Adema Pljevljak-Krehić: Radujem se novim borama

Piše: Lejla Bejdic

Operna diva Adema, koja je pola svog života provela pod reflektorima i pozornici, često noseći tešku šminku na svom licu, uspjela je da ga očuva tretmanima i posebnom njegom. Samo za Azru otkrila je svoje male beauty tajne.

 

Na predstavama i koncertima koža mog lica je izložena jakoj svjetlosti reflektora i naporu na sceni ispod “teške” šminke, a operne predstave traju po tri, nekad i četiri sata. Uloge na mom repertoaru uglavnom su zahtjevne fizički, i ostavljaju traga na cijelom organizmu, pa i koži, koja nakon toga zahtijeva pažnju da bi se oporavila. Moja dnevna njega lica podrazumijeva obaveznu hidrataciju ujutro i umivanje sapunom od lavande navečer. Piling, također, redovno obavljam.

Lijep ten i frizura su osnova dobrog izgleda. Kad je riječ o kosi, moj jedini recept je često pranje i feniranje, zbog njene prirode, koja u mom slučaju i nije zahvalna i zahtijeva mnogo njege.

 

Hm… pa ne znam je li pametno isticati svoje nedostatke (smijeh). Ja se cijelog života borim s podočnjacima i još tražim recept za njihovo efikasno prikrivanje. Čini mi se, međutim, da je genetika ipak jača od svake kozmetike.

Dnevno šminkanje sam s vremenom uveliko pojednostavila. Zbog prirode posla koji zahtijeva jaku šminku, privatno uživam kad odmaram kožu. Vrlo malo vremena mi treba da se spremim: ten, obrve, maskara, rumenilo i neki svijetao karmin. Karmin je, vjerovatno, najveća promjena kod mene, jer ranije je isključivo dolazio u obzir neki jarke boje. Sada su to uglavnom lagani sjajevi ili karmini neupadnih boja.

Kada je osoba zadovoljna, sretna i ispunjena, ne može a da ne izgleda dobro. Jednostavno sjaji. Naša vanjština odaje kako se osjećamo iznutra. Trebamo uživati u malim stvarima koje čine život, a ne očekivati i tražiti velike stvari. Ja zaista znam uživati u tim malim trenucima, volim dijeliti i sreću mojih prijatelja, porodice, kolega. To su oni djelići mozaika koji čine osobu koja ih zna cijeniti sretnom i samim tim reflektuju pozitivnu energiju i ljepotu.

Jako je teško boriti se sam protiv nesigurnosti. Ona nas sputava i ometa sve naše pokušaje da se izdignemo u nekoj situaciji. A svi imamo tih momenata, to je jednostavno neizbježna ljudska osobina. Ja snagu uvijek pronalazim u razgovoru s porodicom i prijateljima. S vremenom sam shvatila da nema većeg bogatstva u životu, oni su ti koji pomažu da prevladamo sve vrste nedaća, pa i nesigurnost.

Godine su me naučile da cijenim sebe, prije svega. Kada ste mlađi, konstantno se preispitujete, i to je samo po sebi uzrok stalne nesigurnosti. S vremenom postanete svjesniji vrijednosti, ali i skromniji u zahtjevima prema samom sebi. Upravo tada možete i dati više – jer nema pritiska. To je nešto što se trudim prenijeti i svojim studentima na Muzičkoj akademiji, jer mi je itekako jasno da je težnja svakog mladog čovjeka na samom početku karijere ogromna i da to često može biti i sputavajući faktor.

Idem redovno kozmetičaru, na standardne tretmane čišćenja, ali i tretmane voćnim kiselinama. Imam nekoliko prijateljica koje sebi mogu priuštiti da ne idu na takve tretmane i smatram ih zaista sretnicama. Međutim, veliki procent žena (pa i muškaraca) mora posjećivati kozmetičke salone, pogotovo kako vrijeme prolazi i koža zahtijeva sve intenzivniju njegu.

Kada se prisjetim starih fotografija, pomislim: “Baš je lijepa fotografija”. Samo što u mladosti uglavnom nismo svjesni tog trenutka, bezbrižnosti, niti izgleda, pa bismo stalno nešto mijenjali. Kasnije, sa sazrijevanjem tek počnemo shvatati. I mislim da je to kod svakoga tako.

Zlatno pravilo je da ljepota dolazi iznutra. I to nisu prazne riječi, već stara izreka koja se bezbroj puta pokazala tačnom. Svako ima neke svoje “mane”, specifičnost kože, lica, tijela, tako da svako nalazi ono što mu najviše odgovara. Ali to je samo šlag na ono čime zračimo i kako se osjećamo. Ako bih morala izvojiti jednu stvar koju smatram da je bitna za ljepotu: nema te šminke koja će popraviti dojam ukoliko kosa nije čista i uredna.

Dugo mi je trebalo da shvatim da sam dobila poneku boru (smijeh). Još ih nemam mnogo, tako da i ne obraćam posebnu pažnju na njih. Godine pred nama nose svoju draž, prihvatam ih i radujem im se.

Pročitajte još