Sabit Sejdinović: Moć improvizacije je vrlo bitna

Piše: Ilma Jakubovic

Moj lik godinama radi na benzinskoj pumpi u nadi da će se izboriti za malo bolju poziciju, kako bi olakšao život svoje porodice. Ja sam mišljenja da se umjetnost isključivo radi iz potrebe, tako da taj princip ne ostavlja mogućnost „odrađivanja“. Volio bih da u skorijoj budućnosti igram u nekoj velikoj komediji kao što je  „Umišljeni bolesnik“. Zadovoljan sam u svom mikrokosmosu – moje porodice, mojih prijatelja i kolega

Bosanskohercegovački glumac Sabit Sejdinović iza sebe ima nekoliko zapaženih uloga u predstavama „Sjećaš li se Doli Bel“, „Schindlerov lift“, „Pozorište za početnike“, te filmovima „Te mračne noći“ i „Djeca“. Sabit je u predstavi „Ljubičasto“ Kamernog teatra 55 utjelovio lik introvertnog 38-godišnjaka koji je oženjen 16 godina mlađom ženom, koja je pritom i u devetom mjesecu trudnoće. S vedrim glumcem razgovarali smo o životu na daskama koje život znače, a otkrio nam je želje i planove za narednu godinu.

Na početku intervjua Sabit nam je otkrio kakav je njegov lik.

– Moj lik godinama radi na benzinskoj pumpi u nadi da će se izboriti za malo bolju poziciju, kako bi olakšao život svoje porodice. Naravno, niko u njega ne vjeruje, jer on cijeli život nosi breme nerealiziranog tipa, koji nikada nije završio ništa započeto. A, kada je napokon odlučio da želi s takvim životom da završi, da okrene novu stranicu života, iz razloga što ubrzo postaje otac i što istinski voli svoju suprugu, svi ostali, naravno, podrazumijevaju da to nije moguće – objasnio je.

 

Čime se bavi predstava „Ljubičasto“?

– Predstava govori o jednoj običnoj porodici, koja je smještena ovdje u Sarajevu i koja je tu negdje oko nas. Mi u tekstu spominjemo lokalne pijace, naselja od aerodroma pa do centra grada. Priča jeste lokalna iz čega proizlazi nešto što je univerzalno. A, onda jednog dana u ovu porodicu dolazi neka vrsta pojave, bića, koja donosi apsolutnu slobodu, na šta oni nisu spremni, jer su duboko zaglavljeni u svoj konzervatizam i malograđanštinu. Iz toga se budi sva bolest našeg društva i ne samo našeg, nego i mnogo šireg društva, te se javljaju razni oblici fašizma koji mogu otići i do apsolutnog ekstrema. Bitno je napomenuti da je cijela priča nastala iz improvizacije, dakle riječ je o autorskom projektu.

Ko je Sabit Sejdinović na pozornici?

– Na ovo pitanje bi, vjerovatno, bolje odgovorile moje kolege, ja ću pokušati odgovoriti i ostati u domenu objektivnog stava. Profesionalan, studiozan, zaigran, spreman na kompromis unutar ideje. Ne volim da kasnim, neko ko voli da nosi kreacije i van teatra i neprestano razmišlja i istražuje o parametrima karaktera lika kojeg trenutno igra. Pokušavam da taj lik smjestim u neke druge    životne okolnosti koje nisu unutar teksta ili koncepta predstave. Ja sam mišljenja da se umjetnost isključivo radi iz potrebe, tako da taj princip ne ostavlja mogućnost „odrađivanja“. Mogu reći da sam vrlo sretan i zadovoljan glumac, a profesionalna sreća je nusproizvod dobro organiziranog umjetničkog djelovanja.

 

A, kada niste na pozornici?

– Otac dviju predivnih kćerkica, Elene i Mone, suprug, zaljubljenik u muziku, filmofil i opsesivni ribolovac. Vrlo sam društven i taj segment života mi je veoma bitan, ne volim biti sam. Ljudi koji me okružuju su jako duhoviti, što je i vrlo bitno i uvijek je među nama prisutan jedan „uragan“ dijaloga i konstantna borba za riječ. Zadovoljan sam u svom mikrokosmosu – moje porodice, mojih prijatelja i kolega.

 

Kako se pripremate za ulogu?

– Kroz izučavanje različitih sistema glume, svaki glumac izgradi vlastiti sistem glume, svoj put kreiranja karaktera i svih parametara identifikacije i njegovih razvojnih tokova. To potvrđuje i jedan od najznačajnijih teatrologa K.S. Stanislavski, koji kaže da na osnovu njegovog sistema i njegovih iskustava, mladom glumcu treba da bude olakšan ulazak u jedan teatarski sistem, gdje će on kroz dalje, lično spoznavanje, izgraditi vlastiti sistem, tako da sam se i ja tom linijom razvijao kao glumac. Moj sistem je baziran na tome da, kada u svoje ime uspostavim karakter unutar cijele priče, definiram situaciju, odnose spram drugih likova, odredim tačne glagole unutar svih situacija, definiram njegove prelomne trenutke i promjene te, kada to sve posložim, karakter tog lika neminovno ispliva na površinu i tek onda mogu analizirati koliko sam uspio pobjeći od sebe.

Sabit sa suprugom i kćerkama

Desi li se da nekada zaboravite repliku? Koliko je bitna improvizacija?

– Glumac svoje replike uči kroz određene radnje, tako da se teško desi da zaboravi šta treba da kaže. Ako se i desi da zaboravi tekst, onda mi kroz improvizaciju kažemo svojim riječima, a da ne promijenimo smisao. Tu vrstu problema percipiramo isključivo mi unutar komada. Publika je sigurna da tako treba da bude. Moć improvizacije je vrlo bitna iz razloga, ako se nešto desi neplanirano, da ste uvijek spremni vratiti predstavu u njen kolosijek. To je neka vrsta unutarnjeg policajca koji je uvijek spreman.

 

A, snalažljivost?

– Snalažljivost je odlika inteligentnih ljudi i ona je bitna u svim sferama života pa tako i u teatru.

 

Kad se rodila ljubav prema glumi?

– Moram priznati da nisam jedan od onih koji su maštali o glumi od svog djetinjstva. Ja sam htio da upišem kriminalistički fakultet i to me je vrlo zanimalo. Zatim sam na nagovor moje mame Melike S. i svih mojih prijatelja da pokušam upisati ADU, a i iz puke radoznalosti, prijavio se kao potpuni laik i prošao u prvom krugu prijemnog ispita. U toku studiranja upoznao sam mnogo bolje samoga sebe i uspio da prevaziđem svoje nedostatke. Prevazišao sam svoj stereotipski, kampanjski sistem života. Sada s punom odgovornošću mogu reći da sam na kraju svog studija izašao kao drugi čovjek koji je osviješten i spreman za bilo kakav profesionalni i životni izazov. Moj profesor s Akademije Vlado Kerošević ima ogromno mjesto u mom ličnom i profesionalnom životu.

 

U septembru ove godine dobili se nagradu za ulogu u komediji „Pozorište za početnike“. Kakve impresije nosite?

– Nakon svake nagrade, svakog priznanja za vaš trud, talent, kreaciju, osjećaj je divan i pun zadovoljstva. Ja se ne mogu saglasiti s nekim kolegama da nagrade nisu bitne. Možete reći da nisu bitne tek onda kada ih dobijete i jedino tako ima smisla. Svaka vrsta priznanja je dobra i treba je naglasiti.

 

U kojem žanru se najviše pronalazite?

– Imao sam priliku da radim različite, ali ne sve žanrove. Svaki žanr ima svoju zadatost i ljepotu. Neke sam kvantitativno igrao kroz dramsku situaciju, a neke sam koristio unutar manjih cjelina kao žanrovske citate. Kroz moje iskustvo psihološki realizam omogućava da najtačnije proizvedete istinu, životnost, te neku vrstu fine spontanosti koja vam nudi da se izdignete do jednostavnosti.

A, u kojem biste se voljeli okušati?

– Volio bih da u skorijoj budućnosti igram u nekoj velikoj komediji kao što je  „Umišljeni bolesnik“ od Jeana Baptiste Moliera. Nešto što je univerzalno, svevremensko i što ima toliko jasne konotacije s današnjim vremenom. Mislim da bi našem društvu itekako bila potrebna ovakva vrsta predstave.

 

Kojom ulogom se najviše ponosite?

– Pokušavam se sjetiti po čemu je neka uloga bitnija od druge, ali plašim se da nemam adekvatan odgovor. Svaka je bitna na svoj način i značajna u trenutku u kojem je nastala.

S kim biste voljeli sarađivati?

– Sa svakim umjetnikom koji radi iz najplemenitije potrebe.

Šta bi bio Vaš najveći izazov u karijeri?

– Za mene ne postoji najveći izazov, svaki novi izazov je najveći.

Desi li se da ne možete odoljeti partnerici u projektu koji zajedno radite? Ili da ste se zaljubili na probama?

– Ljubav ne bira mjesto, vrijeme, okolnosti, ona se jednostavno desi i blago onome koga pogodi. Ljubav se desi između partnera ili kolega u pošti, banci, na pijaci pa i u teatru. Ako mislite na romantične, ljubavne, intimne scene u teatru, filmu ili nekom drugom mediju, one se isključivo igraju kao i sve ostalo i to nema veze s ljubavlju. Ja sam imao sreće i veoma se ponosim činjenicom da sam 2004. godine upoznao tada svoju kolegicu na sceni Danijelu Stanić i danas iza sebe imamo dvije predivne kćerkice i 13 godina braka.

 

Kakvi su Vam planovi za 2022. godinu?

– Za sada, realizacija još jedne predstave krajem teatarske sezone, jedna uloga u seriji i uloga u filmu početkom jeseni, ali još ne mogu detaljnije govoriti o tome.

 

Pročitajte još