer su mi slali poruke, tražili odmah fotografije i pitali me kako je sve prošlo. Bila sam okružena osjećanjem ljubavi i podrške od divnih ljudi.
Mislite li da će ova nagrada unaprijediti Vašu trenutnu glumačku poziciju?
– Ne vjerujem, ali nikada nisam težila nekim pozicijama. Uvijek sam željela samo predano i pošteno da radim svoj posao i uživam u tome. Željela sam da poštujem publiku i da im trenutak koji provedu sa mnom, gledajući me na sceni, ostane u sjećanju. Stara nam je boljka da sve što dolazi s Istoka i Zapada volimo više od naših uspješnih ljudi, ali na to ne treba trošiti svoje misli i život. Ipak, moram istaći da su gotovo svi mediji na vrlo lijep način propratili ovu nagradu.
Jeste li zadovoljni svojom glumačkom pozicijom, ili ste, uprkos neospornom uspjehu, skloni samokritičnosti?
– Nemam običaj da se žalim i nisam nikada. Zadovoljna sam svojim životom i onim što sam do sada napravila. Posebno se ponosim činjenicom da nisam samo prvakinja drame „Sarajevskog ratnog teatra“ nego i doktor književno-historijskih nauka. I jedno i drugo je tražilo mnogo godina rada i odricanja. Ali ta činjenica pokazuje i to da se nikada nisam uljuljkivala u uspjeh. Stalno radim na sebi, usavršavam se, stičem nova znanja i svaki dan sam zahvalna za privilegiju koju imam, a to je da radim ono što istinski volim. Kako godine idu, manje sam stroga prema sebi, znam tačno dokle sam i koliko uradila, a iskustvo me je naučilo da mnoge stvari shvatam laganije i da znam odvojiti važno od nevažnog u životu. Najviše se ponosim svojim unutarnjim mirom, to je najveći uspjeh.