Zahvalna sam Bogu i svom suprugu, koji mi je velika podrška u svemu, te porodici koja mi je velika motivacija. Na početku mog snimanja teško sam se nosila s nekim komentarima, ali s vremenom se čovjek na sve navikne. Ja sam svog muža upoznala putem Facebooka, kliše neki u taj vakat. U vezi smo bili dvije godine, nakon toga došli su u prošnju i dva mjeseca poslije sam se udala
Da život piše najljepše romane, dokaz je i priča mlade supruge, majke i youtuberice Amine Yildirim. Ova 27-godišnja Zeničanka prije šest godina izgovorila je sudbonosno „da“ suprugu Ademu, spakirala kofere i vođena ljubavlju odselila se u Tursku, u Istanbul. Amina je majka dvoje djece, četverogodišnjeg Umutcana i jednoipogodišnje Defne, a u slobodno vrijeme snima interesantne videe te sa svojim pratiteljima, kojih broji više od 10.000, dijeli zgode i nezgode svoje porodice, ali i govori o turskim običajima.
U svom prvom intervjuu za „Azru“ Amina je otkrila mnoštvo zanimljivosti, govorila je o porodici, turskoj kuhinji, ali i onim ženskim temama poput mode i ljepote. Na početku našeg razgovora prisjetila se početaka snimanja za YouTube.
– YouTubeom sam se počela baviti prije dvije godine, kad sam otkrila nekoliko turskih influensera koji na vrlo prirodan način predstavljaju sebe, svoj život i sve što se dešava oko njih u onoj mjeri u kojoj misle da je uredu. Naravno, poslije sam saznala i za neke naše domaće influensere za koje zaista nisam znala, jer me nije interesovalo sve dok se nisam udala, došla u Tursku i upoznala njihove običaje, koje još istražujem. Brza odluka, ali, prije svega, zahvalna sam Bogu, svom suprugu, koji mi je velika podrška u svemu, te porodici koja mi je velika motivacija – kazala je Amina.
Je li teško biti drugačiji na društvenim mrežama?
– Smatram da je svaka osoba posebna na svoj način, samo svakome od nas treba vremena da shvati svoj krug kretanja, mogućnosti i nivoe do kojih može da ide. Vjerujem da svi, kad otkrijemo to nešto, ako imamo jasne ciljeve, veliku želju i volju i ako zaista ono što radimo, radimo dušom, a ne zbog materijalnih stvari, možemo da uspijemo i postignemo više nego smo i sami zamišljali. Biti influenser među ovolikom silom influensera nije teško, ali biti kvalitetan i drugačiji jeste. Zaista, u sve to se ulaže mnogo truda, neprospavanih noći, sati koje smo uskratili od svoje porodice, pa evo, prije svega ja, od svoje djece, koja trebaju moju pažnju, svog vremena. Na početku mog snimanja teško sam se nosila s nekim komentarima, ali s vremenom se čovjek na sve navikne. Bitno je znati ko ste vi i truditi se svojoj publici prenijeti sebe u onom svjetlu kakvi jeste. Vrijeme mijenja mnogo toga, s vremenom su negativni komentari nestali, skoro nikako ih i nema. Sve to vas ojača, psiha je vrlo važna ako ste tu stabilni, ostalo je lahko. Ja sam zadovoljna i sretna zbog publike koja mene prati jer toliko sam divnih ljudi upoznala da jedino mogu biti zahvalna Bogu za sve što sam imala i što sam dobila u ove dvije godine zahvaljujući svom poslu.
Šta Vam je najveća inspiracija za snimanje?
– Moja porodica. Osmijeh moje djece i velika podrška muža. Mislim da svako od nas treba da ima kraj sebe nekog ko će da nam da ruku i povede nas dalje u pravcu koji mi želimo, a ne da nas taj neko vuče ka dnu.
Vaša ljubavna priča je posebno zanimljiva onima koji Vas prate. Hoćete li je podijeliti i s našim čitateljima?
– Snimila sam cijeli video o tome, koji možete pogledati na mom kanalu, ali ukratko mogu reći da uz sve predrasude od drugih, ako je ljubav prava i iskrena, nema te linije na svijetu koja može biti granica dvoma koji se vole. Ja sam svog muža upoznala putem Facebooka, kliše neki u taj vakat. Moj muž je i prije mene dolazio u BiH, brojne druge države i gradove, neko je ko jako voli da putuje. Ono što se promijenilo u putovanjima nakon što je mene upoznao jeste da je bio čest gost u Bosni, a ne u drugim državama. U vezi smo bili dvije godine, nakon toga došli su u prošnju i dva mjeseca poslije sam se udala.
Jeste li ikada pomišljali da ćete se zbog ljubavi preseliti u Tursku?
– Kao mala uvijek mi je želja bila da živim u Turskoj i mislim da mi Bosanci mnogo volimo Tursku. Slobodno mogu reći da je ljubav obostrana i kad je riječ o Turcima. Imala sam dvije želje ili da to bude neka arapska zemlja ili da bude Turska. Jedna mi se želja ostvarila, ovu drugu ćemo, nadamo se, u što kraćem roku realizirati barem na nekoliko dana.
Kako ste se snašli s turskim jezikom? Je li bilo teško naučiti?
– Uvijek kažem da se jezik uči slušajući i stalnom komunikacijom bez obzira na greške koje pravimo tokom govora. Ja sam završila turski jezik, ali tečno sam počela govoriti kad sam se udala, i to u neke dvije godine sam uspjela da propričam u tolikoj mjeri da me ne razlikuju od sebe.
Priče o Turskoj i turskim običajima su jedne od najgledanijih na Vašem kanalu. Koliko su njihovi običaji slični, odnosno različiti našim?
– Turski običaji su priča za sebe. Veoma široka tema o kojoj bih mogla pričati danima i ne bi bilo dovoljno. Neki su slični našim, a neki isti. Neki se daju prihvatiti, dok su neki vrlo čudni, a neki neprihvatljivi. U svakom slučaju, uvijek se nađe kompromis, ali u velikoj mjeri zavisi od porodica odakle dolaze, jer se običaji i tamo razlikuju jedan od drugog, zavisno od sela ili grada.
A, koje turske običaje ste Vi usvojili?
– Kod Turaka je običaj, kada musafir (gost) dođe, da se stavlja čaj, a ne kahva kao kod nas. Ako neko dolazi iz daleka, a stariji je član porodice, ljubi se ruka. Evo ova dva mogu izdvojiti kao meni zanimljiva. Naravno, ima ih mnogo, ali nemamo toliko vremena da sve to prenesemo na papir.
Turska ili bosanska kuhinja?
– Rođena sam Bosanka i naravno da mi više prija bosanska hrana, međutim, turska hrana je s orijentalnim začinima koji je čine posebnom. Uživam u njihovim receptima. Ono što mogu spomenuti kad smo kod hrane jeste da je ulična hrana kod Turaka vrlo poznata i ukusna, kao što su doner, sendvič od ribe – balik ekmek arasi, cig kofte, durum i slično.
Je li Vam se bilo teško navići na život u drugoj državi, daleko od porodice?
– Život u drugoj zemlji jeste težak bez porodice u smislu da, kad vam je pomoć potrebna, nisu tu, ali ako ste u krugu ljudi koji vam uvijek stoje na raspolaganju, da na nekoliko sati malo odahnete, ništa vam nije previše. Muževa porodica je i moja porodica, tako da uopće nisam imala problem s navikavanjem. Nikada mi nisu dali prostora za brigu. Uvijek su uz mene. Jedino što je malo teško u Istanbulu, jeste to što je život veoma brz, jer je poznato turističko mjesto, pa je zbog toga velika gužva, a nedjeljom, kad treba da je mir, Istanbul je krcat.
Majka ste dvoje prekrasne djece. Čime Vas oni svakodnevno uveseljavaju?
– Jednoj majci je samo postojanje njenog djeteta radost pa tako svaki osmijeh, svaka zajednička naša igra ili zajedničko novo učenje o nečemu mene čine sretnom. Djeca su blago koje treba njegovati i obasipati ljubavlju i znanjem, jer kako rastu, ako smo radili pravilno s njima, sve ono čemu smo ih naučili će se samo povećavati. Kako se bude to povećavalo i naša duša će biti još više ispunjena, jer saznanje da ste majka djece kojom se ponosite daje vam titulu koju ne može svako da ima.
Govorite li s njima bosanski jezik, učite li ih našoj kulturi i običajima?
– To što smo mi udaljeni od BiH, ne znači da moja djeca ne pričaju bosanski jezik. Naravno da ih učim našem jeziku i to je nešto što je nama mamama koje smo u drugim državama zadatak da radimo. Djeca su kao spužve, sve upijaju dok su mali. Mi se nalazimo u okruženju gdje se uvijek čuje turski jezik i naravno da će bolje razumjeti turski, ali zbog svakodnevne komunikacije s njima tokom dana ili razgovora s porodicom, ja sam prezadovoljna kako oboje pričaju i razumiju oba jezika.
Koliko često dolazite u svoju domovinu? Šta Vam najviše nedostaje?
– Kao što rekoh, živim u turističkom gradu i uvijek je gužva, najviše mi nedostaje naš bosanski mir. Onaj odmor uz kahvu, naš bosanski merhametluk. Dolazimo dva puta godišnje, ali zbog ove sve situacije koja nas je zadesila u BiH nisam bila godinu i po, tako da sam u nedavnoj posjeti dala sebi za pravo da uživam za sve ono vrijeme koje nisam bila tu, da se odmorim, kako bih po povratku u Istanbul bila odmorna za tempo koji nas čeka.
Kako izgleda jedan Vaš dan?
– Moj nijedan dan nije isti. Kad ste majka, nikada ne možete sa sigurnošću reći da će ono što ste planirali biti odrađeno. Na ovo ću odgovoriti ovako, ne trebamo tjerati djecu da se nama prilagođavaju već se mi njima i njihovim potrebama trebamo prilagođavati. Sve će proći, naše navike će ostati, ali njihovo djetinjstvo nećemo moći vratiti.
Otkrijte nam tri stvari o sebi koje nismo znali?
– Iskrena sam i direktna osoba. Ne bojim se reći što mislim niti iznijeti svoje mišljenje, makar bila jedina koja tako misli, uvijek se borim za ono što želim i nikada ne razmišljam šta će drugi reći, pa mislim da sam ono što treba da se zna svojoj publici i rekla, ostalo neka ostane u privatnosti.
Često putujete s porodicom i na jedan divan način sve destinacije predstavljate pratiteljima na društvenim mrežama. Koje su, prema Vašem mišljenju, tri destinacije u Turskoj koje svako mora posjetiti?
– Svaki kutak Turske je predivan, svaki ima ono nešto što nas privuče bio to Bosfor, bila to Galata ili obični Sultan Ahmet park ili možda Kapali čaršija. Ja sam očarana Alacatijem, Safranboluom i jednim popularnim mjestom samo za fotografitanje Taht Istanbulom.
Kako izgleda Vaša beauty rutina?
– Uvijek dan počnjem kafom i pranjem lica hladnom vodom te, naravno, pilingom. Jednostavno, osjećam se svježe poslije. Nikada se ne šminkam kada sam kući, jer volim da mi koža bude odmorna i da malo ima zraka. Naravno da volim koristiti šminku i ono bez čega ne mogu jesu puder, rumenilo i maskara, ostalo nije bitno. Moja najbolja ispomoć u svemu ovome je beauty blender, bez njega puder ne volim da nanosim. Obavezno parfem, zavisno od vremena, ali uvijek imam njih nekoliko koje sam rasporedila po svom ukusu za svako vrijeme.