Milica Todorović danas je jedna od najomiljenijih pjevačica širom Regije. Na veliku pozornicu stala je 2005. godine, kao djevojčica, na muzičkom takmičenju „Zvezde Granda“. Sa 15 godina postala je najmlađa pobjednica u ovom showu. Kratko je bila i u svijetu glume, ali je, ipak, ostala vjerna muzici. Iako je u estradne vode ušla veoma mlada, što je za nju, kaže, bio ozbiljan test i škola, karijeru je isključivo gradila na kvalitetnim pjesma.
– Kada ste tako mladi, niste ni svjesni svega što se dešava oko vas, nego samo plivate kroz sve to. Bez imalo treme sam izašla na binu, na „Tašmajdanu“, ispred toliko ljudi, otpjevala dvije pjesme i bila presretna što sam imala priliku da pjevam i takmičim se. Nakon pobjede kreću obaveze, odricanja, manjak slobodnog vremena, odvajanje od porodice, život u velikom gradu. Zahvalna sam Bogu što sam ostala ista, normalna djevojka koja nije svjesna svoje popularnosti i koja se u svim situacijama ponaša isto – govori se Milica na početku razgovora.
Šta je danas potrebno da bi se postigao uspjeh na muzičkoj sceni?
– Upornost, dobra pjesma i pravi saradnici. Svakako rad na sebi, kao osnova svega, ako želite pravi uspjeh, koji traje godinama.
Od koga ste dobili najbolji savjet kada je o muzici riječ?
– Od pokojnog Luisa. Kada sam ga pitala: „Kako Vi tako dobro izvodite pjesmu“, odgovorio je: „Sine, svaku pjesmu moraš da ispoštuješ, što znači da misliš o čemu pjevaš, da bi ta emocija izašla“.
Vaša nova pjesma „Ista ja“ brzo je pronašla put kod publike. Na koji način gradite odnos s onima koji prate i vole vaš rad?
– Zaista sam sretna što je publika prihvatila malo drugačiju pjesmu od mene, odnosno narodnjak. U početku sam bila skeptična da li će im se dopasti, jer se danas sluša moderniji zvuk i autotune, ali definitivno naš narod voli da se veseli.
Publika me voli, zato što i ja nju volim. Nastupe ne gledam kao posao već kao žurku, gdje smo svi došli da se opustimo, uživamo i izđuskamo. Tokom nastupa pričam s publikom, pjevamo zajedno, nekada im dam mikrofon da oni sami pjevaju, onda se i slikamo. Moja publika je najbolja publika, definitivno. I hvala im na podršci koju mi pružaju svih ovih godina.
Imate i glumačkog iskustva, šta je presudilo pa ste na kraju izabrali muziku?
– Glumila sam u punk operi „Dom za vješanje“ Emira Kusturice, i tokom nekoliko mjeseci koliko smo je pripremali sam i živjela u Parizu. Izvodili smo je u najvećim operskim dvoranama i to je za mene jedno od najljepših iskustava do sada. Osim toga, imala sam i pjevačku ulogu u filmu „An Ordinary man“, rame uz rame s Benom Kingsleyom. To je tek bilo nezaboravno.
Foto: Nemanja Dedović
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
