Naida Kundurović o novom životnom poglavlju: Naučila sam prigrliti suze, mračne strane i svoje loše dane

Piše: L. K. P.

 

Naida Kundurović, jedno od prepoznatljivijih TV lica kako u Bosni i Hercegovini, tako i u našem regionu, od augusta je na jednoj, kako kaže, svojevoljnoj pauzi od TV ekrana i novinarstva. Nakon što se vratila na posao poslije porodiljske pauze, uređivala je i vodila emisiju „Inspiracija“ i ugostila mnoge ličnosti sa zanimljivim životnim iskustvima.

Nije tajna da je i stavila tačku na brak s Visočaninom Esadom Zečevićem, umjetničkim direktorom jednog produkcijskog studija, ali o toj temi još nije spremna da govori. Naida i Esad vjenčali su se u decembru 2019., a upoznali su se nekoliko mjeseci ranije u Visokom. Kćerka Aja im se rodila u maju 2020. godine. Svestrana i sama inspirativna od sebe, lijepa Naida odlučila se da završi put koji je sebi zacrtala prije nekoliko godina da završi započeti studij.

–  Prilikom odabira fakulteta, još tada sam se dvoumila između psihologije i novinarstva. Međutim, novinarstvo je prevagnulo i mnogo mi je drago zbog toga, to je moja velika ljubav i televizija je nešto što me privlači i odgovara mom temperamentu, dok je psihologija moja druga ljubav – istakla je Kundurović na početku intervjua za magazin „Azra“.

Za početak, ljeto nam se bliži kraju. Vi ste ovog ljeta, sudeći prema fotografijama na društvenim mrežama, baš uživali. Gdje ste sve bili, šta ste posjetili i kakva je Aja bila saputnica?

– Ljeto je bilo poprilično dinamično, s obzirom na to da je kraj augusta, nekako sam sigurna da bismo mogli napraviti i malu restrospektivu. Već u junu sam pozvana od Nacionalne turističke zajednice Crne Gore da kao počasni gost zajedno sa svojim prijateljima dođem u Crnu Goru i napravim neku lijepu prezentaciju ovogodišnjeg ljeta i svih sadržaja. Bila sam oduševljena pozivom, prvenstveno zato što mnogo volim Crnu Goru i privatno sam često tamo. Uputili smo se Aja i ja i još moji prijatelji na jedne uzbudljive putešestvije. Obišli smo Crnu Goru od juga do sjevera. Nakon toga smo Aja i ja otišle u Kemer u Tursku, tu smo bile sedam dana.

Mnogo volim porodična putovanja i od malena s roditeljima njegujem taj duh i tradiciju. To je nešto što djeci ostaje zauvijek u pamćenju. Nakon toga odlazim u svoju malu oazu u mjesto Duboka na hrvatskom primorju, s Ajom i još jednom prijateljicom i njenim psom, tako da smo bili podržani i sa životinjskim carstvom. Ja sam u Dubokom naučila plivati, tako da s Ajom nastavljam tu tradiciju. Onda se sve nastavlja na Sarajevo Film Festivalu, gdje odlučujem da se pojavim nakon dvije godine i na red carpetu, da predstavim i rad moje drage dizajnerice Belme Tvico, koja je i moja prijateljica sa svim tim odijelima koja meni, čini mi se, dobro stoje, znam ih iznijeti. Tako da, poprilično je bilo dinamično i jako sam se zaželjela iskreno tog ritma i vajba te nakon dvije godine pauze, što zbog Covida, što zbog porođaja, zauzela sam mjesto koje mi pripada.

Nedavno ste objavili da pravite pauzu od novinarstva, posao na televiziji stavljate na pauzu. Upisali ste Fakultet geštalt psihologije?

– Trenutno sam od augusta na jednoj svojevoljnoj pauzi. Odmaram malo od moje ljubljene televizije s obzirom na to da sam odlučila da dovršim fakultet koji sam upisala prije tri godine, međutim, radi porodiljskog odsustva sam morala pauzirati . Htjela sam kao majka da se posvetim Aji na kompletan način. Sada je došlo vrijeme da dovršim taj svoj ljubljeni put. U 32. godini sam upisala potpuno novi fakultet, nakon 15 godina karijere u medijima napravila sam neki zaokret, što je bilo za mnoge neočekivano. Psihologija je moja velika druga ljubav i  psihologijom se planiram baviti u budućnost, ona nam je svima potrebna danas mnogo više nego ranije, nakon svih ovih demona s kojim smo se susretali.

Objasnite nam šta znači geštalt?

– Riješ geštalt potječe iz njemačkog jezika i označava cjelinu, to je jedna iskustvena nauka koja se bazira na relaciji klijenta i terapeuta u kojoj se fokus pokušava dati toj cjelini između uma, duha i tijela. Želja mi je nastaviti raditi s ljudima i pomoći ljudima kako u svom gradu, tako i u našem regionu, da postanu cjelovite ljudske jedinke. Mislim da se ništa ne može mjeriti s tim kada je neko potpuno zdrav iznutra i zna u kojem pravcu ide.

Poznati ste po tome da dijelite pozitivne misli, uvijek ste nasmijani i vedri. Koliko je to bitno u životu i gdje Naida pronalazi smiraj i sreću?

– Osmijeh je moj lightmotiv. Mislim da je to tako od djetinjstva, roditelji su mi govorili da sam bila jedno vedro i nasmijano dijete i moj energični duh je prisutan zaista od rođenja. Volim život u njegovom punom obliku, a mnogo puta me i on slomio i bacio na koljena i povrijedio, kao i sve nas. To je, zapravo, život, ja to nekako tek unazad 10 godina shvatam kada i malo dublje odlučujem da zarovim, ne samo u psihologiju nego i druge razne duhovne discipline, jer tako postajem okrenuta negdje od 2012. istraživanju same sebe, suštine života, smisla života i postojanja, propitivanju raznih odluka. Zanima me poredak stvari, zašto je onako kako jeste. Uviđam da bi čovjeku, da bio tako pun energije i nasmijan, bilo potrebno da liječi nezdrave dijelove sebe. Tako daleko od toga da je Naida uvijek nasmijana i pozitivna, nego je Naida naučila da prigrli i suze i one mračne strane i svoje loše dane i svoja neraspoloženja i nekako da ih prihvatim i, čini mi se, kad ih prihvatim, one brzo nestanu. Nalazim snagu u istraživanju vlastite duše i načina na koji joj gode, predana sam uranjanju ljepih misli, knjiga, druženja.

Jednostavno sveobuhvatnost postojanja me veseli i daje mi snagu, raduje me za svaki novi dan koji predstoji i daje mi osmijeh kao moj zaštitni znak.

Koliko ste dobili podrške od porodice, prijatelja nakon Vaše odluke da nastavite studij koji ste upisali u 32. godini?

– Dočekalo me čuđenje, ali kada sam im malo bolje objasnila vezu novinarstva i psihologije, moja primarna profesija može se vezati s psihologijom i takve vrste emisija nam zaista nedostaju. Nakon razgovora s roditeljima i prijateljima, kada su vidjeli koliko to meni godi i mom životu, onda su shvatili da je to ispravan odabir i da me samo mogu podržati u mojoj odluci. Čekaju dan kada ću diplomirati i zezaju da se red otegao ispred ordinacije.

Da li Vas dotiče tuđe mišljenje?

– Ljudi danas apsolutno o svemu imaju mišljenje i mislim da je to potpuno i prirodno, s druge strane, jedan od najvećih strahova čovjeka jeste strah od tuđeg mišljenja. Način na koji ja to prevazilazim jeste definitivno radom na sebi, odnosno korekcijom svog stava prema slušanju tih tuđih mišljenja. Smatram da svako treba da vlada svojim kraljevstvom i onda uplit iz drugog kraljevstva vam ne može praviti problem. Znam da se ne sviđam svakome i tokom 15 godina rada susrela sam se s mnogim suprotnim mišljenjima, zahvalna sam za kritike. Prije sam se uzrujavala, sada samo prođem pored toga. Ako znamo svoju svrhu postojanja nijedno drugo mišljenje nas ne može spriječiti da budemo to što jesmo.

Koliko imate pratitelja na društvenim mrežama, s kakvim se komentarima susrećete i koliko su u današnje vrijeme važne društvene mreže?

– Mene često nazivaju, popularno rečeno, influensericom s obzirom da na društvenim mrežama imam blizu 20.000 pratilaca na Instagramu, a na Facebooku gotovo 10.000. Ja često dijelim neke isječke iz svog zapažanja u životu, čak ne iz svog privatnog života, mimo sebe i Aje, više o nekim razmišljanjima koja su mene oblikovala. Nisam klasični influenser, više sam neki duhovni infleunser, životni influenser, ali ne s ciljem da ja kreiram život ljudima, već s ciljem da ponudim kroz svoja iskustva neke spoznaje i lekcije ljudima koji žele to da čuju, svako ima svoj izbor. Nekome mogu biti inspiracija, nekome mogu biti živa dosada, tako da imam divnu skupinu ljudi s kojima razmjenjujem iskustva. Meni su društvene mreže zaista donijele sjajne stvari, jer ima jedan divan citat: „Nemoj influensant ljudima pokušaj da utječeš na njih, pokušaj da ih osnažiš, oplemeniš, da im pomogneš“. To je moj moto prilikom vođenja društvenih mreža. Trenutno sam odlučila da napravim digitalni detox i da se isključim sa socijalnih medija neko vrijeme i pravim jednu vrstu eksperimenta.

Da li sebe smatrate hrabrom ženom?

– Nelson Mandela je rekao divnu stvar, da hrabar čovjek nije onaj koji se ne plaši, zato što takav ne postoji, već hrabar čovjek je onaj koji nadvlada svoj strah. Generalno, ja se rukovodim tom životnom filozofijom. Pokazala sam u posljednje vrijeme, pogotovo sama sebi, da sam uspješno nadvladala sve svoje strahove. Oni su tu, ali sa svim svojim odlukama sam do sada zadovoljna, samim tim svakim iskorakom sam pobjeđivala taj strah i izlazila iz svoje zone komfora. Ja pobjeđujem strah svaki put kada se pojavi, to je za mene cilj kodeksa ispunjenog života i kodeksa duhovnog ratišta.

Može li se reći da ste motivacioni trener?

– Dijelit ću svoje znanje poduplano naučnom i mojom životnom diplomom. Moj cilj je da pomognem ljudima da pronađu sebe.

S bivšim suprugom Esadom pokrenuli ste „Aya’s Touch“, platformu za osnaživanje vlastite moći pojedinca s ciljem vođenja svog najboljeg života. Platformu ste nazvali po kćerkici. Pokrenuli ste i internet-stranicu i YouTube kanal u martu 2020., kada je i Corona pokucala na vrata, kao odgovor na veliki strah, nesigurnost i zbunjenost ljudi. Da li još zajedno radite na tim projektima?

– „Aya’s Touch“ je naš zajednički projekt, kojim se veoma ponosim i koji još živi nakon dvije godine od pokretanja. Registrovan je i kao firma koja zapošljava jednu divnu djevojku koja vodi društvene mreže. Organizovali smo i online radionice, odaziv je bio divan iz cijelog našeg regiona i iz dijaspore. „Aya’s Touch“  nije bio pucanj u prazno, to je moja životna misija i drago mi je što je Esad bio dio toga, dao je najbolji dio sebe. A ono najbolje od „Aya’s Toucha“ tek predstoji s našim projektima koje planiramo.

Šta je za Vas smisao života?

– Previše smo opterećeni tim izrazom. Ljudi se nekad previše propitkuju šta je smisao života pa se onda izgube u velikim očekivanjima. Ja bih rekla da ne treba tražiti smisao života, evo lično ja ne tražim smisao života već nastojim da živim smisao jednog dana, u sadašnjem trenutku, sadašnjem projektu, u sadašnjem trenutku igre sa svojom Ajom. Život jednostavno teče i to poprilično nepredvidivo. Život teba pustiti da teče i trebamo se fokusirati na one naizgled male stvari koje, zapravo, čine svaki sadašnji trenutak

Gdje se vidite u budućnosti?

– Okružena djecom, životinjama u prirodi, okružena ljubavlju i osmijesima, a isto tako okružena nekim uzvišenim ciljevima koji su unutar mene i koji su isto tako ostvareni. Tako da mislim da sam dala neki odgovor, neke svoje ljepote života.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti