Na pitanja: Ko je najveća zvijezda ovih prostora, domaća estrada uvijek isto odgovara – Zdravko Čolić. Ko na ovim prostorima najpametnije vodi svoju karijeru, opet isti odgovor – Zdravko Čolić. Ne brojim više naše intervjue, bilo ih je mnogo. Prvi u Beogradu, drugi u Beogradu, mjesto trećeg ne pamtim…, ovaj smo radili u Sarajevu.Privodim kraju dionicu puta od Ferhadije do „Bosanske kuće” na Baščaršiji, gdje je intervju i dogovoren, i razmišljam: kako je 40 godina biti toliko popularan? Kako je svaki put spokojan dočekivati noć prije, naprimjer, sutrašnjeg izlaska albuma? Kako je biti u poziciji da si toliko relaksiran kada je riječ o poslu, da se i ne nasekiraš zbog toga da li će „Zetra”, „Koševo”, „Arena”, „Marakana”, „Ušće” biti popunjeni, jer oni su uvijek, kada je riječ o njegovim koncertima, popunjeni, i to do posljednjeg mjesta.
I za ovaj u Sarajevu, koji će 29. novembra biti održan u „Zetri”, karte su se prodale, gotovo pa u trenu, i sve su prilike da će Zdravko Čolić u bh. prijestolnici održati ne jedan, već dva koncerta.
Neke njegove kolege su roditeljstvo i godine omekšali, pa su u svojim javnim obraćanjima i susretima postali pristupačniji i topliji, no, Čola je uvijek bio takav – blag, razgovorljiv. Sjedite s njim i nakon sat ćete zaključiti da je najveći gospodin na ovim prostorima. Hoće da jedete, da pijete, bira vam portugalska vina, bakalare, prepelice, škampe, čudesa razna…
Pričati s njim možete pet dana i pričat će vam o svemu. Ali, iščitajte sve njegove intervje iz vremena prije raspada Jugoslavije, a i ove novije, i primijetit ćete kako se on drži jednog principa, nikada ne govori loše o ljudima, niti komentira njihove postupke.
Rijetko se bavi politikom i njenim ljudima, a kad to i čini, onda govori tako da se ne zamjera nikome. Je li tako dobro? Možda i jeste, jer na trusnom Balkanu treba znati trajati 40 i kusur godina. O supruzi Sandri, koju je upoznao davne 1989. godine u Brelima i koja ga je osvojila, on kaže, svojom posebnom energijom, ne znamo previše. Jedne prilike je ispričao, što su prenijeli svi portali u Regiji, kako ju je svojevremeno jedna njegova obožavateljka napala nožem. Nasreću, sve je prošlo bez velikih posljedica. I to je sve.
Kako je biti Čola? Sigurno dobro. Znamo li sve o Čoli? Sigurno ne. No, o najvećim zvijezdama se i ne treba znati sve. Nešto treba ostati i u sehari…
Koncert u „Zetri” zakazali ste za 29. novembar, u bivšoj Jugoslaviji taj datum je slavljen kao Dan Republike. Jeste li ovaj datum izabrali slučajno ili…?
– Nije nam bila namjera da koncert pravimo baš ovog datuma, već smo dogovarali da to bude druga polovina novembra. Budući da su datumi 15. i 21. bili zauzeti, ostao je 29., dakle, sasvim slučajno.
Ovo će biti i prilika da sarajevska publika uživo ocijeni Vaš novi album „Vatra i barut”. I na njemu se pojavljujete kao autor, a, osim toga, okupili ste i imena kao što su Momčilo Bajagić Bajaga, Marina Tucaković, album je na gitari dodatno podgrijao i Vlatko Stefanovski, tu su još i Nikša Bratoš, Voja Aralica… Ali, pričajmo o Vašem autorskom radu. Jeste li se tog posla latili jer Vam drugi autori nisu nudili dobre pjesme ili ste jednostavno željeli sjesti i napisati nešto za sebe?
– Nije loše da se čovjek kao umjetnik izrazi i na taj način. Ako nemaš baš veliku ponudu pjesama, kao što je bilo sedamdestih i osamdesetih godina, pokušaj ih praviti i sam, ako nešto uspije, uspije, ako ne… Brega me je nagovorio da komponujem. Pozitivac je u poslu. Tjera te da radiš. Ja sam mnogo inertan i galantan u tom smislu, i nisam toliko koncertno raspoložen, koliko on. Godišnje on ima 250 svirki, ide po eventima, svira svuda. On je mene stalno tjerao da pjevam, i govorio kako ljudi vole da pjevača vide uživo. I to i jeste najveća snaga i najveća potreba umjetnika, neovisno o tome da li se bavi estradnom ili, naprimjer, pozorišnom umjetnošću, da se pojavi pred ljudima.
Kompletan tekst možete pročitati u print izdanju Magazina Azra (broj 925)