Sara Bečarević je četrnaestogodišnja djevojčica iz Visokog koja snagom volje pomjera granice nemogućeg. Da se u životu uvijek isplate upornost, trud i rad dokaz je i mlada sportašica koja je rođena bez lijeve podlaktice, no to je nije spriječilo da ostvari svoj san i bavi se ritmičkom gimnastikom.
Uvijek vedra, nasmijana i sjajno raspoložena, Sara privlači pažnju gdje god se pojavi. Uprkos invaliditetu od devete godine se bavi ritmičkom gimnastikom koja se doživljava kao harmoničan spoj umjetnosti i plesa. Mlada i perspektivna Sara učenica je osmog razreda Osnovne škole „Mehmedalija Mak Dizdar“ u Dobrinju, a kako nam priča, bavi se sportom koji najviše voli uz veliku podršku svojih roditelja, trenerica, škole i prijateljica.
Samo za „Azru“ Sara i njena trenerica Amina Lepić Mlivić govorile su o ovom prekrasnom sportu, treninzima, takmičenjima, a otkrile su nam i planove za naredni period.
VELIKA PORODICA
– Od malena sam voljela ritmičku gimnastiku, gledala sam svjetska prvenstva na televiziji i mnogo me je oduševila te sam od tada pokušavala da radim kao i ostale gimnastičarke. U početku mi je bilo teško da radim kao i ostale djevojčice, ali s trudom, samopouzdanjem, željom se sve može. Nikada ne treba odustati, čak i ako se čini teškim i nemogućim, sve je moguće. Ritmička gimnastika za mene predstavlja nešto najljepše što mi se desilo u životu. Mi se mnogo družimo, idemo na razne izlete, turnire i ostalo. Mi smo jedna velika porodica. Uvijek smo jedni uz druge, podržavamo se. Drago mi je što sam baš izabrala ovaj klub, gdje sam upoznala prave prijateljice i trenerice, koje me na svakom koraku podržavaju i ohrabruju i koje me čine sretnom – uz osmijeh će Sara na početku našeg razgovora.
Za četiri godine, koliko se već bavi sportom koji se smatra najljepšim na svijetu, ostvarila je mnoge uspjehe, posjetila razne države, takmičila se na međunarodnim takmičenjima te nastupala na brojim manifestacijama.
– Prvi trening nije bio težak. Kada sam prvi put došla, oduševila sam se kako ostale djevojčice rade i mnogo mi se svidjelo te sam i ja pokušavala da radim, nije odmah uspjelo, ali s trudom i radom sam uspjela. Osjećala sam se posebno, znala sam da ja to mogu. Nisam se razlikovala od drugih djevojčica, radila sam potpuno isto kao i ostale djevojčice. Na prvu se čini teškim, ali kad se malo više potrudiš, postaje sve lakše – kazala je Sara, koja je i velikim i malim ogromna motivacija i inspiracijama.
S predrasudama se, kaže, nije susretala.
– Svi su me prihvatili onakvu kakva jesam. U svoje prijateljice i trenerice imam povjerenja, nikada me nisu izdale. Uvijek im mogu reći šta me muči, jer će me posavjetovati. Vrlo mi je drago što imam tako dobre prijateljice i trenerice.
SPORT POMAŽE U RAZVITKU TIJELA
Sara je jedna veoma borbena djevojčica, a kako ističe, oduvijek je bila takva, borila se, trudila i vježbala. Za sve djevojčice i dječake koji oklijevaju da se počnu baviti nekim sportom Sara ima vrlo važnu poruku.
– Preporučila bih da se bave sportom, jer sport čini osobe sretnijim i jačim, daje im samopouzdanje. Bez obzira na to postoji li neki nedostatak, ništa nije nemoguće, jer prepreke ne postoje. Također, sport pomaže u razvitku tijela. Pomoću sporta se postaje bolja osoba. Nikad ne odustajte, čak i ako vam govore da je nemoguće i da to ne možete, ne obazirite se, jer sve se može.
Čudesna Sara, kako je nazivaju, takmičila se na brojnim međunarodnim turnirima u Bosni i Hercegovini, ali i van granica naše države, te ostvarila zapažene rezultate, a, kako ističe njena trenerica Amina, u većini slučajeva vratila se kući s medaljom.
– Izdvojila bih takmičenja u Budvi, Sofiji, Ljubljani i Novom Sadu, gdje je imala izuzetno jaku konkurenciju, a bila sjajna na terenu – kaže Lepić Mlivić, dugogodišnja trenerica ritmičke gimnastike u klubu „Visoko“.
Amina se prisjetila kako je izgledao njihov prvi trening.
– U početku mi je bilo neobično, jer je i za mene to bilo novo, pa smo se ona i ja, tokom njenog treniranja upoznavale, gdje sam se ja dodatno edukovala i istraživala kako da joj pomognem s invaliditetom u sportu, a da joj to ne predstavlja prepreku. Posmatrala sam je na treninzima, prepoznala njen talent i moram priznati da se razlikovala od drugih djevojčica, ali u tome što je bila uporna i što je imala želju da nauči nešto novo. Također, njenu vatru u očima nisam mogla ne primijetiti, jer, kada se pusti muzika, zavlada terenom. Sara je jedna veoma hrabra djevojčica, puna energije. U sebi nosi mnogo talenata, od kojih je jedan ritmička gimnastika. Za kratak period, tokom treniranja, Sara je savladala mnoge stvari u ovom sportu. Ona je puna ljubavi, oko sebe širi pozitivnu energiju, inspiracija je za sve nas i zbog toga je svi u našem klubu volimo. Kada je vidim na terenu, pred sudijama, moje srce je puno, jako se ponosim njom i sretna sam što je baš mene izabrala za trenericu.
Sport je veoma bitan segment života. Upitali smo trenericu koliko je sport otežan osobama s invaliditetom te koliko država pomaže našim mladim i perspektivnim sportistima.
LOPTA I ČUNJEVI NAJZABAVNIJI
– Ritmička gimnastika, odnosno sam sport, itekako doprinose inkluziji osoba s invaliditetom i tome bi se trebala posvetiti mnogo veća pažnja, cijelog društva. Nažalost, u tom slučaju izostaje podrška svih nivoa vlasti i brojnih organizacija iz naših zajednica. Na Sarinom primjeru smo to vidjeli, jer ona do sada, tokom svih ovih godina treniranja i borbe za odlične rezultate, nije dobila nikakvu podršku i to je ono što nama svima otežava rad. Općenito, sport i sportski radnici u Bosni i Hercegovini nemaju mnogo podrške i sve se svodi na prijatelje i sponzore klubova koji nesebično u okviru svojih mogućnosti pomažu naš rad, ali ono što nedostaje je sistemski uređena podrška, kojom bi nam rad svake godine bio zagarantiran, zbog budućnosti naše djece – objasnila je.
Sara ne krije koliko se raduje svakom novom treningu i takmičenju, koji joj pričinjavaju izuzetnu sreću, radost i priliku za stvaranje novih uspomena.
– U sjećanju će mi posebno ostati turnir u Sofiji, u Bugarskoj, gdje sam osvojila drugo mjesto i nagradu „Favorite of the Audience – Miljenica publike“. Također će mi u sjećanju ostati turnir u Novom Sadu, gdje sam osvojila prvo mjesto u vježbi s obručem i drugo mjesto u višeboju u jakoj konkurenciji.
S ushićenjem nam priča da od svih rekvizita najviše voli raditi s loptom i čunjevima, jer su mnogo zabavni, imaju zanimljiva majstorstva i izbačaje koji joj se sviđaju.
– Voljela bih se okušati na evropskom, svjetskom prvenstvu i olimpijadi, jer je to veliki uspjeh. Nije lako doći do te razine, mora se baš truditi, vježbati i raditi, ali ja to mogu – iskreno će Sara.
Još jedna uspješna godina je iza njih dvije, a u Novu su ušle s mnogo nade i optimizma.
– Plani i program za 2022. trenutno pravimo, mada, moram priznati, veoma je teško išta planirati zbog trenutne pandemije. U januaru idemo na zimske pripreme, a sezona turnira nam počinje u martu – zaključuje Amina.