Danas se mramorni uzorci smatraju svevremenskim i klasičnim, posebno kada se reproduciraju na tapetama i tkaninama u mješavini nijansi. Izvorno izumljen u 12. stoljeću u Japanu kao suminagashi, fluidni motiv migrirao je u Tursku, da bi naposljetku stigao u Evropu 1700-ih godina. Proces dizajna bio je jednostavan; manipulacije pigmentima na površini tekućine razvili su se u vrtložne uzorke i prenijeli na papir. Mramor se odavno koristi da učini interijere ekskluzivnijim, kao i da napravi dramatičnu atmosferu u svakoj kući, ali je tradicionalno ograničen na odabrane oblasti – kupatilo i kuhinju.
Međutim, novi trendovi dozvoljavaju igranje s različitim materijalima i printovima mramora. Tako je sada, više nego ikad, mramor zastupljen u dnevnom boravku, hodniku ili čak na terasi. Kada razmišljamo o mramoru kao elementu dizajna, mi uglavnom zamišljamo ogromne, hladne i uzdržane površine koje se najčešće pojavljuju u klasičnim, tradicionalno luksuznim prostorima.
Danas mramor ponovo postaje popularan, ali njegov povratak obilježen je tragom modernog i savremenog dizajna.