Tonči Huljić: Kad god sam pokušao biti revolucionar, završilo je loše za mene

Piše: Redakcija

Teško da postoji muzički autor koji ga na ovim prostorima može nadmašiti po broju hitova. Tonči Huljić svojim muzičkim, kompozitorskim i producentskim radom već četiri decenije uspješno gradi kako vlastitu, tako i karijere drugih izvođača. I najzanimljivije u cijeloj priči o Huljiću jeste što njegove najplodonosnije saradnje s drugim izvođačima ne traju sezonu niti dvije, već godinama. To najbolje znaju Doris Dragović, Jelena Rozga, Petar Grašo, Maksim Mrvica, Danijela Martinović, Jole. Grupa “Magazin” je poseba priča. Sve što je jedan od najpopularnijih bendova na ovim prostorima napravio, može se zahvaliti upravo njemu.  “Put putujem”, “Tri sam ti zime šaptala ime”, “Ti si želja mog života”…, samo su neki od starijih hitova spomenutog benda koje i danas pjevuše generacije rođene nakon osamdesetih.

Tončiju danas veliko zadovoljstvo predstavlja rad u pop/etno sastavu “Huljić&Madre Badessa”, koji je nastao početkom 2011. godine. Bend nije poseban samo zato što je osim Tončija u svoje redove okupio sjajne saradnike, između ostalih i Grašu, Bregovića, Vjekoslavu, Arsova…, već  stoga što su pjesme koje ovaj bend izvodi pisane na starom splitskom, velovaroškom govoru. Među najpoznatijima su: “Providenca”, “Anarkišta”, “Ka hashish” i “Amerika”. Huljić voli izazove pa je tako u jednom periodu osnovao i producentsku kuću, a s poslovnim partnerom također stao i iza nekoliko vrlo gledanih telenovela na domaćem prostoru. 

Stepenicu ka vrhu podigao je 2015., kada je napisao i svoj prvi mjuzikl naziva “Pacijenti”. Da ne voli stalno tjerati isti stil, potvrdio je nedavnom saradnjom sa splitskim reperima Vojkom i Krešom Bengalkom. Kada nije obuzet muzikom, posvećen je porodici, supruzi Vjekoslavi, čijim perom su napisani mnogi hitovi, kćerki Hani i sinu Ivanu, koji su također krenuli muzičkim putem. Tonči i Vjekoslava odmaraju ovog ljeta u svojoj kući u Stanićima, u blizini Splita. Iako na odmoru, Tonči je pronašao i vrijeme za razgovor za naš magazin.

Tonči i supruga Vjekoslava

– U četiri decenije se morate mijenjati. Da danas napišem pjesme koje sam pisao osamdesetih godina ili prije pet, to bi bilo smiješno. Danas se stvari jako brzo mijenjaju, morate biti u trendu, informirani, morate biti u igri, dok imate volju. Najdraži mi je projekt “Madre Badessa” koji je potpuno iznad svih okvira. Super se razvio, iako je trebao biti nekomercijalan projekt. Jako sam ponosan na novi duet s Nenom Belanom “Žaj mi je”. To je nešto što bih volio i ubuduće raditi za sebe, i prikazati se u malo hermetičnijem, ali vrlo autentičnom izdanju. Brojni izvođači mi se javljaju i pitaju mogu li je prepjevati, pa ih pitam: „Šta ćete je prepjevati, tek je izašla prije mjesec“. S ovim duetom sam se vratio na binu. Da ne izazivam sudbinu previše, imam još nekih projekata, opet me je „uhvatila“ instrumentalna muzika, imam planove i sa Zagrebačkom filharmonijom. Najveći uspjesi moje karijere bili su u instrumentalnoj muzici. Dok sam još mlad, mogu se igrati (smijeh).

Naredne godine će se navršiti 40 godina Vaše karijere, kako planirate obilježiti ovaj važan jubilej?

– Znam koje godine sam rođen i znam datum, ali nikad ne znam u koji dan taj datum padne. Da mi Vi niste sada to rekli, ne bih obratio pažnju na to, a i bojim se ako napravim proslavu 40 godina karijere, da bi me se mlađa publika odrekla. Drago mi je što je “Tonči&Madre Badessa” bacio jedno potpuno novo svjetlo na mene, jer sam uspio izbjeći zamku čovjeka koji piše šlagere. Godinama sam bio napadan da sam u Hrvatsku uveo turbo folk i slično, da bi se danas to promijenilo. I reperi su počeli obrađivati neke moje pjesme, pa ja unesem u to neku svoju živost i drago mi je da je to pomoglo naglom razvoju karijere Vojka.

Sa suprugom Vjekoslavom, koja je ujedno autorica stihova za većinu Vaših pjesama, u braku ste tri decenije. Sjećate li se prvog susreta? Kada ste znali da je žena Vašeg života?

– Kad sam je vidio, imao sam 18 godina i tada nije bilo mobitela, tražio sam je godinu i po. Ona je sjedila u prvom redu Splitskog festivala, a ja sam svirao klavir tačno preko puta. Počeli smo se zabavljati 26. jula. Zabavljali smo se sedam, osam godina prije nego što smo se vjenčali. Mnogo duže smo zajedno, nego što smo jedno bez drugog.

Kompletan intervju s Tončijem čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra. Broj 1119.

Aktuelni broj magazina Azra

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti