Laž je da u BiH iza svakog ćoška čeka bataljon stručnjaka iz svih oblasti, koji samo čekaju da im se pruži šansa. Ova zemlja nema ni vrhunskih arhitekata, ni vrhunskih ljekara, ni prvoklasnih kuhara. Probajte naći dobrog ili bilo kakvog keramičara, električara, limara, obućara. O vrhunskom dramaturgu da i ne govorimo. Safet Plakalo, jedan od najznačajnijih naših dramaturga i teatarskih radnika, više nije s nama. Čovjek koji je u toku agresije na BiH, u doba kada je svaki sat u životu možda posljednji, imao hrabrosti pokrenuti SARTR – Sarajevski ratni teatar, vjerovatno najznačajniji spomenik kulturnog otpora barbarizmu, otišao je tiho i bez velike pompe, onakav kakav je i sam bio. Plakalo nije bio zvijezda, o njemu nisu pisali tabloidi, nije davao bombastične izjave. Živio je za teatar i pisanu riječ. Safet Plakalo, najznačnije teatarsko ime našeg doba, ne smije biti zaboravljen. Ovakav čovjek dva puta se neće roditi.
Safet Plakalo: Čovjek zvani Teatar
482