Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL
Pjevačica Marija Šerifović privela je kraju boravak na Baliju, a putovanje koje je trebalo biti odmak od svakodnevice donijelo joj je nova poznanstva, drugačije poglede i važne životne spoznaje.
Daleko od sina Marija i majke Verice, pjevačica je imala priliku upoznati ljude s različitim životnim pričama. Na kraju putovanja emotivnom porukom oprostila se od njih, ističući koliko su se zbližili za kratko vrijeme.
„I tako… Došao je kraj. Došli smo ovdje kao stranci. Svako sa svojim životom, teretom, strahovima i onim što je dugo prešućivao, čak i pred sobom. Danas se rastajemo kao ljudi koji jedni o drugima znaju možda više nego oni koji nas čitavog života čekaju kod kuće“, napisala je Marija.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Danas znam da nisam došla slučajno“
Pjevačica je priznala da je na polovini putovanja počela preispitivati razloge zbog kojih je otišla na Bali. Pitala se šta još može naučiti i razumjeti, ali je s vremenom shvatila da je ovo iskustvo imalo svoju svrhu.
„Danas znam da nisam došla slučajno. Odlazim s porukama koje nikada nisu bile jasnije. I s jednim neobičnim osjećajem da se u meni nešto pomjerilo. Tiho i bez velike drame“, poručila je.
Marija je otkrila i da ju je tokom putovanja iznenadila vlastita želja da se vrati u poznato okruženje. Navikla je stalno negdje ići, planirati i tražiti nova iskustva, ali je ovog puta počela drugačije razmišljati o sebi i vlastitim potrebama.
„Ja sam osoba koja nema mira. Uvijek negdje idem, uvijek nešto planiram, uvijek postoji neko sljedeće mjesto, neki sljedeći avion, neki sljedeći razlog da ne budem tamo gdje jesam. Neko bi rekao da bježim. I možda je u pravu. Možda sam godinama umjela stići svuda, osim tamo gdje je trebalo najviše. Do same sebe… A onda se dogodilo nešto što nisam očekivala. Prvi put ne želim ostati još malo. Želim kući“, priznala je pjevačica.
Najviše joj nedostaju sin, majka i prijatelji
Posebno emotivan dio poruke posvetila je najbližima, naglašavajući koliko su joj važni ljudi koji je poznaju i prihvataju čak i onda kada nije lako s njom.
„Svome sinu. Svojoj majci. Prijateljima. Svima onima koji me poznaju i kada šutim, koji me vole i kada nisam laka za voljeti i koji će mi, sasvim izvjesno, već za dva dana jesti džigericu. Ali danas mi čak i to nedostaje“, napisala je Marija.
Na kraju je zaključila da nije uvijek potrebno otići na drugi kraj svijeta kako bismo pronašli odgovore koje tražimo. Ponekad nam upravo udaljenost pomogne da ponovo prepoznamo vrijednost onoga što već imamo.
„Možda se to zove mir. A možda i susret sa samom sobom. Onaj u kojem shvatiš da nisi morala otići na drugi kraj svijeta da bi pronašla nešto novo, već da bi se sjetila koliko je dragocjeno ono što već imaš. I ako me je ovo putovanje nečemu naučilo, onda je to da ne moram stalno negdje stizati. Da ne moram stalno nešto tražiti. Da možda sve ono za čim toliko dugo trčim već postoji. I da me čeka kod kuće“, poručila je Marija.