Nakon što su s prvom sezonom zasjenili sve muzičke emisije, produkcija “Emotion” od jeseni je krenula s još jednom sezonom showa “Tvoje lice zvuči poznato”. Muzički show u kojem se međusobno takmiče poznate ličnosti i u čemu ih ocjenjuju opet javne ličnosti, ali i publika, obiluje imitacijama, pjesmom, plesom, smijehom i svim onim što bi trebalo karakterizirati zabavni program. Bh. gledatelji show “Tvoje lice zvuči poznato” mogu pratiti svake nedjelje uvečer putem Federalne televizije, a mnogi od njih ne propuštaju ni reprize subotom. Ovaj show karakterizira vrhunska produkcija, no ono što je nas posebno zanimalo jesu stručnjaci koji iz emisije u emisiju prave maske učesnicima, transformirajući ih u sasvim druge ličnosti.
Nećete vjerovati, ali ovaj obimni posao radi samo dvoje ljudi: Katarina Bugarski (28) i Nenad Gajić (32). Nenad je rođen u Pančevu, a Fakultet primijenjenih umjetnosti, Smjer grafički dizajn, završio je u Beogradu. Katarina je završila Arhitektonski fakultete također u Beogradu, a zajedno rade već pet godina. I u prvoj sezoni su zajedno stvarali sve maske za svih 10 učesnika. Posao je težak i iscrpljujući, ali u isto vrijeme veoma maštovit i kreativan. Do sada im je najteže bilo napraviti masku Shreka, koji je na jedan dan postala Tanja Savić. Srijedom, kada se snima emisija, Katarina i Nenad konačno mogu da vide kako maske izgledaju na licima učesnika i to im je, kažu, najdraži dio ovog posla.
Show TLZP svoju popularnost u velikoj mjeri duguje vama. S obzirom na to da pravite maske za sve učesnike, kako izgleda jedna Vaša radna sedmica?
– Sve počinje od kreativnog sastanka koji se organizuje svakog četvrtka u odajama “Emotion” produkcije. Tu s rediteljem i ostalom ekipom (šminkeri, vlasuljari, kostimografi, scenografi i koreografi) dogovaramo kako će nastup za svakog od 10 takmičara izgledati, pa ujedno i za koga ćemo sve raditi maske. Nakon sastanka, nas dvoje se dogovaramo o tome kako ćemo koju masku tehnički izvesti (gdje će se koji šav nalaziti tako da se što manje vidi, gdje treba više, a gdje manje dodati mase u vajanju ili koliko ćemo omekšati koju masku kad je izlivamo).
S obzirom na to da imamo svega pet dana da maske za cijelu epizodu budu gotove, ove godine smo odlučili da uključimo još ljudi u naš tim: dvoje za rad u ateljeu (kalupiranje i izlivanje maski) i dvoje za rad na setu (lijepljenje maski). Tako ove sezone Nenad ima više vremena za vajanje maski, a Katarina može više vremena da posveti boljoj organizaciji posla, finansijama i nabavci materijala. Petkom i subotom se vajaju maske, subotom i nedjeljom se kalupiraju, nedjeljom i ponedeljkom se izlivaju u silikonu, a utorak je dan kada se maske sređuju i pakuje sva potrebna oprema za rad na setu.
Srijeda, odnosno snimajući dan, iako je izuzetno naporan, nama je najzabavniji. Tada možemo vidjeti rezultate našeg rada, izuzetno smo ponosni kada maske ispadnu dobre i kada su takmičari zadovoljni, mada i u slučaju ako neka malo manje uspije, uvijek smo spremni da se našalimo na svoj račun i čak damo masci neki nadimak…(smijeh).
Koliko je, uopće, vremena potrebno da bi se napravila jedna maska?
– Za kvalitetnu filmsku masku je inače potrebno najmanje dvije-tri nedjelje, ali mi smo se toliko izvještili kroz ovaj show, da uspijevamo da izbacimo četiri do šest kvalitetnih maski za nemoguć rok od pet dana.
Od svih maski koje ste do sada radili, ako uzmemo u obzir obje sezone TLZP-a, koja je bila najzahtjevnija?
– Shrek nam je bio jedna od zahtjevnijih maski, ne toliko u vajarskom koliko u tehničkom smislu. Osim maske lica, radili smo i cijelu glavu s ušicama od sunđeraste mase i debele silikonske ruke. Jako smo zadovoljni kako je na kraju ispalo, Tanja Savić je bila jedan ljupki Shrek.
Na koju ste bili najponosniji?
– Imamo više maski na koje smo baš ponosni. Keba nam je odlično ispao već tri puta: kao Zorica Brunclik, kao Mišo Kovač i kao Šaban Bajramović. Takav slučaj smo imali i s Knezom prošle godine, gdje je super ispao kao Luis, Saša Matić i Kemal Monteno. Oba Psy-ja su nam super ispala, i kad je Ana Kokić bila u njegovoj ulozi prošle sezone i Katarina Bogićević u ovoj sezoni. Bane Mojićević je bio odličan kao Lepa Brena, a Shrek nam je posebno drag. Voljeli bismo da nam zapadne još koji crtani lik do kraja ove sezone.
Kakve reakcije dobijate na svoj rad, odnosno maske koje stvarate?
– Od familije i prijatelja samo riječi hvale, kako drugačije. A što se tiče gledalaca, mislimo da im je veoma zanimljivo kad takmičari izađu s nekim novim licima.
Od kojeg materijala se maske uopće prave i je li njihova upotreba jednokratna?
– Prave se od silikona koji se koristi za filmsku masku. On tek od prije dvije-tri godine ima da se kupi i kod nas u Beogradu. Ranije smo morali da putujemo do Budimpešte.
Ivice maske se uvijek oštete pri skidanju maske s nečijeg lica, tako da su predviđene samo za jedno ljepljenje. Naravno, iste maske se mogu izliti u više primjeraka, ako za to ima potrebe.
[nggallery id=629]
Koliko košta izrada jedne maske? I jeste li imali nekih neobičnih zahtjeva za izradu maski u smislu potpuno anonimnih osoba kojima je maska trebala iz nekog razloga?
– Izrada maske nije ni jeftin, a ni jednostavan proces. Cijene maski variraju u zavisnosti od toga koliko je maska tehnički komplikovana za izradu, koji se materijali koriste i od toga kakav se rezultat očekuje: realistična maska, ili neko čudovište. Mnogo je teže u masci postići realizam (postarivanje, ili da neko liči na nekog drugog), nego maskirati nekoga u zombija, vampira ili slično.
Imali smo više puta situacije da nas neki sumnjivi ljudi kontaktiraju, kako putem telefona, tako sve češće i putem Facebooka. Mi realistične maske ne radimo za privatne potrebe, isključivo putem produkcijskih kuća, odnosno za film, pozorište i televiziju.
Je li baš svako lice (učesnika) pogodno za svaku transformaciju ili postoje “neprilagodljiva” lica?
– Najzahvalnije za masku je kad neko nema pretjerano izražene crte lica. Što je lice svedenije i pravilnije, lakše je za maskiranje. Jako bitna stvar je razmak očiju, jer je to stvar na koje maska ne može da utječe. Također je nemoguće nekog punačkijeg, maskirati u nekog ko ima mršavo lice.
Koliko dugo radite kao tim?
– Radimo već dobrih pet godina zajedno.
Na kojim projektima ste radili do sada?
– Nenad je prije našeg zajedničkog rada imao mnogo iskustva na polju specijalnih efekata. Radio je na filmovima “Život i smrt porno bande”, “Zona mrtvih”, “Sveti Đorđe ubiva aždahu”, “Neprijatelj”, “Montevideo”, “Parada” i drugi. Naša saradnja je počela od zajedničkog zanimanja za animaciju. Radili smo nekoliko stop motion projekata, od kojih nam je najdraži projekt za jednu švedsku produkciju, kratki animirani film za djecu „Pacie”. Pravili smo sedam pokretnih lutkica, koje smo animirali i montirali u film. Imali smo mnogo poslića za pozorište, reklame i muzičke spotove.
Šta bi bio Vaš profesionalni izazov?
– Još se nismo oprobali u animatronici i to bi, definitivno, bio izazov. Pod animatronikom se podrazumijeva korištenje robotizovanih naprava radi simulacije čovjekovih, životinjskih ili pokreta bilo kojih izmišljenih bića. Animatronika se već dugo koristi u filmovima, a naprednija je i od CGI-a i od stop motiona, jer se dešava u pravom vremenu. Neki od najpoznatih filmova u kojima je korištena ova tehnika su “E.T. vanzemaljac”, “Park iz doba Jure”, “Gremlini”, “Ratovi zvijezda”, “Ajkula”, “Osmi putnik” i mnogi drugi.