Digitalni svijet je uveo novu dinamiku u naše živote, brišući granice između posla, odmora i privatnog vremena. Naš mozak, stalno stimulisan notifikacijama i sadržajem, postaje preopterećen, a osjećaj da nikada nemamo dovoljno vremena sve je prisutniji. Umjesto da tehnologiju koristimo kao alat, često se dešava da ona upravlja nama – i tu gubimo kontrolu
U svijetu u kojem su notifikacije stalna pratnja, a online obaveze sve češće preuzimaju primat nad stvarnim životom, postaje ključno zapitati se: ko upravlja našim vremenom, mi ili tehnologija? O ovoj savremenoj dilemi za magazin “Azra Premium” govori magistrica psihologije i TA psihoterapeutkinja pod supervizijom Asima Bratanović, koja je psihologiju magistrirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Kao osnivačica savjetovališta Care4Me i agencije Career4Me.ba, svojim stručnim znanjem i ličnim iskustvom nudi korisne savjete kako ponovo preuzeti kontrolu, uspostaviti ravnotežu i živjeti prisutnije i svjesnije.
Zadaci online
Kako digitalni svijet utječe na našu percepciju vremena i svakodnevne navike?
– Digitalni svijet je temeljno promijenio naš odnos prema vremenu. Kada skrolamo po društvenim mrežama, vrijeme kao da nestaje – pola sata se pretvori u tri sata bez da smo toga svjesni. Naš mozak je zapravo “preoptimiziran” za nagradu koju dobija od digitalnih sadržaja – male poruke dopamina koje stižu sa svakom novom obavijesti i sadržajem koji je zapravo uvijek prisutan, ne “troši” se i u svakom trenutku dolazimo do nečeg novog i zanimljivog.
Nekada smo mogli imati jasnije granice između različitih aktivnosti – rad, odmor, druženje. Danas te granice nekako blijede i sve je isprepleteno. Jedan dio posla nam je svima online, u vidu konstantne komunikacije i obavljanja određenih zadataka online, na telefonu, mailu, u raznim grupama pa i društvenim mrežama ako nam i one na neki način čine jedan dio posla. Provjeravamo i pišemo mejlove u svakom trenutku i odgovaramo na poruke tokom raznih privatnih aktivnosti, uvijek smo dostupni i većina nas je zapravo naviknuta na to. Ova stalna povezanost nam je donijela fleksibilnost, ali i stvorila osjećaj da nikada nismo potpuno prisutni ni u jednom trenutku.
Zašto imamo osjećaj da “nikad nemamo vremena”, iako nam tehnologija olakšava mnoge zadatke?
– Paradoksalno je što se osjećamo zarobljenima u vremenu baš kada imamo alate koji bi trebali da nas oslobode. Nekoliko je razloga za to. Prvo, tehnologija je drastično povisila naša očekivanja – danas očekujemo da sve bude gotovo odmah. Nekada smo strpljivo čekali odgovor danima, a sada smo navikli i očekujemo da sve dobijemo ili završimo u nekom vrlo brzom i kratkom roku.
Drugo, živimo u kulturi “multitaskinga”. Stalno preskakanje između različitih zadataka i aplikacija troši našu mentalnu energiju i stvara osjećaj iscrpljenosti, iako smo možda obavili manje nego da smo se posvetili jednoj po jednoj stvari umjesto više stvari odjednom.
I treće, digitalna dostupnost je izbrisala granice između posla i privatnog života. Sada smo potencijalno uvijek dostupni, što stvara novi pritisak i osjećaj da nikada nismo stvarno završili s poslom ili obavezama i da svaki dan ostane nešto nedovršeno. Nažalost, to je realnost velikog broja ljudi, pa moram biti iskrena, ni moja realnost i svakodnevica se ne razlikuju od toga.
Koji su najčešći psihološki znakovi da smo previše “uronjeni” u digitalni svijet?
– Kada smo previše “zaglibili” u digitalnom svijetu, često možemo osjećati dosadu, nemir ili nemogućnost da se okupiramo na neki drugi način, a što ne uključuje bilo kakve uređaje. To je možda prvi znak. Zatim, primjećujemo da nam je teško održati pažnju na jednoj aktivnosti duže vrijeme, posebno ako ta aktivnost ne pruža stalne stimulanse u vidu zanimljivosti, kao što to čine društvene mreže.
Također, mnogi ljudi osjećaju ono što danas mlađe generacije nazivaju “FOMO” – strah od propuštanja – ako nisu stalno online. Mi zapravo u svakom trenutku u kojem uzmemo telefon i otvorimo neku društvenu mrežu ili portal, nailazimo na neki novi sadržaj, što u konačnici dovodi često do kompulsivnog provjeravanja uređaja, jer osjetimo da se u svakom trenutku dešava nešto te imamo potrebu da o tome budemo informisani. Vjerovatno je najvažniji znak da pretjerano koristimo digitalne medije kada primijetimo da offline aktivnosti koje su nam nekada ranije pričinjavale zadovoljstvo sada djeluju manje stimulativno ili čak dosadno.
Kako se stvara digitalna ovisnost i može li svako od nas postati njen plijen?
– Digitalna ovisnost se razvija gotovo neprimjetno, i da, svi možemo da se nađemo u toj situaciji. Zbog prirode poslova koje ja radim, u kojima je jedan veliki dio zapravo online, i sama se često osjetim “svezanom” za telefon i primjećujem da u određenim momentima izgubim kontrolu nad vremenom i okruženjima u kojima ga koristim.
Sve počinje s povremenim provjeravanjem i skrolanjem, koje pruža trenutno zadovoljstvo, jer uvijek na nešto zanimljivo naiđemo, a zatim se formira i obrazac ponavljanja. Naš mozak pamti te male nagrade ili “boostanje” dopamina i počinje ih željeti sve češće. Svi koji smo iole digitalno pismeni, znamo da su aplikacije i platforme s namjerom dizajnirane da pojačavaju ovu petlju – beskonačno skrolanje, personalizirani sadržaj i notifikacije koje nas mame da se vratimo.
I da, svi smo podložni tome. Naš mozak je evoluirao da traži nagrade uz minimalan trud i napor, a digitalni svijet upravo to nudi. Naravno, neki ljudi imaju veću predispoziciju – oni koji traže stimulaciju, bore se s nekim poteškoćama kada je u pitanju njihovo mentalno zdravlje, ili pak nemaju značajno velik ili dovoljan broj ljudi, prijatelja, porodice, bliskih odnosa koji bi punili puno slobodnog vremena ili prostora. U svakom slučaju, u konačnici, niko nije potpuno imun na ove mehanizme.
Vratiti kontrolu
Koji su prvi koraci ka vraćanju kontrole nad vremenom u doba konstantne povezanosti?
– Prvi korak je uvijek osvještavanje – prepoznavanje i uviđanje da smo negdje prešli granicu i da trebamo nešto učiniti po tom pitanju. Možemo pratiti koliko vremena zaista provodimo online i pokušati sebi postaviti male ciljeve u smanjenju tog vremena ili istrajnosti da održimo adekvatnu količinu vremena koji provodimo online.
Zatim, identificirati šta konkretno želimo promijeniti – nije problem tehnologija sama po sebi, već način na koji je koristimo. Ne moramo donositi radikalne i nagle odluke, jer ono što je svojstveno odraslim ljudima jeste kapacitet da izdrže frustraciju i da racionalno donose odluke. Možemo pokušati malim koracima i granicama ka samima sebi i u vlasitom ponašanju i navikama, uspostaviti ravnotežu, umjerenost i balans.
Da li potpuno “digitalni detoks” ima smisla ili je održivija postepena promjena?
– Dok “digitalni detoks” zvuči privlačno, on često nije dugoročno rješenje, baš kao što i stroge dijete rijetko dovode do trajne promjene težine i nikada do uspostavljanja zdrave izbalansirane ishrane i navika. Nakon perioda potpunog odricanja, mnogi se vrate starim navikama, ponekad i intenzivnije.
Za većinu ljudi, postupne promjene su održivije. Možete početi s manjim izazovima – vikend bez društvenih mreža, veče bez telefona, ili jutro bez tehnologije. Ove male pobjede grade samopouzdanje i pomažu u stvaranju novih navika.
Naravno, za neke ljude koji osjećaju da su zaista razvili ovisničke obrasce, kratki periodi potpunog detoksa mogu biti korisni kao “reset” iz kojeg će krenuti sa zdravijim navikama.
Kakve navike biste preporučili osobama koje žele uspostaviti zdraviju ravnotežu između online i offline života?
– Vjerujem da svi mogu pronaći ono što njima odgovara i početi s određenim metodama i koracima koji su uklapaju u njihov život. Ništa nije primjenjivo na apsolutno svaku osobu, ali neke stvari koje su nam svima zajedničke i mogu nam pomoći su svjesno i pod vlastitom kontrolom i željom namjerno uključivanje u realcije i aktivnosti koje nisu vezane za digitalne medije i istrajavanje da u tim momentima budemo isključeni iz online svijeta.
Nastojte biti svjesno prisutni tokom važnih trenutaka – obroci s porodicom, razgovori s prijateljima, druženja, igra s djecom. Ovi trenuci grade naše najvažnije veze, dok naša istovremena vezanost za online svijet čini da smo napola prisutni i da to ljudi u našem okruženju primijete i osjete.
I konačno, ne zaboravite da je tehnologija alat koji bi trebao služiti vašim većim životnim ciljevima, a ne postati cilj sam po sebi.