Svjesni smo šta se sve danas neće napisati zbog jednog klika. Ali sam staloženo to podnio, jer moja porodica i prijatelji znaju dobro ko sam i kakav život živim. Nazvao sam svog advokata i rekao da pošalje opomene pred tužbu pojedinim medijima ukoliko se napisi o tome da sam ja pucao ne demantuju
„Pucnjava u Sarajevu: Obučen kao Djed Mraz ranio dvije osobe“; „Napadač maskiran u Djeda Mraza pucao po Baščaršiji“; „Haos u Sarajevu – Djeda Mraz puca u ljude“;„Detalji okršaja u Ferhadiji: Gađao ljude u noge iz pištolja“; ovo su samo samo neki od naslova koji su prošle sedmice preplavili bh. portale, nakon što je 15. decembra uvečer u sarajevskoj ulici Ferhadija došlo do pucnjave. Dvije osobe su zadobile povrede od metaka, a prve informacije govorile su da je muškarac u kostimu Djeda Mraza užurbano hodao ulicom, izvadio pištolj i počeo da puca u pravcu dva muškarca i jedne djevojke. Ubrzo je vijest demantirala policija, saopćivši da je napadač nosio crnu jaknu i crnu kapu.
A, jedan od ranjenih je 29-godišnji bh. fudbaler Mirza Bašić koji se dan poslije oglasio na društvenim mrežama, potvrdivši da nema veze s napadom, nego je i sam žrtva.
– Snimao sam reklamu za jedan modni brend odjeće u Ferhadiji sa kamermanima i cijelom ekipom, gdje sam nosio kostim Djeda Mraza i duksericu modnog brenda. Tu sam, nažalost, spletom okolnosti i ranjen u nogu, jer sam se zadesio u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. Zajedno sa mnom je ozlijeđena i moja prijateljica, i to je jedina i prava istina – objavio je na društvenim mrežama krivo optuženi „Djeda Mraz“ Mirza Bašić kojem je metak završio u nozi.
Zahvalivši se rodbini, prijateljima i poznanicima na pozivima i porukama podrške, istakao je i da svi koji ga poznaju, znaju da je on cijeog života u sportu, profesionalni fudbaler koji više živi i igra van BiH i da nema nikakve veze s kriminalnim radnjama.
– Pojedini mediji označili su me kao učesnika nemilog događaja, da sam od ranije poznat policiji, pa čak i da sam ja bio napadač – „Djed Mraz pucao“, ili, pak, da je pucano na mene s namjerom. Zbog svih tih izmišljotina ukaljali su moje ime i zato ćemo završiti na sudu! Svima ostalima koji su me podržali mogu reći još jednom hvala i čuvajte se u ovom našem lijepom, ali divljem gradu – dodao je Mirza Bašić, koji je je samo za „Azru“ iz bolničke postelje nakon operacije noge dao intervju i detaljno ispričao šta se dogodilo kobne večeri.
S Bašićem smo razgovarali putem društvenih mreža tokom njegovog oporavka na Klinici za ortopediju i očekivao je da kroz nekoliko dana bude pušten na kućno liječenje.
Šta se zaista dogodilo te večeri i kako se trenutno osjećate s obzirom na to da ste u bolnici?
– Te noći sam snimao jedan reklamni spot za modni brend „Identity“ u Ferhadiji. Nažalost,u neposrednoj blizini naše ekipe koja je snimala, između dvije osobe došlo je do okršaja koji je završio tako što se začulo nekoliko pucnjeva, a jedan metak je pogodio i mene u nogu. Metak je bio u nozi, pa su me odmah operisali i izvadili metak. Na svu sreću, kost nije oštećena pa se zato vodi kao lakša tjelesna ozljeda, iako nakon svega to zvuči veoma čudno i blago, s obzirom na to šta sam doživio. Trenutno se oporavljam u bolnici, na Ortopediji, i hvala Bogu sve ide kako treba i nadam se skorom oporavku da mogu nastaviti s treninzima.
Bh. fudbaler s roditeljima
Mirza s bratom Harisom
Jeste li u tom trenutku paničarili ili ste kroz sve to prošli „mirno“, s obzirom na cijelu situaciju?
– Nisam paničario, samo sam gledao kako da zaustavim krvarenje i smjestim se dok hitna ne dođe. Inače sam u životu smiren i jako dobro se snalazim kad me zadesi neki problem.
Znate li kako je uopće došlo do zbrke u medijima pa su Vas prvobitno etiketirali kao napadača?
– Kada sam malo došao sebi poslije svih dešavanja i kada sam dobio mobitel, pročitao sam nekoliko tih članaka i nisam znao da li da se smijem ili shvatim ozbiljno to što se moje ime stavlja u tako negativan kontekst, koji nema veze s mozgom. Uostalom, svjesni smo šta se sve danas neće napisati zbog jednog klika. Ali sam staloženo to podnio, jer moja porodica i prijatelji znaju dobro ko sam i kakav život živim. Nazvao sam svog advokata i rekao da pošalje opomene pred tužbu pojedinim medijima ukoliko se napisi ne demantuju.
Koliko će dugo trajati Vaš oporavak?
– Prema prognozama ljekara, trebao bi trajati dva mjeseca, ali, poznajući sebe, ne sumnjam da ću mnogo ranije početi s laganim treninzima.
A, hoće li na kraju doći do realizacije spota koji ste snimali u trenutku kada je došlo do pucnjave?
– Videospot će uskoro ugledati svjetlo dana. Pretpostavljam da će ljudima biti jako zanimljivo pogledati reklamu nakon svih dešavanja.
Kako su Vaša porodica i prijatelji reagirali na sve to?
– Bilo je mnogo reakcija, ali, naravno, porodica i bliži prijatelji su jako teško sve ovo podnijeli, što je i normalno, s obzirom na to šta se desilo. Porodica, prijatelji pa čak i ljudi koje ne poznajem su mi pružili ogromnu podršku i zaželjeli što brži oporavak. Mobitel je zvonio 0-24. Jako sam sretan zbog toga i zaista im veliko hvala.
Živimo u vremenu superbrzog prijenosa informacija, pa se za razliku od ranijeg perioda, kada nije bilo interneta, vijesti šire kroz svega nekoliko klikova. S obzirom na Vaše iskustvo, kakvu pouku mediji bi trebali izvući?
– Nema šta se neće objaviti ili izmisliti zbog jednog klika. Kako vjerovati? Isto tako, svakog dana, naprimjer, dobijemo informacije koje se vezuju za Corona virus. Sada kada sam osjetio na svojoj koži kako se priče okreću i šta se sve piše i izmišlja, znam samo da to može utjecati jako loše na naše društvo.
Igrali ste za „Zvijezdu“ iz Gradačca, a potom u Austriji, Švedskoj, Poljskoj, a danas u Češkoj. Kako izgleda Vaš život kada ste van granica BiH i razmišljate li o povratku?
– Nakon što sam prošao sve selekcije FK „Sarajevo“ i došao u Prvi tim, odlučio sam da ne potpišem ugovor i otišao sam van BiH, tačnije u Češku. Poslije sam promijenio mnogo zemalja: Austrija, Švedska, Poljska, a onda sam se kratko i vratio u BiH, potpisao za „Zvijezdu“, ali je to kratko trajalo i opet sam otišao preko granice, gdje sam i dan-danas. Navikao sam živjeti vani, jer, osim u fudbalu, uživao sam u putovanjima i upoznavanju novih prijatelja, novih kultura, drugačijih mentaliteta… O povratku u BiH naravno da razmišljam, ali cilj mi je da ostanem vani i poslije fudbala, jer vidite i sami da je situacija u našoj zemlji sve gora, to svjedoči i ogroman odlazak mladih.
A ko je Mirza Bašić privatno?
– Rođen sam 22. februara 1991. godine u Sarajevu, tačnije u Starom Gradu. Završio sam osnovnu školu Safvet-beg Bašagić, a potom srednju školu, Gimnaziju Obala. Sa šest godina sam počeo trenirati fudbal i baviti se sportom. Uvijek sam se trudio da vodim profesionalan život, a čak nisam nikad ni okusio alkohol ili konzumirao cigarete za svojih 29 godina. Odrastao sam u skladnoj porodici i živjeli smo uvijek normalan život. Imam brata Harisa, koji je dvije godine stariji od mene, i roditelje Jasmina i Erminu, koji žive i rade u Sarajevu. Najduže što se ne vidim s porodicom otprilike je šest mjeseci, ali trudim se da se često viđamo i kad god ugrabim vremena dođem u svoj grad, jer ga, bez obzira na sve, mnogo volim, tu sam odrastao i prošao tu, što se kaže, uličnu školu i mnogo toga me veže za ovaj grad.
Bliže nam se praznici i kraj 2020., koja je bila sve, samo ne obična godina, zbog pandemije Corona virusa. Koja bi bila Vaša poruka našim čitateljima za kraj godine?
– Nakon ove vrlo teške godine za sve nas poruka je samo da svi budemo živi, zdravi i uspješni u novoj 2021. godini, jer gora od ove ne može biti (smijeh).