Autorica nekoliko knjiga o zdravoj ishrani, profesorica Maja Volk, poznato je i priznato ime u svijetu umjetnosti na našim prostorima. Karijera joj je ispunjena brojnim uspjesima, ali veliku ulogu u njenom životu igra i zdravlje, te pravilan način ishrane. Za naš magazin Maja je govorila o karijeri, uspjesima, zdravlju i trenutnoj situaciji u svijetu.
Vaša biografija ispunjena je raznim velikim uspjesima, ali čime se Vi najviše ponosite?
– Time što sam uspjela da moju najstariju kćerku Teodoru, koja je ogluvjela od vakcine protiv velikog kašlja, naučim da govori besprijekorno, pjeva i svira gitaru. To je bio danonoćan rad, prostudirala sam audiologiju, čak sam objavljivala i članke u prestižnim naučnim časopisima kao „Audiology today“ o mojim inovativnim metodama rehabilitacije djeteta s oštećenim sluhom.
Kada se osvrnete u svoju prošlost, biste li nešto promijenili?
– Iako sam u životu imala više sreće nego pameti, mislim da mi je svako iskustvo, pogotovo ono negativno, pomoglo da nešto naučim. Promijenila bih dvije-tri stvari u posljednjih nekoliko godina, naprimjer, odnos s ocem i maćehom, jer tek sam sada saznala neke stvari koje bi, da sam ih znala ranije, bitno promijenile naš odnos. Sve drugo, uključujući i epizodu s rakom grla, ne bih mijenjala, jer me je sve to dovelo do ove tačke u razvoju.
Koliko su se Vaše životne navike promijenile tokom pandemije Corona virusa?
– Ne mnogo. Odavno sam iz svog života isključila izlaske u kafane, kafiće, prazne razgovore, tako da sam umjesto tih besmislenih izlazaka sve vrijeme koristila za druženje s mojom djecom, unukom, koji se rodio u godini Corona virusa, te viđala i dalje ljude koji mi znače i koje volim. Ono što se promijenilo, to je prekid koncerata i živih svirki, tako da dugo nisam javno svirala, što mi mnogo nedostaje, a i putovanja su se prorijedila, pogotovo moja gostovanja i redovna predavanja koja sam imala u Bosni, Makedoniji i Hrvatskoj. S druge strane, napisala sam i objavila zbirku pripovijetki „Luj XIV“. Moji vikendi u Babama su nesmetano radili, a ja sam se potpuno posvetila njegovanju mog unuka.
Kažete da život počinje tek u pedesetima. Zašto to tvrdite?
– O, to je moja stara rečenica. Sad kažem da život počinje u šezdesetim. Zapravo, poenta je saznanje da vrijeme, kao i život, ne prolazi, već neprestano dolazi. Tako da se sada, baš kao kad sam imala četrnaest godina, radujem i ne mogu da dočekam kad će ozbiljne godine, kad će stotka. Toliko toga ima da se nauči i čovjek ne prestaje da se razvija, a pamet zaista dolazi na svoje mjesto tek poslije pedeset godina.
Kada ste Vi shvatili važnost zdrave ishrane za cjelokupno postojanje i život?
– Nažalost, tek poslije suočavanja sa smrću, poslije raka grla. Mada, moram da priznam, pošto sam uvijek bila neko ko ne voli da kuha i loša kuharica, naročito nisam uspijevala da spremim meso, a salate su mi bile super, nesvjesno me je moj organizam vodio ka pravom putu, ali je trebalo da udarim glavom o zid da bih to osvijestila. I kada sam osjetila već poslije nekoliko sedmica kako se savršeno osjećam, onda je počeo put istraživanja, učenja, gdje se toliko toga novog otvorilo, i kraja nema.
Mogu li se u modernom dobu, zapravo, naći prave, prirodne i bio namirnice?
– I da i ne. Moj cilj jeste da sama odgajam svoju hranu, što mi donekle uspijeva ljeti, jer moj susjed koji je isto sirovnjak i ja dijelimo organski veliki plastenik, pa gajimo blitvu, kudravi kelj, paradajz, krastavac, tikvice, paprike, cveklu, celer, začinsko bilje… Voće imam u svojoj bašti koje nikad nije prskano, a ostalo uzimam u zdravim hranama. No, zimi kad sam u Beogradu, gledam da mi samo korjenaste biljke kao mrkva i cvekla budu organske, ostale ljuštim, potapam u sodu bikarbonu i ne opterećujem se mnogo, jer znam da kad jedete živu biljnu hranu, jetra nema problem da se izbori s tih 30 posto otrova koji dolaze iz biljaka. Problem su toksini iz mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, koji čine 70 do 80 posto toksina.
Često čujemo krilaticu „u zdravom tijelu zdrav duh“. Jeste li i Vi pobornik ove izreke?
– Apsolutno. Nedavno su završene obimne naučne studije na velikom uzorku ljudi, koje su u potpunosti dokazale vezu između hrane i osjećanja, između hrane i moždanih sposobnosti. Kad jedete đubre, đubre vam je i u glavi. Mislim da duša nije nešto izmješteno od tijela, već nešto što prožima svaku našu ćeliju, a tijelo je konačno kuća naše duše. Zašto bi onda ta kuća bila prljava, zagađena, bolesna. Kuću vjetrimo (puno kisika, duboko disanje), redovno čistimo (detoks jetre, bubrega, creva), zalivamo dobrom vodom, osunčavamo. Zato uvijek kažem da ne ide nov namještaj u prljavu kuću. Džabe dobra zdrava biljna hrana, ako nismo prije toga dobro očistili jetru, bubrege, gastro trakt. Tek tada će se hrana savršeno apsorbovati u organizam.
Šta Vas čini sretnom, jeste li sretna žena?
– Vrlo sam sretna i ta sreća nije uslovljena muškim partnerom. Lijepo je kad ga ima, ali dubinska sreća potječe od činjenja sebi dobrog, od brige i ljubavi koju sami sebi pružamo. Meni nikad nije bilo dosadno sa sobom, uživam ja i u djeci i unuku, ali i u vremenu kad mogu da se posvetim pisanju, slikanju, sviranju, vježbanju…
Šta je Vaša inspiracija i u čemu najviše uživate?
– Inspiraciju nalazim svakodnevno svuda oko sebe, od prirode, životinja, biljaka, do knjiga i mudrih ljudi. Uživam u učenju, u otkrivanju i savlađivanju novih vještina, u izazovima i rješavanju problema. Volim zadatke. Kada je čovjek utemeljen u sadašnjem trenutku, ovdje i sada, onda je uživanje svaki izlazak i zalazak sunca, svako godišnje doba, svaki trenutak. Naravno da se dešavaju i ružne stvari, i da zla ima svuda oko nas, ali ovaj temelj vam daje snagu da se prilagodite i riješite problem. Sticajem okolnosti, jer me je Penzioni fond pokrao za osam godina staža kada sam bila slobodni umjetnik i moje udruženje redovno uplaćivalo doprinose, ali se prelaskom na digitalizaciju, sve javašlukom pogubilo, ja sam eto već godinu i bez plate i bez penzije, što apsolutno nikoga u ovoj zemlji ne zanima. Ali sam to shvatila kao signal da nema opuštanja i da je to izazov da moram ponovo da budem slobodnjak kao na početku karijere i sama sve stvorim, što i radim. Nedavno su mi hakovani moji Google nalog i Youtube kanal, sa 40.000 pratilaca, a 1200 video-klipova nestalo je preko noći. Mogla sam da padnem u tešku depresiju, ali sam sebi rekla: „Ok, bio požar, sve izgorjelo, važno jeda sam živa i zdrava, moj mozak ne može niko da hakuje“. I idem sve ispočetka.
Kako da održimo zdrav duh, ali i tijelo u ovim neobičnim vremenima koja živimo?
– Alatke za rješavanje problema se upravo i nalaze u sprezi dobre hrane za mozak. Duša uživa u čistom tijelu, ali je potrebno i da imamo vrijeme za razmišljanje, za disanje, za molitve, za misli, za rad na osjećanjima. To vrijeme dobijate kad ukinete dotok gluposti – prestanite da gledate televiziju, slušate i iščitavate vijesti. Čak i boravak na društvenim mrežama postaje ozbiljna zavisnost. Kad sve to isključite, uključujući i mobitel bar pola dana dnevno, dobijate beskrajno mnogo vremena za rad na sebi, ili drugim riječima, uzmete kontrolu nad svojim životom i zdravljem u svoje ruke. Kaže jedan guru da u životu ima 70 posto sudbine i 30 posto slobodne volje. Ali, ako osnažite i razvijete slobodnu volju, onda možete da promijenite i sudbinu. Ja to znam, jer danas, kad čitam horoskop, pa naiđem na rečenicu „čuvajte se prehlade“ samo se nasmijem, jer znam da ja ne mogu da se prehladim. Kad živite 14 godina bez ijednog lijeka, bez ijedne posjete ljekaru, bez ijedne tegobe, i ne ustajete na lijevu nogu, već ste radosni što ste živi, onda vam je jasno da vi držite konce svoje sudbine u svojim rukama.