Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija. Već kao petnaestogodišnjakinja postala je vokalna solistica Radio Sarajeva. Veoma teško je podnijela gubitak prvog supruga. Dževada Šabanagića, drugog supruga, upoznala je tek 25 godina nakon Sabrijine smrti
Prošla je godina otkako je zauvijek zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bosanskohercegovačke muzičke scene, istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović. Desetog marta 2020., samo 17 dana prije nego što bi proslavila 84. rođendan, jedna od naših najboljih interpretatorica sevdalinki napustila je ovaj svijet, a nama i budućim generacijama ostavila u amanet da čuvamo i njegujemo najprepoznatljiviju bh. kulturnu baštinu – sevdalinku, pjesmu srca, ljubavi i sjete.
Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život. Bila je najmlađe od petero djece, pa je nadimak Beba dobila od braće i sestara, koji su joj tako tepali. Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječijem radio-horu nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom. Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota i veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija, te je kao petnaestogodišnjakinja postala vokalna solistica Radio Sarajeva.
– Moj otac je lijepo pjevušio, mada se nikad nije profesionalno bavio pjevanjem. Od njega sam naslijedila talent, ali sam dugo godina radila na svom glasu i usavršavala ga. Počela sam na sjajnom Radio Sarajevu kao klinka. Sjećam se, bilo je 300 kandidata, a primljeno nas je šest. Tek tada smo počeli da se razvijamo kao interpretatori. S nama su radili vrlo pismeni, stručni ljudi s muzičkim akademijama. Bilo je isključivo snimanje sevdalinke, izvorne bosanske pjesme – govorila je Beba.
Nosila je epitet najljepše pjevačice na prostoru nekadašnje Jugoslavije
Pogibija supruga
Porodica je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je pravila pauze u svojoj muzičkoj karijeri. Udala se veoma mlada, u 19. godini, za inžinjera Sabriju Šečića, kojeg je upoznala u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta.
Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo krunisana brakom. Tada je Beba nakratko prekinula svoju karijeru i posvetila se suprugu i porodici, a čak joj ni prvobitni smještaj u radničkim barakama nije predstavljao poteškoću. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je porodica i dalje bila na prvom mjestu.
Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao. U oktobru 1971. godine Sabrija gine u saobraćajnoj nesreći. Ostavši mlada udovica, s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, beba je veoma teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je da li uopće da opet uzme mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da ipak nastavi pjevati bile presudne riječi njenog velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.
Vjenčanje sa Sabrijom
– Beba je morala da računa s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila da pripada publici, onda mora da joj se vrati – rekao je, između ostalog, Čkalja.
Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom, koja je suosjećala s njom:
– Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču… Ja ne znam da li sam jednu strofu otpjevala – kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa.
Porodica uvijek prioritet
– I kad sam bila najpopularnija, nisam se družila mnogo s kolegama, nakon svakog koncerta, odlazila sam kući, porodici – kazivala je beba, kojoj su njena dva sina bila najveće bogatstvo. Stariji sin Senad Šečić danas je doktor medicinskih nauka i jedan od najboljih hirurga Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a mlađi, arhitekt Samir Šečić generalni je direktor Business Centera UNITIC.
– Suprug mora imati ženu, dijete majku, a i prijatelji pažnju i ljubav. Nikad nisam dozvolila da me karijera, putovanja ili moj izgled udalje od porodice, jer je ona moj temelj – često je isticala ova diva sevdaha.
Beba sa suprugom i sinovima
Ljubav je ponovo pronašla tek 25 godina nakon Sabrijine smrti, s drugim suprugom Dževadom Šabanagićem, čuvenim violinistom, koji je tada bio član Sarajevske filharmonije i profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
– Poznavala sam ga kao sjajnog umjetnika, a cijenila sam ga, prije svega, kao čovjeka. Često smo se sretali po koncertima i tada se, malo-pomalo, rodila ljubav među nama. Čovjek treba vjerovati u sudbinu, tako je trebalo biti – rekla je u jednom od brojnih intervjua Beba.
Koliko ju je Dževad volio, najbolje će nam dočarati njegove riječi:
– Moju Bebu voljet ću do kraja života. Moja duša je toliko razorena od kada je Beba otišla. Ta bol koja je tako duboka ne prolazi.
Najljepša pjevačica ikad
Svojim radom, dostojanstvom i posebnošću, ponašanjem i odnosom prema sevdalinci Beba je izazivala divljenje i poštovanje publike, koja joj je dala nadimak „dama sevdaha“ i proglašavala je najljepšom pjevačicom koja je ikad zakoračila na estradnu scenu.
– Kada u životu glumite damu ili gospodina, u jednom momentu ćete se kad-tad opustiti i bit ćete ono što jeste. Ja sam iz jedne fine tradicionalne begovske porodice i nikada, ama baš nikada nisam zapjevala ni u jednoj kafani, a sve sam postigla. Taj epitet „dama sevdaha“ dobila sam prije 40 godina, kada je zaista bilo vrlo teško nekoga prozvati damom. Dame i gospoda se rađaju. Kad napravite pokret rukom, vidi se jeste li, zaista, dama. To je urođeno, to sam ja, drugačija ne mogu biti – izjavila je jedne prilike Beba.
Ljubav s Dževadom, drugim suprugom, pronašla nakon 25 godina samoće
I zaista je svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinke, koje je pjevala širom svijeta, pokazivala ponos i snagu bosanskohercegovačke žene, bila pravi ambasador bh. tradicije i baštine.
Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, udahnula je posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.
Počasna građanka Sarajeva
Svoju karijeru uglavnom je posvetila sevdalinci, njegujući njenu izvornost i originalnost. Ostavila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki u Radio Sarajevu, ali je snimala i komponirane pjesme. Vodila je računa da aranžmani njenih pjesama imaju isključivo odlike našeg podneblja, da u njima ne bude primjesa grčke, turske, šumadijske ili makedonske tradicije. Zato su Bebine pjesme, poput „Plačem ja, plačeš ti“, „O ćuti, ćuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“… ušle u anale bh. narodne muzike i postale svevremenske.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja za muzički uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima, među kojima “Povelje Zlatne značke” RTVSA, “Oskara za životno djelo”, Nagrade za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu, ali je isticala da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva, 2013. godine, te proglašena počasnom građankom Sarajeva.
Bila je i članica Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988., izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene.
Beba više nije među nama, ali njene pjesme, svilenkasti glas kojima ih je interpretirala, njena osobnost i damsko ponašanje ostaju da žive u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.
Tekst prenesen iz novog broja printanog izdanja magazina “Azra”