Ono što znam jeste da ostajem na nekom mjestu dok god vidim da tu imam priliku za napredak, a trenutno je imam u Sarajevu. Do kada će to tako biti, ne znam. Moje je da, kao mlada osoba, budem otvorena za nova iskustva gdje god ona bila
Razgovarala: Selma Hodo-Petrović
Glumica Ivona Baković odnedavno je nova voditeljica magazina Nova IN. Ova rođena Splićanka djetinjstvo je provela u Tomislavgradu, a upisom na studij glume na Akademiji scenskih umjetnosti prigrlila je Sarajevo kao svoj grad. Diplomirala je u klasi Admira Glamočaka, a trenutno je angažirana kao glumica u Pozorištu mladih i Sarajevskom ratnom teatru. S Ivonom smo razgovarali o njenom novom angažmanu, ljubavi prema glumi, ali o tome kako televizijski posao ponekad može biti stresan.
– Roditelji vjerno prate emisiju i podržavaju ispred malih ekrana, kao i prijatelji i porodica kada uhvate vrijeme da pogledaju emisiju. Znači mi to. Kad je riječ o publici, rekla bih da su reakcije pozitivne. Povjerenje gledatelja treba opravdati svakodnevnom potragom za novim pričama, novim trendovima i sadržajima koji su usklađeni sa željama i preferencijama naših gledatelja. Biti dnevna doza inspiracije, razonode i zabave je izazovno, ali istovremeno i stimulirajuće – iskreno će Ivona.
Voditeljski posao zna biti stresan. Jeste li imali tremu kada ste prvi put stali pred kamere? Kako ste se riješili treme?
– U nekoj količini jesam, ali vjerovatno zato što mi je u podsvijesti bilo: “Ovo se danas zaista emitira”, dok mi to nije bilo u podsvijesti kada sam snimala probe. Gluma me naučila da prigrlim određenu dozu treme kao nešto normalno i, vjerovali ili ne, poželjno, jer to znači da mi je do nečega stalo i pokreće me, čini me budnom i aktivnom za određeni zadatak. Naravno, to je pozitivna trema, a negativnu imam ako sam za nešto nedovoljno pripremljena, nenaspavana ili se ne osjećam zdravo. Zato se uvijek trudim osloboditi vrijeme prije zadatka za pripremu i koncentraciju.
Kada počinje Vaše jutro? Imate li neke male jutarnje rituale kojih se pridržavate?
– Moje ustajanje ovisi o obavezama koje imam za taj dan i u koliko sati moram biti negdje. Ako snimam emisiju, ustajem u pola osam. U koliko god sati liježem, obavezno moram ujutro imati jedan sat mira i tišine za ispijanje kafe, pa tek onda mogu početi dan kako treba.
Kako teku pripreme za posao? Opišite nam jedan svoj radni dan.
– Svaki moj radni dan je različit i ovisi o tome snimam li emisiju i imam li gosta u studiju. Za snimanje emisije potrebno je pripremiti najave priloga, te pronaći odgovarajuću odjeću, šminku i frizuru, dok je gošću ili gosta potrebno istražiti i odabrati najzanimljivija pitanja. Ostali radni dani ovise o tome imam li probu ili igranje predstave, radionicu glume s djecom ili poslovni sastanak za projekte u pripremi.
Ponekad može biti vrlo teško svakodnevno pronalaziti zanimljive priče koje ćete prezentirati u Vašoj emisiji. Kako birate teme koje ćete tretirati?
– Gledateljima je potrebno svakodnevno prezentirati novosti i najaktuelnija događanja iz domaće i strane showbizz i kulturne scene. Osim toga, naši novinari su u stalnoj potrazi za najzanimljivijim pričama iz gradova širom Bosne i Hercegovine; uzbudljive životne priče i iskustva, uspjesi, neuobičajena zanimanja i hobiji, neobična događanja i običaji iz nekog mjesta su sve moguće teme za emisiju. Rad na emisiji nikada ne prestaje i svakodnevni je izazov.
Sarađujete sa Milicom Kokotović, Tanjom Đurić i Ajdinom Kulenovićem. Šta je ključ timskog rada i kako su Vas kolege prihvatile?
– Ključ timskog rada je u dobroj komunikaciji i otvorenosti, te uzajamnom poštovanju i smatram da smo to vrlo brzo postigli po mom dolasku u tim. Čak i u najstresnijim situacijama, svi smo jedni drugima podrška, trudimo se zajedno u svemu kreirati pozitivnu atmosferu. Tu energiju prenosimo i na naše priče.
Gluma je Vaša primarna strast. Trenutno ste angažirani kao u glumica u Pozorištu mladih i Sarajevskom ratnom teatru. Koliko je gluma bitna u Vašem životu? Odakle ljubav prema njoj?
– Lagala bih kada bih rekla da gluma, rad na sebi kroz projekte i učenje te potraga i stvaranje prilika za rad ne okupiraju 90 posto mojih svakodnevnih misli. Fascinacija malim svjetovima koji funkcioniraju po nekim svojim zakonitostima i koji se prave kroz predstave, film i serije su me počeli zanimati kroz osnovnu školu, a kroz srednju školu sam otkrila da se najviše smijem, uzbuđujem i radujem kada sam na probi, stoga sam poželjela zauvijek se baviti tim poslom.
Koji je izazov glumačkog posla o kojem se možda ne priča dovoljno?
– Finansijska nestabilnost ukoliko niste član ansambla i nemogućnost prijave na audiciju za neki projekt koja je jedini način preporučivanja sebe za posao. Međutim, govor o tome je urodio plodom, jer je Narodno pozorište Sarajevo sada jedan zaista aktivan pokretač promjena u smislu otvaranja audicija, pružanja mogućnosti za rad svim diplomiranim glumcima i sretna sam što sam svjedok tim promjenama.
Šta je prva stvar koju uradite nakon završenog radnog dana?
– Ovisno o tome kada završavaju moje radne obaveze, idem se naći s prijateljima ukoliko je to rano, ukoliko je popodne, osamim se i pijem kafu, ako je kasno – zavalim se na kauč.
U Sarajevo ste došli iz Tomislavgrada. Jeste li se navikli na život u Sarajevu, kako Vas je ono prihvatilo? Fali li Vam grad u kojem ste odrasli?
– Navikla sam se tokom studija, tako da mi je ovdje već duže vrijeme ugodno i poznato okruženje. Tomislavgrad mi počne nedostajati kada mi počne nedostajati porodica, jer smo gotovo svi raštrkani u različitim mjestima i državama i kada se premorim od radnih obaveza te poželim odmor i jednostavnost dana.
Gdje se u budućnosti želite stacionirati? Da li je to Sarajevo, Tomislavgrad ili možda Evropa?
– Ono što znam jeste da ostajem na nekom mjestu dok god vidim da tu imam priliku za napredak, a trenutno je imam u Sarajevu. Do kada će to tako biti, ne znam. Moje je da, kao mlada osoba, budem otvorena za nova iskustva gdje god ona bila.
Kako provodite sve ove mjesece kad se manje družimo, manje putujemo, a više boravimo kod kuće? Kako se opuštate kad uhvatite vrijeme za sebe? Imate li neku guilty pleasure seriju, film kojem se uvijek vraćate?
– Opuštaju me šetnja, knjiga, kuhanje, plivanje, igra s mačkom ili izrada nakita. Uvijek se vraćam „Sopranosima“ i „Prijateljima“, ali to je samo pleasure, bez krivnje.
Ko ili šta Vas baš uvijek inspirira ili motivira – bez obzira je li riječ o poslu ili privatnim željama i ambicijama?
– Roditelji i momak.
Vjerovatno Vas je rad pod svjetlima reflektora naučio mnogim beauty trikovima. Možete li nam otkriti neku Vašu beauty tajnu?
– Dobar san, voda i voće, te ulje čajevca za nepravilnosti.
Dvije godine iza nas naučile su nas da planove radimo s rezervom. Međutim, šta biste voljeli ostvariti ove godine, imate li neke nove projekte na lageru, putovanja na koja planirate otići?
– Ove godine, s obzirom na to da sam početkom prošle još bila studentica, želim imati što više igranja predstava i raditi na što više projekata, prikupljati iskustvo, istraživati profesiju, ali i svijet televizije kroz zabavne projekte na Novoj BH. Ubrzo će se u Pozorištu mladih Sarajevo početi igrati moja diplomska predstava “Bog masakra”, u koprodukciji s Theater Factory Sarajevo, i to me čini beskrajno sretnom, jer smo se dugo borili s organizacijom i odgodama upravo zbog pandemije. Kad je riječ o putovanjima, veselim se odlasku na koncert Irona Maidena ako se prilike poslože.
