To je bilo u jednoj četvrti
Svjetlosti
U kojoj je uvijek mrak i uvijek svjetlost
I zimi i ljeti tamo je uvijek zima
Stajala je na stepeništu
On kraj nje a ona kraj njega
Osjećao se sumpor
Jer tog popodneva uništavali su stjenice
Govorila je ovde je mračno
I zagušljivo
I ljeti i zimi ovde je uvijek zima
Božija zvijezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim
dijelovima grada
Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ovdje se umire od svega –
od toplote i zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovdje vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umrjeću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest
godina
Oboje trideset
Sa trideset godina više nismo djeca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me