Foto: V. Crvčanin – J. Fazlagić
Bosanskohercegovački pjevač Adis Škaljo početkom godine prošao je kroz pravi pakao kada je pred svoje nastup u Beogradu doživio infarkt. Samo za “Azru” ovaj talentirani Zeničanin otkriva detalje životne drame koju je prošao a koja ga je nakon svega ojačala.
Za početak kako ste?– Hvala Bogu, odlično. Osjećam se zaista dobro, sada se često našalim da sam zdraviji nego ikada, što u krajnjemi jeste istina ako uzmem u obzir da nikada nisam više vodio računa o sebi. Zahvaljujući novim životnim navikama i odličnoj brizi moje doktorice Medihe Selesković, mogu reći da sam stvarno dobro. Iza Vas je velika borba za život. Kako se sve dogodilo?
– Početkom godine, imao sam najveću životnu borbu. Jedan sasvim običan dan, koji je do početka svirke, koja je bila planrirana za taj dan, tekao po nekom ustaljenom šablonu. Ustao sam, krenuo na put, pun elana stigao u Beograd na tonsku probu u klub gdje smo trebali nastupati. Odjednom sam počeo osjećati ružan bol i pritisak u grudima. U tom momentu nisam pridavao mnogo značaja tome, iako nije bilo uopće prijatno. Otišao sam leći, odmoriti, misleći da je samo umor posrijedi. Pred polazak na svirku bol je počela biti sve jača, a simptomi ozbiljniji, znao sam da nesto nije uredu. Pozvao sam prijatelja, koji me odmah odvezao u urgentni centar gdje su pregledom vrlo brzo ustanovili da sam imao infarkt. Nakon toga sve je teklo nekako brzo, od prijema, hospitalizacije do same operacije. Ali hvala Bogu, sve je završeno najbolje moguće po mene. Zahvaljujući divnom osoblju urgentnog centra i doktoru Miloradu Živkoviću koji je radio implantiranje stenta, moj život više nije bio ugrožen.Koliko Vas je to teško stanje i iskušenje ojačalo?– Oduvijek sam smatrao da svi ljudi imaju mnogo snage da izdrže tuđe nevolje, ali da se sa svojim nisu dovoljno jaki boriti. Sve se to kod mene promijenilo u tom jednom trenutku kada sam shvatio gdje sam zapravo i da sam bio na samoj ivici života. Tada, osjećao sam da je sve dobro i da je sreća da sam ziv, ali nisam znao da li će se sve tako dobro i odvijati, te kakav će ishod zapravo biti. Sam, bez svoje porodice koju sam samo želio zagrliti. U tom momentu, odlučio sam živjeti i najteži trenutak svog zivota pretvoriti u izvor svoje snage. Tako je i sada, sve to me u mnogome ojačalo.
View this post on Instagram
Koje lekcije ste izvukli?– Iskustvo je nemilosrdan učitelj, prvo ti da “packe” pa te tek onda uči kako trebaš postupiti. Meni je moja packa bila i najvrijednija životna lekcija, da vrijeme zapravo ne “leti” nego da život prolazi, a tako isto i mi sa njim. Oduvijek sam mislio da sam mlad i da je život ispred mene vječan, sada sam shvatio da je to zapravo najveća zabluda. Naučio sam da život zaista treba cijeniti i uzivati u svakom trenutku te privilegije, da si zdrav, živ i okružen ljudima koje voliš.Kako danas gledate na ljude koji samo trče ne gledajući na sadašnjost i ljude koje vole?– S jedne strane sve to posmatram i sve bih te ljude uhvatio za rukav i rekao, stani, uspori! Ali onda se brzo vratim u period kada ni sam nisam shvatao te riječi koje su mi upućivali ljudi iz mog okruženja, iz najbolje namjere.Jednostavno život je brz, tempo modernog doba učinio je da stalno moramo brže i više. Mislim da više nije stvar ni novca, nego jednostavno kolotečine u koju upadneš i tempa koji te ne popušta. Ali generalno, rekao bih svima da uspore tempo, zagrle ljude oko sebe, popričaju sa njima, jer zaista kada se nađete u situaciji u kojoj sam ja bio, slike života vam tako brzo prolaze kroz glavu, i jedino što se pitate jeste to da li sam proveo dovoljno vremena sa ljudima koje volim, shvatite da niste, ne zato što zaista niste nego zato što vam se tada sve čini nedovoljnim i malo. U tim trenucima nisu vam bitni ni posao, ni karijera, kvadrati, novci niti bilo šta. Bitna vam je samo druga šansa i novi početak.
View this post on Instagram
Šta biste danas poručili drugima ?– Vodite brigu o svom zdravlju. volite sebe, jer ponekad druge volimo toliko jako da zaboravimo voljeti sebe, često se dajemo onima koji nas ne zaslužuju i odbijamo one koji žele biti dio našeg svijeta.Dodajte u svoj zivot malo boje, zagrlite svoje najmilije, plešite, smijte se, pjevajte, pa i svađajte, sve su to uspomene koje u svim momentima, dobrim ali i onim lošim, nosite sa sobom. U momentima najveće borbe, borbe da preživite, samo vas to drži i pokreće, to je snaga. Nema tada ni kvadrata ni novaca, tada postoji samo porodica i film zajedničkih momenata.