Prije nekoliko dana na izložbi „Kolekcija budućeg naslijeđa” u sklopu ovogodišnjeg MESS-a, svoj rad prikazao je i konceptualni umjetnik Semir M.Dedeić alias Dante Buu. Dante u umjetničkim krugovima privlači veliku pažnju svojim djelima. Šira publika njegov rad prati na Instagramu i Facebooku. Na ovoj izložbi u Galeriji „Java” u Sarajevu Dante je odlučio da se predstavi performanceom.
– Sretan sam da su kustosi izložbe Lejla Hodžić, Margarethe Makovec i Anton Lederer odabrali moj rad za izložbu “Kolekcija budućeg naslijeđa” u organizaciji Centra za savremenu umjetnost „ROTOR” iz Graza i Internacionalnog teatarskog festivala MESS iz Sarajeva. Rad „Portret mojih roditelja” je performance potaknut trenutkom suočavanja sa strahom od gubitka voljene osobe, gubitkom roditelja, ali i pitanjem šta je to što ostaje iza nas. Za mene i moje roditelje to je trenutak koji doživljavamo skupa na Odjeljenju za intenzivnu njegu Ortopedije Kliničkog centra Koševo. To je trenutak u kojem moja majka sjedi na dnu očevog kreveta i čeka da se on probudi nakon operacije. Ja bespomoćno stojim i gledam njihovu ljubav, brigu i bol. Čin veza crnom svilom na bijelom platnu objedinjuje njeno razvučeno i beskonačno čekanje sa njegovim zamršenim i jedva čujnim disanjem.
Meditacija o tradiciji
Dante se ovog puta odlučio da veze. Kaže da je ovu vrstu rada izabrao potaknut tradicijom.
– U svom radu koristim vez. Prilikom udaje devojke su nosile miraz u kuću u koju odlaze. Bogat miraz označavao je društveni status i vrijednost imanja porodice. Osim zlata, pokućstva, često i zemlje, uz miraz se pripremalo i djevojačko ruho, garderoba i nakit djevojke, te njene rukotvorine. Već od rane mladosti, sandžačke djevojke su učile vez, tkanje i heklanje, a svoju seharu pripremale dugo prije iščekivane prosidbe i udaje. U svoje radove, tako, buduće mlade, vezale su nade i očekivanja. Uz vez maštale, nad njim dovile. Sati rada i dani provedeni u vezu i čekanju, postaju svojevrsna meditacija o tradiciji i aspiracijama jednog naroda – od onih velikih, za zemljom i nacijom do onih najintimnijih. Da joj muž bude i lijep i pametan, iz dobre kuće i radin, da ga voli i da se ne razboli. A ako oboli, da se probudi.
S obzirom na to da je konceptualna umjetnost veoma široka oblast za umjetničko djelovanje, pitamo Dantea da nam objasni koje forme najčešće koristi za obraćanje publici…
– U svom umjetničkom radu koristim širok dijapazon umjetničkih postupaka i materijala. To su: fotografija, naročito polaroid fotografije, video, te intervencije u prostoru, ali ne suzdržavam se se ni od korištenja drugih medija. Za rad „Portret mojih roditelja” izabrao sam performance kao formu izražaja. Performance je trajao osam sati. Pokušao sam naglasiti osjećaj vremena, kroz ritmično ponovljenu radnju veza, koja kao paralela s disanjem pokušava dočarati čekanje i zebnju, kojom je život protkan.
Emocije u inspiraciji
Kaže da najvećim uspjehom u svom životu smatra mogućnost da radi ono što voli, te da se zbog toga smatra sretnom osobom. Inspiracija stiže s emocijama.
– Inspiraciju za rad nalazim u vlastitim osjećajima, ljudima koje srećem, s kojima živim, u tradiciji i sveopćem savremenom društvenom kontekstu. Po meni, ono što obilježava savremeno doba je bezbroj identiteta koji su nam ponuđeni. Možemo da biramo šta i ko želimo da budemo. Međutim, ono što me kao pitanje interesuje je zašto biramo nametnute i rigidne identitete i zašto je otpora tako malo?
Kaže da su na njegov rad i ličnost najveći utisak ostavila su djela pojedinih umjetnika…
– To su tri umjetnička rada: video rad „Imagine” iz 2004. godine Šejle Kamerić, instalacija „Untitled/Perfect Lovers” iz 1991. godine Felixa Gonzales-Torresa i performans „Lips of Thomas” iz 1975. godine Marine Abramović. Radovi koje navodim se u umjetničkom izričaju razlikuju, ali za mene obrađuju temu koja mi je izuzetno bitna, a to je utjecaj drugih ljudi na naš život i kako nas to mijenja. Kako mu se odupiremo i kako nas definiše.
Kao osnov u brojim djelima Dante Buu koristi svoje tijelo, koje je, inače, prekriveno brojnim tetovažama. Objašnjava kako je i to jedna od formi u konceptualnoj umjetnosti, i to body art…
– Stavljanjem svog tijela u fokus određenih radova, kao što je slučaj s radom „My Body Is And Is Not Mine” iz 2013. godine, putem serije plakata propitivao sam ideju o tome kako se dijelimo ljudima, kako dajemo dio sebe svaki put kada postavimo fotografiju svog poluobnaženog tijela na socijalnim mrežama i kakvu to sliku stvara o nama. Tetovaže koje imam predstavljaju poglavlja mog života, ali su u isto vrijeme i body art, jer nose poruku i ideju.
Umjetničko ime pod kojim ga prepoznaju u kulturnim krugovima nastalo je prema piscu „Božanstvene komedije”
– Dante Buu kovanica je nastala prema piscu spomenutog djela Danteu Aligeriju, jednoj od mojih najdražih knjiga i uzrečici „Buu”, koju koristim u intimnom razgovoru s bliskim ljudima. Dante Buu predstavlja ideju prodiranja intimnosti u javni prostor.
U komentarima na Danteov rad/slike na Instagramu dominira oduševljenje onim što on prezentira, pa ga pitamo ko su njegovi najveći fanovi…
– One donose priču o tijelu i plakatiranju samog sebe. Sve fotografije mene koje se mogu vidjeti na društvenim mrežama, osim onih na kojima sam s prijateljima, predstavljaju dio rada „My Body Is And Is Not Mine”. Moje dosadašnje iskustvo s ljudima koji su vidjeli moje radove je pozitivno i naišao sam na mnogo razumijevanja. Također, moji radovi su otvoreni za interpretacije i pozivaju na autorefleksiju.
Nesebična podrška
Naglašava kako je njegova umjetnička karijera počela zahvaljujući Šejli Kamerić. Da nije bilo njene nesebične podrške i neprocjenjivog savjetovanja, vjerovatno bi prošle godine dok bih se odlučio da se bavi isključivo umjetnošću.
– Saradnja sa Šejlom je doprinijela tome da se kao čovjek i umjetnik razvijem u pravom smjeru, a rezultirala je radovima koje smo zajedno napravili. Šejla je ujedno bila i kustosica moje prve samostalne izložbe „Mama I am OK in the Neon Green”, koja je održana u decembru 2013. godine.
Upravo ta izložba bila je prilika da se Dante upozna s mnogim ljubiteljima konceptualne umjetnosti. Jedna od njih je i Emina Ganić.
– Eminu Ganić upoznao sam na otvaranju upravo te izložbe, na kojoj je bila jedna od prvih koji su kupili moje radove. Danas smo veoma dobri prijatelji, a planiramo buduću saradnju.
Na većini slika koje promovira putem društvenih mreža mladi umjetnik je gotovo sasvim gol. Mnogo seksa i seksepila se provlači kroz plakate i cijeli koncept. Zašto?
– Dio našeg identiteta je i naša seksualnost. U svojim radovima koristim sebe, tj. svaki segment svog bića i svaki identitet koji propitujem, kaže Dante na kraju, naglašavajući kako ga u narednim mjesecima čeka još nekoliko „intervencija u javnom prostoru”, pa poziva zaljubljenike ove vrste umjetnosti da ga prate na FB i Instagramu.