Foto: AZRA
Nakon velike premijere na 31. Sarajevo Film Festivalu, film “Paviljon” Dine Mustafića konačno je stigao na filmska platna širom Bosne i Hercegovine. Publika koja nije imala priliku prisustvovati festivalskoj projekciji sada može doživjeti ovo intrigantno ostvarenje koje, iza slojeva humora, skriva gorku realnost.
Slika društva
Iako se žanrovski pozicionira kao crna komedija, “Paviljon” je mnogo više od pošalica i apsurdnih situacija. Svaka scena, svaki lik, svaka rečenica odiše dubokim promišljanjem o društvu u kojem živimo. Fokus filma je na starijim i nemoćnim osobama, ali istovremeno i na načinu na koji ih društvo, naročito mlađe generacije, često zaboravlja, zanemaruje i marginalizira.
Radnja nas vodi od misteriozne istrage do unutrašnjosti jednog staračkog doma – prostora gdje sivi zidovi kriju još sivlju svakodnevicu. No, ono što na prvi pogled izgleda kao tipična priča o odbačenima, pretvara se u bunt, reakciju iz nemoći. Stanari doma, suočeni s lošim uslovima i nehumanim ophođenjem, odlučuju preuzeti stvari u svoje ruke, boreći se za ono što im s pravom pripada: dostojanstvo, slobodu i glas.
Savršen balans
Bosanskohercegovački redatelj savršeno balansira između gorčine i humora. Smijeh u jednom trenutku, knedla u grlu u sljedećem. Film uspijeva dirnuti u najdublje emocije, tjerajući gledatelje da se smiju, zateknu, pa čak i posrame.
Kraj filma ne donosi spektakularne preokrete, ali ostavlja snažan dojam. Publika izlazi iz kina s osjećajem da je vidjela nešto značajno. Nešto, bolno poznato, a duboko potisnuto.
I najvažnije, “Paviljon” nas podsjeća na osnovna ljudska prava, te nas poziva da se, barem na trenutak, zapitamo: koliko smo zaista ljudi u svijetu koji nas okružuje?