Nismo svi iz ljubavi stigli na ovaj svijet: Surovu istinu krije Jelena, neprolazni hit sarajevske grupe”Bolero”

Piše: Redakcija

 

Kada se u januaru 1988. godine pojavila pjesma “Jelena”, tada malo poznata sarajevska grupa “Bolero” nije ni slutila da će to postati neprolazni hit. I tri decenije kasnije, na svakom ćošku bivše Jugoslavije, “Jelena” se čuje, sluša…

Jer svako je u životu imao ili ima negdje neku “Jelenu”, zar ne?

Prije 32 godine “Bolero” je u Sarajevu počeo snimanje svog drugog albuma, nazvanog “O Jesenjinu”, ponavljamo, ne sluteći da će napraviti pjesmu za sva vremena. Ona će obilježiti cijelu karijeru benda, a ubraja se među najemotivnije domaće rok balade.

Gotovo iza svake pjesme stoji lično iskustvo autora ili neka njegova skrivena priča s emotivnom posvetom, poput, primjera radi, “Bacila je sve niz rijeku” Indeksa i “Selma” Bijelog dugmeta ili “Hey Jude” Bitlsa i “Layla” Erika Kleptona. Neke se otkriju, druge ostanu zauvijek pod velom tajne.

Kada je grupa “Bolero” završila snimanje, započeto 17. januara 1988. u studiju RTV Sarajevo, te Diskoton kasnije objavio album “O Jesenjinu”, već njegov naziv te pjesme poput “Svirni harmoniko, tugo, tugo”, “Zašto umiru proleteri”, “Pismo majci” i “Krčmarska Moskva”, jasno su upućivali na autorovu inspiraciju.

No, prva tema LP ploče, balada “Jelena”, nametnula se kao favorit. Njena struktura, narastajuća energija koja nadire postupno poput plime, impresivni vokal bendovskog pjevača Mileta Anđelića (danas živi i radi u Belgiji), jednako sjajne vokalne vinjete nepoznate pjevačice iz Mješovitog hora Muzičke škole “Ilidža”, instrumentalne dionice, cijeli taj paket učinio je da autorska pjesma gitariste i lidera Bolera, Miše Bartulice, bude njegov zaštitni znak.

“Jelenu” i danas publika obožava. Valjda intuitivno naslućujući dubinu njene emotivnosti.

Razne su pretpostavke konstruisane u vezi sa stihovima “Da l’ za tebe postoji, neko sasvim drag i lijep, čije ruke tebi radost donose/Jer danas više nemam snage, da te zavolim, danas samo moram, moram, još jednom da te potražim/Jer ja sam tugu kvasio, tuđim suzama, zbog mene nikad, nikad, nisi plakala”.

Dramatičan trenutak tišine i upaljena šibica na sredini pjesme, prije najvažnijeg stiha “a godine prolaze niz naše obraze”, samo pojačava tajnovitost pjesme i slutnje kod slušaoca.

Tužna i surovo realna, pjesma “Jelena” posvećena je majci jednog od članova benda koji je ostavljen u sirotištu. Pričalo se i da je on nju pokušao da pronađe, ali da ona nije htjela da ga vidi, što je opjevano u posljednje dvije strofe pjesme.

Grupa je dobila naziv po slavnom djelu francuskog kompozitora Ravela “Bolero” i mada su postojali svega nekoliko godina objavili su dva studijska albuma “Na kraju slavlja” i “O Jesenjinu” koji su vrlo dobro prošli kod publike.

Da, “Jelena” jeste pjesma posvećena djeci bez roditelja…

Jelena

Nismo svi iz ljubavi,

stigli na ovaj svijet,

proplakan u času kad

nema niko da te zavoli

 

Još postoje istine koje vole boljeti,

zbog mene nikad, nikad nećeš plakati

 

Nikada se nismo sreli,

vremena nismo imali,

da mi oči obrišeš,

da mi ruke miluješ

 

Jer ja sam tugu kvasio,

tuđim suzama,

ko nekad moja draga

svojim očima

 

Jelena, Jelena,

eh, da su anđeli,

nosili krila rodama

Jelena, Jelena,

da su bar Bogovi,

imali malo vremena

Jelena, pomisli,

da su bar ljudi svi,

rođeni pod srećnim zvjezdama

 

Jelena, Jelena

 

A godine prolaze niz naše obraze,

vjetrove proljetne starost umiruje

da l’ za tebe postoji,

neko sasvim drag i lijep,

čije ruke tebi radost donose

 

Jer danas više nemam snage,

da te zavolim,

danas samo moram, moram,

još jednom da te potražim

Jer ja sam tugu kvasio,

tuđim suzama,

zbog mene nikad, nikad, nisi plakala

 

Možda ne bi..

 

Jelena, Jelena.

 

 

Grupa se razišla 1989. godine. No, tu nije kraj priče o grupi “Bolero” čija internetska stranica svjedoči o jednom dobu.

  • Počeci

Ideja o nastanku grupe Bolero nastala je već tijekom 1982. godine. Nekoliko godina uvježbavanja materijala i sviranja, ponajprije u podrumu Doma kulture ”Vaso Pelagić” u Sarajevu, prošlo je dok se grupa nije konačno pojavila u javnosti. Iako su mnogi pjevači i svirači prošli kroz grupu, a između ostalih i Mladen Vojičić Tifa, sredinom osamdesetih formirana je konačna postava koja je bila spremna za ulazak u studio. Puninu u interpretaciji pjesama Bolero je postigao dolaskom pjevača Mileta Anđelića koji je svojim karakterističnim glasom punim senzibiliteta uspio prenijeti snagu tih pjesama slušalačkoj publici grupe Bolero.

Osnivač i vođa grupe je Mišo Bartulica, koji je ujedno i autor tekstova, muzike i aranžmana. Inspiraciju za svoje stvaralaštvo pronalazi u obiteljskom okruženju od najranijih dana svog djetinjstva. Njegov otac imao je svoj orkestar s kojim je svirao je starogradske pjesme i ruske romanse na Skadarliji, pa je tako Mišo elemente tih romansi spojio s elementima rock’n’roll kulture u jedinstvenu cjelinu što je bilo nešto novo i posebno, nešto što sarajevska rock scena još nije poznavala u takvom obliku, jedan posebni muzički izražaj koji će grupu učiniti izuzetnom i prepoznatljivom. Prisutna atmosfera ruskih romansi, neagresivnosti i blagih nota uzrok su tome da pjesme sadrže u sebi jak emocionalni naboj, a istovremeno iskazane u svjetlu rock’n’rolla, one su nosile u sebi onu snagu poleta koja jednostavno ima moć pokrenuti ”ono nešto” u ljudima. A kako upravo takva atmosfera asocira na predivnu Ravelovu muziku, čija se egzotičnost posebno ističe u njegovom najpoznatijem djelu ”Bolero”, grupa uzima sebi to ime, kojim se počinje aktivno koristiti negdje 1985. godine i to nakon radijskog predstavljanja u kojemu su gostovali kao demo-band.

  • Na kraju slavlja

Tokom 1985. godine konačno se iskristalizirao cijeli materijal za snimanje vlastitog albuma, a i grupa je konačno imala definiranu postavu koju su činili: Mile Anđelić (vokal), Mišo Bartulica (gitare i pomoćni vokal), Mustafa Čizmić (bas), Zoran Grabovac (bubnjevi) i Nedžad Hadžić (klavijature). Iste godine Nedžad Hadžić odlazi u vojsku i na njegovo mjesto privremeno dolazi Dino Olovčić. Rezultati njihovog rada prvi put su osvanuli na njihovom prvijencu ”Na kraju slavlja” 1986.godine. Album s devet pjesama sniman je u sarajevskom studiju BLAP i objavljen u izdanju Diskotona iz Sarajeva. Pjesmom ”Galebovi” Bolero se predstavio javnosti, a ona izazvala je veliki interes kod slušatelja i ubrzo je postala veliki hit osvajajući sve više i više svojih poklonika. O njihovoj popularnosti najbolje govori činjenica da je album ‘Na kraju slavlja’ u relativno kratkom razdoblju jednostavno razgrabljen u prodavaonicama audio nosača i da Diskoton u rekordnom roku Diskoton prodaje preko 150.000 nosača audio zvuka, kojeg je još dva puta morao doštampavati.

Mišo Bartulica se sa svojom grupom uspio profilirati na tadašnjoj sarajevskoj rock sceni svojim karakterističnim muzičkim izrazom kojeg je prepoznala i prihvatila velika masa slušatelja. Pored ”Galebova”, do srca publike stižu i ”Sjećanja”, ”Dajana”, ”Moja generacija”, ”Misli na mene”. Poseban senzibilitet prisutan u pjesmama Grupe Bolero, originalnost i svjež muzički potencijal pojačan emocionalnim doživljajem tih pjesama pjevača Mileta Anđelića koji se jednostavno sjedinio njima i izvodio ih najvećim žarom kojeg je nosio u sebi, dali su pjesmama Bolera vječni pečat i povoda slušateljstvu da ih zavole i zauvijek zapamte po njihovoj posebnosti.

Iako album izlazi u studenom 1986.godine, promotivni koncert održava se u travnju 1987.godine u Domu izviđača u Sarajevu i svibnju 1987. godine u Domu kulture ”Vaso Pelagić”. Naime, neposredno po izlasku prvog albuma ”Na kraju slavlja”, Mišo Bartulica odlazi na odsluženje vojnog roka, što je utjecalo na takav izostanak mogućnosti aktivnog koncertnog promoviranja albuma. Emocionalno stanje proživljeno tih dana u vojsci odrazilo se na pjesme koje je pripremao za drugi album.

  • O Jesenjinu

Dvije godine nakon prvog albuma, Grupa Bolero objavljuje drugi album, koje snima u Studiju 1 RTV SA, a objavjulje također u izdanju Diskotona. Uspon karijere gradi se na novim pjesmama, ”Jelena”, ”Krčmarska Moskva”, ”O Jesenjinu”, ”Pismo majci” i drugima.

”O Jesenjinu” predstavlja konceptualni projekt koji je u cijelosti inspiriran životom i djelom Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Bolero se i na ovom albumu pojavljuje u prepoznatljivom melankoličnom stilu i iskazivanju emocija do njihovih krajnosti. Kompozitorski potencijal Miše Bartulice još jače dolazi do izražaja, a također i senzibilnost u izvedbi pjevača Mileta Anđelića. Dok je pripremao drugi album, Mišo je zamislio tu cjelinu upotpuniti posebnim govornim dijelom za kojeg je naumio ugostiti Radeta Šerbedžiju. Nakon više pokušaja, grupa je uspjela stupiti u kontakt s Radetom koji je, kad je saznao o čemu se radi, bio oduševljen cijelom pričom i pristao gostovati na albumu.

Rade u Subotici snima s grupom recital, inspiriran stihovima Jesenjinove poezije, koji zajedno s osam novih pjesama čine strukturu novog albuma. Osim recitala i ostale pjesme odišu prekrasnim obiljem poetičnosti. U pjesmi ”Sviri harmoniko” uzima se cijeli Jesenjinov tekst, a stihove iz njegove pjesme ”Pismo majci”, Mišo ubacuje u svoje pjesme ”Zašto umiru proleteri” i ”Pismo majci”. Tu se nalazi i tradicionalna pjesma ”Konjuh planinom” nastala u vrijeme husinske bune na jednu rusku melodiju. Svaka pjesma na albumu ima svoju priču, a svaka od tih priča je vezana na neki način za Jesenjina, stoga album s pravom nosi ime ”O Jesenjinu”. Promocija ovog albuma obilježena je velikim koncertom koji je održan pred katedralom u Sarajevu. Prvi tiraž albuma bio je 100.000 primjeraka, što dovoljno govori o granicama popularnosti na kojima se tih godina našla grupa Bolero.

  • Bosna u basni

Uskoro dolazi do promjena u grupi, ali i okruženju u kojem više nije bilo prostora za stvaranje. Iako je Mišo već složio koncept za treći album, uslijedile su takva okolnosti koje su  članovi grupe razasule na razne strane svijeta. Čizma je ostao u Sarajevu, Nečko je završio u Americi, Graba u Češkoj, a Mile u Švicarskoj. Stoga Bolero ostaje dugi niz godina u karanteni vremena.

Mišo je godine provodio u Livnu, nastojeći ludilo vremena zamijeniti muzikom. Proživljenu stvarnost svih tih godina izrazio je novim pjesmama koje je skupio na kantautorskom albumu ”Ludnik”, objavljenom 2005. godine. Kako sam kaže, ”Ludnik” je zapravo njegov ”emotivni rezime zadnjih 15 godina i u stvari nije ni trebao biti snimljen… ali… to je već druga priča”.

”Ludnik” je otvorio nove nade u povratak grupe Bolero na scenu i obnovu rada grupe. Pokušaj ponovnog okupljanja dogodio se 2006. godine. Grupa se ponovno sastaje, pokreće web stranicu, najavljuje povratak na scenu i u studiju ”Tetrapack” u Splitu snima novu pjesmu ”Bosna u basni”. Međutim, prilike tih godina nisu bile povoljne da se s novom pjesmom napravi novi proboj i povratak grupe na scenu. Pokušaj povratka nije se realizirao, a ”Bosna u basni” je ostavljena za neka bolja vremena.

  • Dispertango

Iako raspršeni na sve strane svijeta, Bolerovci nisu odustajali od najavljenog povratka na muzičku scenu. Tijekom 2010. ulažu se svi napori da se grupa ponovno reaktivira i nastavi sa započetim radom. Odabire se novi logo i uz ime ‘Grupa.Bolero’ stavlja dodatak ‘reunion’, kako bi se zadržala ona ista bolerovska crta, ali ovaj put u jednom sasvim drugom vremenom i s jednom sasvim novom snagom. Mišo Bartulica započinje rad na novoj pjesmi, ”Dispertango” i ulaže sav napor da oko te pjesme ponovno okupi grupu i započne s ozbiljnim radom kojim se Bolero trebao vratiti na muzičku scenu.

U studiju DENYKEN u Zagrebu, Mišo tijekom jeseni 2010. aktivno radi na pjesmi ‘Dispertango’, a čemu se pridružuje Mile početkom 2011. godine. Kao suradnik na ovoj pjesmi pojavljuje se Rade Šerbedžija, s kojim je grupa ponovno sudjeluje u jednom zajedničkom projektu. Rad na pjesmi dovršen je početkom veljače 2011. godine i ona je trebala označiti novi početak Grupe Bolero te najaviti pripreme za treći album. Iako se ulažu mnogi napori, pregovara s raznim ljudima iz svijeta muzike, uslijedio je još jedan neuspjeh u pokušaju ostvarenja konačno povratka na scenu. To se ne događa ni 2011.godine, ni naredne godine bez obzira na sve uložene napore. Dispertango doživljava sličnu sudbinu kao i Bosna u basni.

  • Graba

Na samom kraju 2012. godine, 31.12.2012., raspršena Grupa Bolero  suočava se sa žalosnom viješću. Uslijed teške bolesti preminuo je bubnjar Zoran Grabovac – Graba. Svoje palice položio je zauvijek i svoj je tihi dom pronašao u Pragu, gdje je godinama živio i radio. Graba, nažalost, nije uspio dočekati ponovno okupljanje i povratnički koncert Grupe Bolero čemu se jako radovao.

  • Povratnički koncert

Međutim, iako prilike nisu bile naklonjenje Grupi Bolero, ona se nije predavala niti je odustajala od jasnih namjera. Višegodišnji pokušaji okupljanja grupe, sav trud i zalaganja konačno su urodili plodom 2013. godine. Grupa.Bolero-reunion uspjela se okupiti, iako u izmijenjenom sastavu, koje su činili: Mustafa Čizmić – vokal, Vedran Kalinić – bas gitara, Dino Olovčić – klavijature, Damir Sinanović Bumbar – bubanj i Mišo Bartulica – gitara. Kako je ‘Dispertango’ bila pjesma koja je vodila okupljanju benda, a još nije bila prezentirana javnosti kao nova pjesma, kako ranije nije dobila soju priliku, snima se nova verzija pjesme kojom se kao novi vokal grupe pojavljuje Mustafa Čizmić Čizma. Grupa u novom sastavu uvježbava pjesme koje će konačno izvesti na povratničkom koncertu, održanom u sarajevskom klubu Cinemas-Sloga dana 28. lipnja 2013. godine. Taj koncert dao je novi polet Grupi Bolero, potaknuo je nove nade da Bolero nije zaboravljen i da postoji publika za koju vrijedi stvarati. Tijekom povratničkom koncerta Grupa se prisjetila Grabe, koji ni tom prilikom nije ostao zaboravljen. Nakon povratničkog koncerta u Sarajevu zaredali su se drugi nastupi i koncerti u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, a krajem 2013. godine Grupa je konačno uspjela, u suradnji s Radetom Šerbedžijom, snimiti i spot za pjesmu Dispertango. Spot za pjesmu “Dispertango” sniman je u Rijeci na brodu “Galeb”, tijekom 11. mjeseca 2013. godine. TV premijeru je imao na CMC kanalu, 10.12.2013. godine. Međutim, nakon objave spota umjesto oluje zavladalo je zatišje. Vrijeme za novi album tad još nije sazrelo. Grupa je u narednom razdoblju održala nekoliko koncerata, ali nije bilo većeg uspjeha.

  • Tony

Nekoliko godina Grupa Bolero-reunion laganim koracima čini male pomake. Tek krajem 2016. godine dolazi do novih promjena. Vraća se stari naziv, Grupa Bolero, ali zadržava kratica G.B.R., a vokal preuzima Antonio Popović – Tony. Zatišje je zamijenilo novi glas, glas nade za jedan novi Bolero koji će konačno ostvariti ono što nije uspio u svim ranijim pokušajima. Odustajanja nikad nije bilo, ali okolnosti su uvijek vodile do odgađanja. Odgađanja onog neminonog – da se konačno objavi treći album, nakon toliko godina priprema i pokušaja. Tako početkom 2017. godine započinju pripreme za novi album s Tonyjem kao novim vokalom Grupe Bolero. Pripreme će potrajati do 2019. godine, kada Tony konačno sazrijeva da može iznijeti sve nove pjesme u bolerovskom stilu.

  • Nećko

Krajem 2018. godine Grupa Bolero se suočava s još jednom žalosnom viješću. Iznenadnom smrću umire Nedžad Hadžić – Nećko,  koji je bio član originalne postave benda.

  •  Avatarov grijeh

Višegodišnje pripreme urodile su plodom. Grupa Bolero krajem 2017. godine započinje novu priču pjesmom Avatarov grijeh. U suradnji s zagrebačkim mješovitim pjevačkim zborom Filozofskoga fakulteta Concordia discors, pod vodstvom Marine Jurković, snimaju se  prateći vokali za novu pjesmu. Rad na pjesmi je potrajao, te su dopunjeni prateći vokali zborom Dušana Pokrajčića iz Banja Luke.

Započeta suradnja sa zborom u Banja Luci je proširena i na druge muzičare iz Banja Luke s kojima Grupa Bolero priprema nastup na LIVE STAGE festivalu u Skenderiji u Sarajevu. Posebnu podršku Grupi Bolero dao je Arsen Čarkić, voditelj katedre za klavir u Banja Luci. Nastup je održan 26.7.2019. godine, a prilikom kojega je premijerno, bez najave, izvedena pjesma Avatarov grijeh, naslovna pjesma najavljenog trećeg albuma.

Na sarajevskom LIVE STAGE festivalu, Grupa Bolero je nastupila u sastavu od 17 članova: Hor Dušana Pokrajčića;  Sopran: Borjana Mikavica i Tamara Gojković; Alt: Stojana Marjanović i Tatjana  Udovičić; Tenor: Dušan Pokrajčić i Aleksandar Pokrajčić; Bas: Siniša Matić-Kovačević i Jovan Erceg; Trube: Ranko Pavić i Milica Čavić; Harmonika: Darko Ružičić; Akustična i električna gitara: Nemanja Čordić – Čorda; Vokal: Antonio Popović – Tony; Bas gitara: Vedran Kalinić – Vedro; Klavijature: Dino Olovčić; Bubanj: David Mihaljević; Gitara: Mišo Bartulica; Kao ton majstor sudjelovao je Vladimir Vladetić.

U intervjuu nakon nastupa, Mišo Bartulica je naglasio da je Avatarov grijeh još jedan konceptualni album, po uzoru na prethodna dva, te osim naslovne pjesme otkrio naslove još nekoliko novih pjesama, Ljubov, Smisao života, Vrijeme… – navodi se u biografiji na internet stranici grupe.

Priredila: M. K.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti