Aida Bukva posljednjih mjeseci je veoma angažirana. Stalni rad u predstavama „Magacin Kabarea”, čiji je član od samog osnovanja, uz uloge u predstavama u Kamernom teatru 55 čini njenu teatarsku svakodnevicu. Uz sve to, prije nekoliko dana završila je snimanje filma „Hiljadarka” reditelja Branka Đurića. Kaže da je saradnja s Emirom Kapetanovićem i Zanom Marjanović počela spontano.
– Nekako smo znali da ćemo sarađivati. Već u prvim zadacima „Magacina” radili smo u želji da se što prije dokažemo i da napravimo prepoznatljivo ime. Nakon toga, Emir je imao zanimljive ideje od kojih je nastala predstava „Pjesma nad Fetvama”, koja i danas traje. Meni je drago što sam od početka učestvovala u postavljanju osnova za kolege koje dolaze, a koji ne pripadaju pozorištima i njihovim zatvorenim krugovima. „Magacin Kabare” daje šansu svima da se okušaju u onome za šta su se, na koncu, i školovali – priča Aida.
Kako u našoj zemlji uspješno egzistiraju brojna umjetnička udruženja koja pružaju podršku i priliku mladim umjetnicima, pitamo našu sagovornicu jesu li su ona konkurencija „kućama kulture” ili služe za edukaciju nove teatarske publike?
– Ona ne donose konkurenciju, donose svježinu i mogućnost izbora žanra. Teatri su se učahurili i ušuškali u nekritičnost, samozadovoljnost i ne postoji volja za istinskim komuniciranjem. Ima tu raznih faktora, od rezanja budžeta do opće letargije. Mnoge moje kolege s elanom ulijeću u teatar, a iz njega izlaze kao poslije terapije pijavicama. Nedostaje nam ambicije i želje da pomjeramo vlastite granice, da teatar bude ponos i čin kojim obične ljude vodimo u imaginarne svjetove, nakon čega kući odlaze drugačiji. Vjerujte, to je moguće i najobičnijim sredstvima. No, u teatru nema katarze. Bojim se da se svelo na odrađivanje. Neka se niko ne ljuti, kolege pogotovo. Znam, svima nam se isto dešava, ali od ulaznih vrata teatar treba biti „nešto posebno”, neki drugi okus i drugi miris.
Kompletan tekst možete pročitati u print izdanju Magazina AZRA (broj 926)