Bijeli zidovi, tišina koju prekida samo zvuk potpetica, američki “Vogue” djeluje kao zgrada koja skoro da plače. Kroz nekoliko teških staklenih vrata, niz uski hodnik, u jednoj kancelariji koja gleda na migrenska svjetla Times Squarea, sjedi druga najutjecajnija osoba u modi, Grace Coddington. Ona danas ima loš dan.
Ako je Anna Wintour papa – piše “Time Magazine” zaneseno, Coddington je Michelangelo koji pokušava naslikati svježu verziju Sikstinske kapele 12 puta na godinu. Njih dvije su u “Vogueu” startale istog jutra 1988. godine: Wintour kao urednica, a Coddington kao kreativna direktorica. Priča se odvijala otprilike ovako:
Anna i Grace su se površno poznavale iz Londona, Grace je prvo bila uspješni model, a nakon što je u 26. godini doživjela saobraćajnu nesreću i povrijedila lice, počela je raditi u britanskom “Vogueu”, kao mlađa urednica. I nju i Annu će posao odvesti u New York. Grace će se zaposliti u kreativnom timu Calvina Kleina, dok će Anna biti imenovana za urednicu američkog “Voguea”. Kada je saznala za ovo imenovanje, Grace je telefonom kontaktirala Wintour i čestitala joj na novom poslu. Nakon što ju je upitala kakva je situacija u Calvin Klein timu, i zašto više nije u “Vogueu” (britanskom), Wintour joj je kazala: “Ja počinjem u ponedjeljak i nadam se da i ti počinješ u ponedjeljak”. Tako se rodila saradnja koja će trajati dugih 30 godina.
Žena genije
Karl Lagerfeld, Grace zove genijem. Wintour je saglasna. Kao stilistica odgovorna za vizuelni identitet “Voguea”, Grace umjesto da oslikava ljepotu, ona je stvara. Njenim radom s najvećim fotografima na svijetu (Helmut Newton, Mario Testino, Annie Leibovitz i Snowdon) davno su postavljene granice moderne modne priče.
Njeno lice svijet će vidjeti tek 2009. godine u dokumentarcu “The September Issue”. Film uokviruje i priču o igri moći između Wintour i Coddington, te Grace transformira u modnu heroinu, prvo, zato što se ona u potrazi za ljepotom toliko trudi oduprijeti trendovima i komercijalizaciji, a drugo, zato što je jedina osoba koja se smije usprotiviti i odgovoriti Anni poznatoj i po tome što se ne zamara tuđim mišljenjima.
– Ne bih išla tako daleko i tvrdila da Annu nije briga šta ljudi misle o njoj, međutim, ona ne dopušta da nečija mišljenja utječu na njene odluke – pojašnjava Grace.
Novinar “The Guardiana” bilježi u svom uvodu kako nije znao šta da očekuje kada je došao da intervjuira Grace. Neki ljudi je, kaže on, opisuju kao zastrašujuću, drugi kao nježnu, majčinski nastrojenu, finu. Ali i jedni i drugi su saglasni da je nevjerovatno inteligentna. Ona je ta sila. Koliko god istinski brine kako će odjeća izgledati, za nju je mnogo važnije “osjetiti djevojku” u slici, njen karakter, njene eskapade, smisao za humor. Često Grace prevazilazi modu, doslovno. Ona ima dizajnere koji prave specijalne haljine za kostimiranje njenih fantazija od snimanja, i radije će angažirati njih nego što će samo fotografijama dokumentirati kolekciju. Grace Coddington je znala svaki mjesec putovati po svijetu i birati najljepše lokacije kako bi u “Vogueu” ispričala svoju priču.
– Ja nisam umjetnik – kaže Coddington dva puta i dodaje telefonsku slušalicu svom asistentu.
– Ja sam kreativna osoba. Jedan od članova tima koji pomaže fotografu. To je ta razlika između umjetnosti i modne fotografije. Nekad se ta linija zamagljuje, ali uvijek morate u svojoj glavi imati na umu da je najvažnija stvar haljina – pojašnjava svoj metod rada crvenokosa Grace, za mnoge najveća stilistica ikad.
Nakon decenija provedenih u Americi, Coddington i dalje odlučno kaže: “Ja sam Britanka”. Rođena je u Angleseyu u Walesu 1941. godine. Odrasla je u roditeljskom hotelu pored mora. Njena porodica je imala vlastiti grb i moto: “Nikad ne očajavaj”.
U svijet mode ušla je putem takmičenja. Na jednom, koje je za mlade modele organizirao “Vogue”, pobijedila je, 1959. godine, uprkos tome što joj je agentica Eileen Ford govorila da je predebela.
– Bila je velika ličnost u tom svijetu, nevjerovatne ljepote. Osjećala sam strahopoštovanje – kaže Wintour za Grace.
Coddington je zbog karizme i sposobnosti transformacije ubrzo postala vrhunski model šezdesetih. Zapala je za oko urednici tadašnjeg “Voguea”, Beatrix Miller, ali i fotografu Berryju Lateganu, koji ju je smatrao izrazito fotogeničnom. Uskoro je prijateljstvo Britanke i Berryja postalo toliko snažno da je on sa svojom suprugom bio jedini gost na vjenčanju Grace i prvog supruga, ugostitelja Michaela Chowa. No, sreća mladog bračnog para brzo je prekinuta. U automobilskoj nesreći, koju je Michael skrivio, Grace je zadobila teške povrede glave i očnih kapaka.
Nakon pet operacija, ponovo je počela da se bavi modelingom, mada sa sunčanim naočalama, putujući na relaciji Pariz – London, zabavljajući se po klubovima s “Beatlesima” i “Stonesima”.
– Nakon jedne divlje noći, piše ona u svojim memoarima, sjećam se da sam prihvatila ponudu Romana Polanskog da me odveze kući. Stao je ispred svoje kuće i pokušao me uvući unutra. Pobjegla sam, ali sam morala sve pješačiti do svog stana.
Njene anegdote često su obojene veselom dozom smrti, ali povremeno ona je i iskrena. Tako se prisjeća kako su navijači “Chelsea” prevrnuli jednog poslijepodneva njen Mini, bila je u kasnim dvadesetim i u sedmom mjesecu trudnoće. Pobacila je i kasnije će saznati kako je to bio i jedini put kad je ona mogla zatrudnjeti. Piše i kako je otkrila da je njen tadašnji zaručnik vara sa sestrom Catherine Deneuve.
– Njen auto je eksplodirao na putu za Aerodrom u Nici. Bila sam u krevetu s Albertom kada je zazvonio telefon. Saopćeno mu je da je umrla. U tom trenutku on nije izgubio samo nju, već i mene – piše Grace.
No, koliko god da je u memoarima i dokumentarcu otkrila sebe, njeno najjače oružje je, ipak, bila šutnja. Mnoge je uvijek zanimao njen stav o šefici Wintour. Jedni kažu koliko god da su se znale razilaziti u mišljenjima u vezi s modom, njihova saradnja je, ipak, bila i više nego plodonosna.
Zdravi razum
Dok se Anna Wintour opisuje kao ledena žena koja ustaje u pet sati ujutro i igra tenis prije početka radnog dana, Coddington nikad ne nosi šminku na svom licu. Prijateljica je sa svojim asistentima s kojima se smije naglas, je li istina da je ona anti Anna?
– Takav prikaz je glup. Nisam anti Anna. Pametni ljudi mogu vidjeti da ovo nije pitanje “sukoba”, već toga kako mi radimo zajedno. Ona ne može za sve reći “da”, ne mogu ni ja. Ja samo na drugačiji način kažem “ne” – pojašnjava Grace.
O tome preferira li anoreksične djevojke za slikanje ili ne, te kakav je njen stav u vezi s tim što industrija preferira bijelu kožu, ona kaže: Ja nisam tu da učim nekoga bilo čemu. Fotografiram ono što mislim da je uredu. Ako je djevojka anoreksična, neću je bukirati, ali isto tako neću ni onu koja je predebela. Kada je riječ o boji kože, postoje tamnopute djevojke koje su lijepe, ali postoje i koje nisu lijepe, tako isto mislim i za bjelkinje. Kod mene nije riječ o boji kože, već o ljepoti, humoru, karakteru.
Prije tri godine već je razmišljala o odlasku u penziju. Potraga za uvijek svježim idejama iscrpi i najbolje pa je Grace ove godine shvatila da je vrijeme za predah.
To što u 74. godini života odlazi s mjesta kreativne direktorice ne znači i njen prekid saradnje s američkim “Vogueom”. Zbog ugovora koji je veže s “Vogueom”, godišnje ima obavezu odraditi četiri editorijala, a zadržat će svoju kancelariju na Manhattanu, kao i asistenta. Još nije poznato ko će je zamijeniti na njenom, sad već bivšem, radnom mjestu. Prvi put, otkako je došla u “Vogue” 1988. godine, radit će i na vanjskim projektima, kao što je rad na izradi parfema za modnu kuću Comme des Garçons.
Na “Twitteru” se već mogu čitati komentari podrške mnogih žena koje čitaju “Vogue”. Grace ih inspirira odlukom da i u ovoj životnoj dobi počinje nove projekte.
– Stvarno volim “Vogue”, ne bježim od njega. Uostalom, otvorio mi je mnoga vrata. Sada ću moći sarađivati kao freelancer, provjeriti šta se događa u svijetu, pričati s ljudima. Malo ću izaći iz kancelarije. Definitivno me nećete vidjeti da sjedim – obrazložila je Grace svoj odlazak koji je rastužio mnoge. Skoro 30 godina ona je bila najveće i najstabilnije uporište Anne Wintour, vjerna saradnica, oštra kritičarka, kreativka koja je ispričala neke od najljepših priča mode kakvu poznajemo posljednja tri desetljeća, piše buro 24.hr.
Puno je ludosti u ovoj industriji. No, ima tu i pojedinaca sa zdravim razumom, a njih se treba držati – kaže Grace Coddington.
KAKO JE UŠUTKALA MANOLO BLAHNIKA
I danas se prepričava anegdota s jednog snimanja koja potvrđuje koliko je Grace bila nepokolebljiva u provođenju svojih ideja. U saradnji sa legendarnim modnim fotografom Davidom Baileyem, Grace je odlučila raditi editorijal i fotografiju za naslovnicu “Voguea” u kojem će glavne uloge imati Manolo Blahnik i Anjelica Huston. Kada je došao na set, slavni dizajner cipela je imao posebne zahjeve:
– Kupio je vlastitu odjeću za snimanje i spremao se duže od Anjelice. Bili smo na plaži i shvatili smo da ćemo ušutkati jedino ako ga zakopamo u pijesak tako da mu jedino glava ostane u zraku. Tako smo i uradili – priča Grace.
DVA BRAKA
Coddington se prvi put udala 1968. godine za Michaela Chowa, ali su se razveli nakon samo godinu braka. Kasnije se udala za fotografa Williea Christiea, od kojeg se razvela 1980. godine. Nakon što joj je umrla sestra Rosemary uzela je njenog sina Tristana, koji je tada imao osam godina i odgojila ga. Od dolaska u Ameriku 1986. godine živi sa sadašnjim partnerom frizerom Didierom Maligeom i nekoliko mačaka. Toliko je zanimljiva da se već sada najavljuje snimanje filma o njenom životu.
[nggallery id=882]