U neka prijašnja vremena dječaci bi se naguravali ispod koša sklepanog od dasaka, s obručem od starog bicikla ili žice. Onaj najvještiji s košarkaškom loptom dobio bi nadimak Kinđe. Kasnije bi najboljeg košarkaša u ulici zvali Kukoč, Rađa ili Divac, pa “Medžik Džonson”, pa Džordan ili Neno, po Nenadu Markoviću, apsolutnoj legendi poslijeratne bh. košarke. Jednog dana, i to možda već brzo, dječaci iz vaše ulice će možda najboljeg košarkaša zvati Nurkić, po Jusufu Nurkiću, sportskom dragulju kojeg je ova nezahvalna zemlja, izgleda, zauvijek izgubila. U bliskoj budućnosti dječaci će vući roditelje za rukav, kako bi im kupili dres na kojem piše “Nurkić”. No, taj dres neće imati grb BiH, nego neke zemlje koja će više cijeniti vrhunske atlete i košarkaške dragulje poput mladog Jusufa, mladića koji oduševljava zahtjevnu NBA publiku i krči put u legendu.
Jusuf Nurkić: Izgubljeni dragulj
458