Planiram što prije da se oprobam u arhitekturi čiji studij me je oplemenio i želim graditi poslovnu karijeru. Dolazim iz radne i skladne, peteročlane porodice. Odrasla sam u velikoj ljubavi i poštovanju. Držim se turskog tržišta i svaki posao prihvatam uz osmijeh na licu. Mnogo pješačim, gdje god mogu idem pješke. Pijem mnogo tečnosti i na taj način čistim organizam. Nisam pristalica izgladnjivanja
Lijepa Nataša Derikonja, 24-godišnjakinja iz Bijeljine, u svijet modelinga ušla je sa samo 16 godina, kada je ponijela titulu Miss dijaspore 2012. godine. Iza nje su brojni modni angažmani, kako na domaćem, tako i inzemnom tržištu, a najviše posla, kako kaže, ima u Turskoj. Osim što se aktivno bavi modelingom, Nataša je uporedo studirala arhitekturu na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, te je nedavno i diplomirala. Kazala nam je da je najviše ponosna što je uspjela ostvariti simbiozu između zvanja i hobija. Njeno profesionalno zvanje je inžinjer scenske arhitekture, koje je blisko s modelingom, a zajednička im je umjetnička nota.
Prije nekoliko sedmica ste postali diplomirana arhitektica. Kako je došlo do toga da se manekenka zainteresirala za arhitekturu ili je bilo obratno? Zašto baš arhitektura?
– Još od malih mogu sam ispoljavala kreativni duh. Mnogo sam se razlikovala od svojih vršnjaka. Rado se sjetim predškolskog perioda: dok su moji vršnjaci provodili vrijeme igrajući se, ja sam nosila svesku, bojice i crtala, osmišljavala modele haljina po cijeli dan. Bila sam mnogo zrelija od svoje generacije. Tako se ljubav prema umjetnosti kod mene ispoljavala još od malih nogu. Uvijek sam se na prvom mjestu zanimala za školu, a modeling je proistekao kao hobi. Jednostavno sam imala fizičke predispozicije. Kontaktirali su me skauti i tako je spontano počelo moje bavljenje modelingom. Ali, u svakom slučaju, mislim da me je afinitet prema umjetnosti i arhitekturi na neki način povezao s modelingom. Veliki sam esteta. Oduvijek sam znala da ću studirati fakultet koji će biti u uskoj vezi s umjetnošću. Bila je velika dilema da li modni dizajn ili scenska arhitektura. U svakom slučaju, ne bih izbor nikada mijenjala, jer moj fakultet obuhvata mnogo vještina i znanja i čini me potpunom osobom.
Vlasnica ste diplome inžinjera scenske arhitekture, tehnike i dizajna. Šta će u praksi značiti Vaš posao ako se jednog dana zaposlite u struci?
– Moj posao je veoma dinamičan i nisam ograničena djelovanjem u polju struke. Kao posebna umjetnička i kustoska disciplina, scenska arhitektura pripada interdisciplinarnom polju ukrštanja arhitekture, pozorišta i vizuelnih umjetnosti. Mogućnosti zapošljavanja svršenih studenata su, prije svega, povezane s radom u pozorištima, kulturnim i obrazovnim institucijama i kompanijama, u državnom i privatnom sektoru, te u samostalnom umjetničkom i teorijskom djelovanju.
Planirate li upisati i master studij?
– Planiram. Trenutno sam napravila pauzu od godinu. Mislim da ću sljedeće godine da upišem i nastavim inžinjersko zvanje master studija.
Znamo da je arhitektonski fakultet vrlo težak i zahtjevan. Nakon svih neprospavanih noći, truda i zalaganja, kako ste se osjećali kada ste diplomirali?
– Osjećaj je neprocjenjiv. Dobila sam veliku dozu sigurnosti i upotpunila i oplemenila svoju ličnost. To je nešto što vam niko ne može oduzeti. Ponosna sam što sam istrajala i došla do diplome, iako sam paralelno putovala i bila posvećena modelingu. Za mene je to potpun paket.
Nataša s roditeljima
Planirate li se u budućnosti nastaviti baviti modelingom ili arhitekturom?
– Planiram što prije da se oprobam u struci i gradim poslovnu karijeru. Modeling ću da stavim svakako u drugi plan, ali, što da ne, radit ću sve dok budem dobro izgledala. I kada osnujem porodicu, koja će mi biti na prvom mjestu, neću zapostaviti profesionalnu karijeru i ono što me iskonski ispunjava. Kada žena nije ispunjena na određenom polju, to se mnogo vidi i odaje lošu i negativnu energiju. I onda uvijek neko trpi. Prelijepo iskustvo je proputovati, ali moraš da ostaneš svjestan da je to limitiran angažman i da razmišljaš šta ćeš dalje u životu.
Mnogo je govoreno o Vašem susretu s Johnnyjem Deppom u Beogradu. Kako je došlo do toga i jeste li imali priliku sresti se s još nekom svjetskom zvijezdom i, ako jeste, koja je to? Kakvo iskustvo nosite s tog susreta?
– Susret s velikim svjetskim glumcem Johnnyjem Deppom je zaista bio neobičan. Bila sam s drugaricom u jednom restoranu u Beogradu, a nekoliko stolova dalje sjedio je neko za koga sam pomislila da liči na njega. Nakon nekoliko trenutaka prišao nam je konobar i donio piće od Deppa. U prvi mah mi je bilo smiješno, jer sam pomislila da je neko opsjednut njegovim likom i pokušava ličiti na njega. Nakon toga prišao nam je njegov menadžer i predložio da se fotografiramo s glumcem. Bila sam zaista iznenađena njegovom jednostavnošću i pristupačnošću. Za mene je to veliko iskustvo da vidim kako su najuspješniji i najostvareniji ljudi, zapravo, jednostavni, prirodni i bliski.
Osim što ste atrhitektica, Vi ste i uspješna manekenka. Na kojem tržištu najviše radite, te koji su Vam dosad realizirani modni angažamani posebno dragi?
– Najviše radim na turskom tržištu. Smatram da je to veliko tržište koje voli lijepe žene. Za razliku od Pariza i Milana, koji isključivo vole fashion modele. Tako da sam se držala turskog tržišta i svaki posao prihvatam uz osmijeh na licu. Svi anganžmani su mi podjednako dragi. Najviše volim da radim beauty kampanje, mislim da je to moj teren.
Kako tamo izgledaju kastinzi? Je li mnogo lakše uspjeti u Turskoj nego u našoj zemlji?
– S obzirom na to da je Istanbul milionski grad, mnogo vremena se izgubi u prevozu s jednog na drugi kasting. Obično traju po cijeli dan, od ranog jutra do večeri. Uglavnom je to pet, šest kastinga dnevno, i na njih dolaze djevojke iz svih evropskih agencija. Generalno, Turska je veliko tržište i možete uspjeti isključivo ako se predate 100 posto, te inspiraciju i motivaciju tražite u svakodnevici koja će biti pokretač i okidač do uspjeha.
Je li bilo i nekih neprijatnosti i šta je najgore što Vam se desilo u modelingu?
– Iskreno, nisam se susretala s neprijatnim trenucima u modelingu. Mislim da je to, prije svega, stvar vaspitanja. Kada ste naučeni da odgovarate za svoje postupke, onda promišljenije i opreznije pristupate svakoj prilici ili situaciji.
Iz kakve porodice dolazite, kako provodite zajedničko vrijeme, nedostaje li vam porodica jer ste od nje zbog svog posla poprilično odsutni?
– Dolazim iz jedne radne i skladne porodice. Mi smo velika porodica od pet članova. Odrasla sam u velikoj ljubavi i poštovanju u kući. Moja mama je doktorica veterine, tata se bavi telekomunikacijama. Sestra je profesorica biologije, brat medicinar, a ja sam postala inžinjer scenske arhitekture. Zanimljivo je što svi imamo različita profesionalna zvanja i što stalno oplemenjujemo jedni druge. Mislim da je vrlo važno uzajamno poštovanje djece i roditelja. Nas je troje djece i roditelji su uvijek uvažavali naše mišljenje i stav, zato mislim da smo izrasli u ljude sa stavom i da znamo šta želimo u životu.
Šta najviše pamtite iz djetinjstva?
– Moje dijetinjstvo je ispunjeno s mnogo ljubavi. Zahvaljujući prirodi i mojim roditeljima imala sam sretnu okolnost da rastem sa sestrom i bratom. Nikada nam nije bilo dosadno. Uvijek smo bili inspirativni za igru, učili jedno od drugog. U posebnom sjećanju su mi praznici koje smo obilježavali u toploj porodičnoj atmosferi, kao i ljetovanja i zimovanja u krugu porodice. Srednje sam dijete u porodici. S sestrom i bratom funkcionišem kao jedna duša i tri tijela. Oni su moje neprocjenjivo bogatstvo i jedini pravi i iskreni prijatelji. Svi smo podjednako samostalni, radni i uvijek pomažemo jedni druge. Za velike životne odluke uvijek sam se konsultovala isključivo s njima i uvijek sam isplovila na pravi put.
Beauty savjet koji ste naučili od vrhunskih vizažista ili od sestre, mame, tetke, bake?
– Moja majka i sestra imaju nježnu i mladalačku kožu, te je sigurno i njihova zasluga što i moja koža lijepo izgleda. Pristalice smo isključivo prirodnih preparata koji su dostupni u kućnim uslovima. Koristim ricinusovo ulje za rast trepavica i kose. Svakog jutra pijem času tople vode s jabukovim sirćetom. Lice najviše volim da njegujem kokosovim uljem, jer savršeno hidrira kožu i štiti od infekcija. Lice često umivam kamilicom. To su sve sitni trikovi dostupni svima. Ali u svakom slučaju, ako niste zadovoljni i srećni, nijedan kozmetički preparat ne može učiniti da izgledate lijepo. Unutrašnji mir i ispunjenost zrače iz očiju i očitavaju se na licu.
Šta biste savjetovali djevojkama koje se tek žele upustiti stazama koje ste Vi već prošli?
– Lijepo je što smatrate da sam dovoljno kompetentna da mlađima dam savjete i podijelim iskustva. Prije svega, svako od nas je jedinstven i neponovljiv. Geni nam određuju karakter, a vaspitanje, obrazovanje, navike i odnos prema stvarima i pojavama konačno oblikuju ličnost. Najvažnije je biti u skladu sa sobom, nikad ne pokušati biti neko drugi. Osnovno je sačuvati prirodnost. Pošto je početak bavljenja modelingom povezan s ranom mladosti, potrebno je biti svjesan prioriteta. Školovanje je na prvom mjestu. Uz dobru organizaciju i planiranje, može se biti uspješan na oba polja. Osnovno je poslušati savjete onih koji su uspjeh pokazali ličnim primjerom, ali njegujući svoju osobenost. Također, imperativ je slušati unutrašnji glas i činiti ono što je u skladu s vaspitanjem i lijepim ponašanjem. Naravno, moramo biti svjesni da su snimanja i slikanja često iscrpljujuća i ako niste spremni na višesatno stajanje, često u prostorima koji su inspirativni za kreatora i fotografa, izloženi promaji, pretjeranoj toploti ili hladnoći, teško možete biti uspješni u ovom poslu. Pošto sam za svoje osnovno zanimanje izabrala scensku arhitekturu, a to podrazumijeva spoj tehnike i umjetnosti, cjelodnevne vježbe na fakultetu su me dodatno naučile posvećenosti i strpljenju.
Koliko su Vam roditelji podrška u poslu kojim se bavite?
– Roditelji su mi uvijek bili podrška, ali na suzdržan način. To je bilo balansiranje na “tankoj žici”. Ipak, oni pripadaju generaciji koja vjeruje u zvanično obrazovanje. Meni je bilo dovoljno što me nikada nisu sputavali. Često je porodični dom bio usputna stanica da stignem na neko zakazano slikanje u nekoj zemlji u okruženju ili drugom gradu naše zemlje. Oni se ponose mnome, jer sam zadržala vrijednosti kojima su me oni učili i opravdala njihovo povjerenje.
Kako izgleda privatno vrijeme Nataše Derikonja?
– Svoje privatno vrijeme nastojim posvetiti isključivo sebi, svojoj porodici i partneru. Mislim da treba njegovati prave vrijednosti i nikada da ne zaboravimo odakle potječemo. Moda je stil života, a savršena ljepota je dar od Boga i prirode, ali ona se mora njegovati i to jeste Vaš glavni adut u poslu kojim se bavite.
Koliko je teško održati dobru liniju, možete li nam opisati Vaše treninge, otkriti kako se hranite?
– Aktivna sam osoba koja je stalno u pokretu. Prvo, mnogo pješačim, gdje god mogu idem pješke. Pijem mnogo tečnosti i na taj način čistim organizam. Ni o čemu pretjerano ne brinem, jedem sve u granicama normale. Nisam pristalica izgladnjivanja. Također, mislim da su sve namirnice potrebne našeg organizmu.
Koliko imate vremena za druženje s prijateljima?
– Uvijek nađem vremena za prave prijatelje. Ranije sam se mnogo više družila, ali sam sazrijevanjem shvatila da, ako odnos nije sto posto iskren, ne treba gubiti vrijeme na takve ljude i ne davati im svoje dragocjeno vrijeme. Uvijek nađem vrijeme za prave ljude s kojima se odnos svodi na obostrano poštovanje i oplemenjavanje duha.
Kako izgleda Vaš idealan odmor?
– Uvijek sam pristalica ljetovanja. Kada kažem ljetovanje, isključivo želim da se odmorim i isključim od obaveza kojima sam okružena na godišnjem nivou. Uvijek volim iznova da istražujem i radujem se svakom ljetovanju kao malo dijete. Naravno i zimovanje je lijepo, ali ne uživam toliko u čarima planine koliko u moru.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
– Ne bih mnogo da otkrivam o planovima za budućnost. Mislim da ne bismo trebali praviti planove. Kockice će se uvijek složiti u pravom trenutku kada nam je nešto suđeno. Nadam se da ću se do kraja godine zaposliti u struci i ispuniti se potpuno na poslovnom planu.