Teško je zamisliti njegov ekvivalent u Americi ili bilo gdje drugdje, ekvivalent intelektualca s pečatom i slavom filmske zvijezde. U Francuskoj, on je svugdje, omiljen je, napadan, prezren, pozdravljan, toliko poznat da je njegova slava sama po sebi postala tema svake rasprave o njemu
Oskarovac Danis Tanović u Berlinu nas je još jednom podsjetio na francuskog filozofa Bernarda Henryja Levyja. Prema motivima njegovog dramskog teksta “Hotel Evropa”, bh. reditelj je snimio svoj posljednji film “Smrt u Sarajevu”. O prijatelju Bosne, vlasniku i bh. pasoša, ovoga puta ćemo pričati i iz drugog ugla. Zanimljivi su njegovi stavovi o modi, ženama, ljubavi, o kojima tako živopisno pišu svjetske publikacije kao što su “Wall Street Journal”, “The Telegraph”, “Observer” i “Harper’s Bazaar”.
Teško je zamisliti njegov ekvivalent u Americi ili bilo gdje drugdje, ekvivalent intelektualca s pečatom i slavom filmske zvijezde. U Francuskoj, on je svugdje, omiljen je, napadan, prezren, pozdravljan, toliko poznat da je njegova slava sama po sebi postala tema svake rasprave o njemu.
Rat ideja
On će to dobro prikazati u knjizi “Public Enemies” u kojoj je objedinjena duhovita razmjena pisama između njega i jednako poznatog pisca Michela Houellebecqa. Njihova rasprava obuhvaća teme od Kanta do droga, Baudelaire do njihovih očeva, kao i nagađanja o tome zašto ih ljudi mrze, i da li oni za to mare ili ne mare.
– Ne pišem da bih bio voljen. Toliko je zadovoljstva kad te mrze, isto kao i kad te vole. Pišem da bih uvjerio. Da bih pobijedio. Da bih promijenio svijet, barem malo. Stalo mi je da me čuju – kaže, između ostalog, francuski intelektualac, naglašavajući važnost spoznaje vlastite slabosti i snage.
Filozofa, pisca, izdavača, filmskog stvaraoca, provokatora i općeg gromobrana, nije teško sresti u “Laurentu”, prozračnom restoranu u blizini Tuileries Gardena u Parizu. Svi drugi muškarci nose kravatu, ali BHL je u svojoj uobičajenoj uniformi; krojenom crnom Charvet odijelu, bijeloj do polovine prsa raskopčanoj košulji. “Izazivam te da me shvatiš ozbiljno”- sugerira uvijek njegova odjeća.
Ipak, Levy je više od mislioca o životu, pisca, zavodnika i prijatelja potlačenih u svijetu. Dugo je poznat po svom aktivizmu i pisanju u ratom razorenim mjestima kao što su Afghanistan i Bosna i Hercegovina, te za okupljanje lijeve filozofske misli u Francuskoj. Pripisuju mu se zasluge što je ubijedio Nicolasa Sarkozyja da se udruži s Hillary Clinton i Davidom Cameronom te podrži libijske pobunjenike koji su svrgnuli Muammara al-Gaddafija. “To je bio pravi podvig”, zabilježio je on u svojoj knjizi “La Guerre Sans l’Aimer” (što se prevodi kao Rat bez ljubavi). I sve to je uradio u Charvet odijelu i raskopčanoj košulji. Besprijekorno je izgledao čak i u Libiji.
– Za mene je odijevanje pitanje principa, poštovanja, osjećaja za red, ne sredstvo mog maskiranja, čak i u razorenim mjestima – govori Levy i podsjeća na kinesku poslovicu koja kaže: “Kada mudrac pokazuje na Mjesec, imbecil gleda u prst”. Ne tvrdim sada da sam mudrac, ali kad pokazujem Pakistan Daniela Pearla ili rat u Libiji, imbecil će gledati košulju. On odlučno demantira one koji tvrde da je do pola prsa otkopčana bijela košulja, njegov akt prvokacije.
– Ne zanima me mnogo stil ili izgled. Uvijek se oblačim isto. Nema ekscentričnosti. Nema iznenađenja. Neko ko brine o modnim promjenama, on pravi događaj od svog stila. Nosim istu bijelu košulju, ista osoba trideset godina izrađuje moj sako. Starim, ali imam istu dužinu kose. Ja sam čovjek navika – kaže Levy.
Rođen je 1948. godine u Béni Safu u Francuskom Alžiru u imućnoj židovskoj porodici. Porodica Levy se u Francusku preselila kad je on bio beba. I danas se sjeća modnih revija na koje ga je elegantna majka vodila kad je bio dijete, i velikih emocija koje bi ga obuzele dok je gledao modele. Bio je zapanjen ženskom ljupkošću. Kako je odrastao, sve više su ga zaokupljale političke i filozofske dileme tog vremena.
Nakon studija filozofije na prestižnoj obrazovnoj instituciji École Normale Supérieure, okušao se u novinarstvu, pokrivajući uglavnom ratne priče. Neka od njegovih najpoznatijih djela uključuju “Bangla-Desh”, “Nationalism in the Revolution”, “The French Ideology” i “Who Killed Daniel Pearl?”. On nudi svoj pogled sadašnjeg stanja u svijetu. Ali on uvijek ostaje svoj čovjek kada su politički stavovi u pitanju. Sarkozy je bio njegov prijatelj, ali Lévy je odbio glasati za njega 2007. godine, i podršku je dao podršku Ségolene Royal.
– Bio je ljut – kaže Levy i sliježe ramenima.
– Ja znam razdvojiti prijateljstvo od političkog pripadanja, a on ne zna, tako da nas dvojica nismo tri godine pričali. Kasnije je glasao za Françoisa Hollandea, iako s mnogo manje strasti, priznaje, nego što je glasao za Ségolene. To je iznenađujuće. Kao multimilioner, piše “The Telegraph”, (nakon što mu je otac umro, Lévy je prodao porodičnu kompaniju Becob za 84 miliona funti poduzetniku i suprugu Salme Hayek Françoisu Pinaultu), ne može se radovati najavljenim poreskim zakonima koji će odnijeti 75 posto prihoda. No, to sve je uredu za Levyja.
– Drago mi je što ću platiti svoj porez. Platit ću to jer sam privilegiran, i zato imam dužnost da se solidariziram sa svojim sunarodnjacima.
Novac kao mogućnost
Kada ga žele kritizirati u ovom smislu, njegovi kritičari ne zaboravljaju spomenuti da je on kao jedan od najbogatijih Francuza bio među rijetkima koji je imao mogućnost privatnim avionom dolaziti u libijske opasne zone.
– Novac je za mene mogućnost – kaže on sliježući ramenima.
Da, BHL živi dobar život. Kada ne utječe na međunarodne odnose, onda ga se može pronaći u njegovoj palači u Marrakechu, kako odsjeda u Hôtel du Cap-Eden-Roc na Azurnoj obali ili leti za New York, gdje se često mogao vidjeti u društvu britanske nasljednice i modne ikone Daphne Guinness, bilježi svojevremeno “Harper’s Bazaar”. Guinness tada, piše ovaj časopis, nije krila poštovanje prema njemu i kaže da je on ljubav njenog života.
Dugo su svjetski magazini pisali o njegovom odnosu sa britanskom nasljednicom i modnom ikonom Daphne Guinness koja je za “Harper’s Bazaar” izjavila da je on ljubav njenog života. Levy je godinama u braku sa pjevačicom, glumicom, modelom Arielle Dombasle i nerado govori o svom privatnom životu
– Biti s njim je najsretnije i istovremeno najgore vrijeme. Moja najveća tuga je neriješeno pitanje statusa naše veze – kaže ona.
Razlog ove tuge naravno je Lévyjev dugogodišnji brak s francuskom pjevačicom Arielle Dombasle. Levy je i otac dvoje djece, kćerku Justine ima iz prvog braka, a sina Antonina-Balthazara iz drugog. Lévy i Dombasle su vezu počeli davno, no, Lévy nerado javno govori o svom privatnom životu. Tu mora biti, kaže on, ne samo za njega, već svako živo biće, prava na tajnost.
– Nikad ne govorim o svom privatnom životu. Nikad! – kaže on strogo. No, novinar “The Telegrapha” ne odustaje od ove teme i donekle provocira filozofa. Razumijem, ali sam znatiželjan, teoretski govoreći, da li su filozofi pragmatičniji od nas ostalih kada su poslovi srca u pitanju?
“Ne”, odgovara on praveći pauzu. “Ljudska bića su sva jednaka u patnji, smrti i ljubavi”.
Drugo teoretsko pitanje, nastavlja novinar: “Može li muškarac biti zaljubljen u više od jedne osobe u isto vrijeme?”. “Muškarac općenito, ili ovaj muškarac?”, pita Levy. “Muškarac općenito, budući da mi nije dopušteno pitati ovog muškarca”, odgovara novinar.
– Onda apsolutno da – govori Bernard.
Uprkos svemu ovome, on i dalje vjeruje u ljubav.