Knjiga „Hod u pakao“ inspirisana je stvarnošću i načinom na koji se žena doživljava. Živimo u bahatom vremenu. Među nama žive ljudi gladni ljubavi, koji dođu, zagrizu i ne smiju se njome hraniti. Ponekad odustati znači pre(živjeti). Knjiga „preŽIVJELA“ je nastavak u nadi da će pomoći mnogim ženama da, prije svega, poštuju i vole sebe. Žena, slijedeći ljubav, ode na kraj svijeta, te tada biva izigrana. Ona tada ima samo dvije opcije: ustati ili odustati. Poručujem joj: „Ustani!“. Uskoro izlazi i treća knjiga naziva „Žena“, koju radim sa svojim kolegom po vokaciji, novopečenim autorom Jasminom Delićem. Želimo srušiti mitove o ženi i onoj poznatoj rečenici „šutnja je zlato“. Nije, šutnja je tihi ubica
Nasilje nad ženama tema je koja dotiče svaku ženu, bilo da je ona bogata, siromašna, školovana ili ne, sve su u očima nasilnika samo sredstvo za iživljavanje. Da li društvo dovoljno radi na suzbijanju nasilja nad ženama? Prema crnim statistikama, već odavno je jasno da su zakoni više na strani nasilnika, nego žrtve. U borbu protiv nasilja nad ženama i sistema koji nema adekvatnu sankciju i prevenciju za nasilnička ponašanja, olovkom i papirom, ušla je 30-godišnja Nermina Latić Ćehić iz Marjanovca kod Velike Kladuše, autorica knjiga „Hod u pakao“ i „PreŽIVJELA“.
– Ustala sam u ime one što me rodila i odgojila i u ime onih što sam rodila i koje odgajam. Da se, koliko je u mojoj moći, izborim za njihova, kao i prava svih žena, ili barem onih koje me okružuju – kaže Latić Ćehić u razgovoru za „Azru“.
Iza Vas su promocije dviju knjiga: „Hod u pakao“ i „PreŽIVJELA“, u kojima snažno podržavate ženu i ono što ona treba predstavljati, ne samo za društvo već da je prvenstveno sama sobom zadovoljna. Koji je motiv zbog kojeg je nastala prvo knjiga „Hod u pakao“, a nešto kasnije i „PreŽIVJELA“, te šta je to što ih povezuje?
– Knjiga „Hod u pakao“ ugledala je svjetlo dana 3. septembra 2020. godine. Inspirisana sam stvarnošću i načinom na koji se žena doživljava. Mi živimo u bahatom vremenu. Među nama žive ljudi gladni ljubavi, koji dođu, zagrizu i ne smiju se njome hraniti. Ponekad odustati znači pre(živjeti). Žena nije predmet, stvar, niti broj. Žene su, prema mom mišljenju, oličenje hrabrosti. Žena ne umije da zna, ona uči srcem. Knjiga „preŽIVJELA“ je nastavak na prvu knjigu u nadi da će pomoći mnogim ženama da, prije svega, poštuju i vole sebe. Žena, slijedeći ljubav, ode na kraj svijeta, te tada biva izigrana. Ona tada ima samo dvije opcije: ustati ili odustati. Poručujem joj: „Ustani!“. Kod nas se u Bosni sve gura „pod tepih“, a ja sam to izvukla u ime svih žena, jer sve smo mi stvorene da budemo voljene, nikako gažene.
Kako biste okarakterizirali generalno položaj krajiške, ali i svake druge žene na našim prostorima?
– Poznato je da se u našoj sredini lik žene opisuje kao da nema svoje potrebe. Krajiška žena je kroz historiju naučila da šuti i trpi, svoje emocije gura duboko u sebe. Smatram da je svakoj ženi u svijetu potreban jak muškarac pored kojeg ona može i biti slaba.
Koliko je, prema Vašem mišljenju, bitno osnaživanje žena, kao i otvaranje mogućnosti za njihovo napredovanje, što psihičko, što materijalno…
– Svaka žena je po prirodi snažna. Ne treba da dopusti da joj o letu pričaju oni koji nisu letjeli. Treba da gradi sebe tokom cijelog života. Jako je važno za svaku ženu da je psihički stabilna i da zna razlučiti u ključnim trenucima da li joj čine dobro ili štetu. Treba nam mnogo edukacija, seminara, kurseva, predavanja kako da psihički, emotivno i duhovno izgradimo stabilnu ličnost žene, posebno u manjim općinama.
Status žena i dalje je ispod onog koji imaju muškarci. Manje su plaćene, rjeđe imaju mogućnost napredovanja, a i manje su birane na rukovodeće pozicije. Jesu li to situacije u kojima smo u neku ruku i same krive ili jednostavno sistemom, ipak, dominiraju muškarci?
– Koliko god žene odradile dobro posao, to je u očima muškarca samo pola onog što oni mogu. Ne volim diskriminaciju, niti ono pitanje: da li planirate trudnoću, a, nažalost, to često pitaju prilikom razgovora za posao. Smatram da svaka žena treba da ustane i bori se za svoja prava. Ne treba dopustiti da nas omolažavaju.
Je li, zapravo, potrebno krenuti od odgoja?
– Istinita je činjenica da iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka žena, ali i da iza uspješne žene stoji muškarac, ne bih rekla. Više su to upornost, trud, rad, odricanje, želja za napretkom i usavršavanjem znanja. Evo, naprimjer, desila se situacija da je na jednom fakultetu djevojka izlagala svoj rad s bebom u naručju. Je li iko kojim slučajem vidio ikada nekog muškarca u takvom položaju? Mislim da na odgoj muške djece utječe više otac. Želeći da mu pokaže da je hrabrost i snaga nešto veliko. Učen je da bude glava porodice. Muškarac mora naučiti da poštuje, prije svega, svoju majku, sestre, onda će on to prakticirati i u braku, ali i prema ostalim ženama. Ako muško dijete iskazuje svoje slabosti, to ne znači da je „mlakonja“ već da suosjeća, da je blag prema ženama. Sve je u odgoju, tu mnogi griješimo, a posljedice su ovo što vidimo danas.
Sredstva od prodaje knjiga uglavnom ste donirali u humanitarne svrhe, odnosno pomažete ženama.
– Kada su one u pitanju, sistem je u našoj državi zakazao. U Velikoj Kladuši dječiji doplatak je oko 12 KM. To je sramotno. Nažalost, mi za sada pomažemo samo jednoj samohranoj majci, koja živi u osmeročlanoj porodici. Nadam se, ako prodaja bude uspješna, da će se i njihov broj povećati. U svim narednim projektima za njih ćemo izdvajati dio novca.
Ko je sve podržao Vašu borbu i koliko je bitna podrška društva i medija?
– Na mojim knjigama su radili divni ljudi. Moja lektorica Fikreta Muslić, koja je ujedno bila moj, ne vjetar nego tornado. Radili su i prof.dr. Rašid Durić, doc.dr. Almira Džanić Redžić, te profesorica Mirela Keškić Kajtezović. Zaista je to poseban tim ljudi, književno djelo je upravo kod njih pokupilo prve pozitivne kritike. Moji sponzori za knjigu „preŽIVJELA„ bili su privatnici Senaid Dolić, Nihad Melikić, Admir Ćehić, Damir Jušić i Damir Hušidić. Zahvalna sam i svim medijima koji su jako bitni u današnjici zbog pristupačnosti i širenja informacija. Posebno sada, kada smo zakinuti za promocije knjiga zbog stanja s pandemijom.
Vaši planovi za budućnost?
– Naši planovi su jako veliki. Prije svega, želimo da se uskoro nađemo u knjižarama u Bosni i Hercegovini, zbog lakše kupovine čitaocima. Za sada se nalazimo na policama u Švicarskoj. Također, uskoro izlazi i treća knjiga naziva „Žena“, koju radim sa svojim kolegom po vokaciji, novopečenim autorom Jasminom Delićem. Želimo srušiti mitove o ženi i onoj poznatoj rečenici „šutnja je zlato“. Nije, šutnja je tihi ubica. Žene imaju svoja prava i po islamu. Uskoro, ako Bog da, donosim još jedno kvalitetno djelo nadahnuta svim onim suzama, gutanjima, uzdasima, samo zbog tradicije, običaja. Mnogo toga se pripisuje vjeri, želimo podići svijest kod žena. Svjetlošću i mudrošću obasjati njihove puteve.
Zar je lijepo biti jak nad nejakima
– Svakoj ženi želim da je, prije svega, voljena, pažena, poštovana. Da gradi sebe i korača prema svojim snovima, jer samo je nebo granica. Da osluškuje svoje srce, da zapamti da je bitno ono što joj dušu uskomeša, sve ostalo je nebitan zvuk. Bol koju ponekad osjeća je samo snaga za bolje sutra. Da se bori za svoja prava i prava svih nas žena. Diploma ne znači ništa, svako od nas u sebi nosi prirodan talent. Radite na sebi, umjesto na drugima, tu uvijek imate posla. Nemojte samo sanjati, ostvarujte snove.
A poruka muškarcima? – Zar je lijepo biti jak nad nejakima? Mislim da će mnogi shvatiti. Blago li se onom koji se suprotstavi modernom svijetu, podijeli i pomogne, prije svega, svojoj majci, supruzi i kćerci. Koji se lijepo ophodi prema ženama.