Jednom davno u jednoj zemlji koja je tek nastala, živio je čovjek po imenu Haris Silajdžić. Za život je zarađivao kao političar najčešće prodavajući maglu marke „Sto posto BiH”. Od te i takve BiH malo je šta ostalo, tek ime i neki tvornički dimnjak iz koje već duže od 20 godina nema dima. U dim je otišla i Silajdžićeva karizma, ugled i simpatije koje je imao u domaćoj javnosti, naročito kod ženske biračke populacije. Ostario, oronuo i kao muškarac i kao javna ličnost, Haris Silajdžić, nekadašnji trgovački putnik i profesor arapskog jezika s prištinskom diplomom, postao je ni manje ni više nego pjesnik. Pjesme su zadnja utjeha, zadnje skrovište od stvarnosti koja nema milosti. Scenarij za našu zbilju, jadnu i sivu, pisao je svojevremeno i Haris Silajdžić, pjesnik i izbjeglica iz vlastitog života.
Haris Silajdžić: Pjesme moje, pjesme moje
1,2K